Scenska čarolija

10. Gumbekovi dani, međunarodni festival kabareta, Zagreb, 16. – 26. ožujka 2017.; Lutkarsko kazalište Bóbita, Pečuh, Republika Mađarska: Orsolya Nagy, Kalamona vjetrovezač, red. Róbert Markó

• 
  
  Nekoć davno čudovište Kalamona bilo je toliko snažno da je moglo prisiliti kraljeve da mu predaju svoje kćerke. No, najmoćniji od njih – kralj nad kraljevima to odbije i Kalamona ugrabi vjetar i zarobi ga u svojem skrovištu te kraljevstvo zadesi velika nepogoda, jer bez vjetra nije bilo ni kiše niti je uspijevala bilo koja poljoprivredna kultura. Kralj obeća onome tko oslobodi vjetar dati svoju kćerku za ženu, ali se nitko ne usudi suprotstaviti Kalamoni, osim najmlađeg sina siromašnog oca i još siromašnije majke Propalice (koji do tada ni u čemu nije uspio). On najprije od strašnog Orla koji to jedino zna mora čuti gdje je Kalamona, a onda savladati divlje medvjede, vragove i vještice da bi na samom kraju Sedmog svijeta pronašao Kalamonu u njegovoj palači i uspio osloboditi vjetar. U svemu tome uspio je prvenstveno dovitljivošću, a ne snagom.
  
  Fabula je to mađarske narodne bajke Kalamona koji je zatočio vjetar u kojoj se mogu razaznati i neki elementi slični bajkama iz drugih dijelova svijeta. Za renomirano Lutkarsko kazalište Bóbita iz Pečuha izabrao i prilagodio ju je mladi redatelj, još uvijek student Róbert Markó, dramatizaciju napisala također studentica Orsolya Nagy, a i mlada je većina vrsnog glumačkog ansambla (Dánie Czéh, Gábor Kalocsányi, Lóránt Matta, Melinda Papp, Judit Vadon, Zoltán Komlóczi). Očito je kazalište kojeg renome prelazi granice matične zemlje procijenilo da vrijedi pružiti šansu mladima, što nije tako čest slučaj u drugim sredinama i taj mu je izbor donio predstavu čiji dometi oduševljavaju ne samo dječju publiku nego i kazališne znalce svojom originalnošću. Svaki lik u predstavi je prikazan malom ručnom lutkom koje je efektno dizajnirao Szilárd Boráros koji je i autor inventivno zamišljene funkcionalne scenografije – drvene kućice koja se okreće na maloj rund-bini i s minimalnim preinakama uvjerljivo asocira na različite prostore od trijema obične kuće do palače ili Orlovog gnijezda.
  
  Borároseve vizualno atraktivne, tradiciji bliske lutke redatelj međutim ne koristi na uobičajeni način (skrivajući, najčešće iza zastora, glumce koji ih pokreću), nego su glumci čitavom svojom fizičkom pojavom stalno prisutni na sceni, a interpretacija svakog lika postaje potpunom tek u interakciji osobnog glumačkog nastupa i glumčevog igranja s lutkom, čak i onda kada je tih lutaka više (primjerice kada su na svakom glumčevom rukavu postavljeni brojni đavoli). Izvedbenom bogatstvu pridonosi i glazba Aliz Bogárdi i Mátyása Janka koja primjereno temi koristi i neke elemente mađarskog narodnog melosa, a svojom jednostavnošću i poletnošću donosi dobro raspoloženje (ne samo) mladoj publici. Efektnosti izvedbe pridonosi i koreografija nagrađivanih Dezsőa Fitosa i Enikő Kocsis, ali ipak najveći doprinos uspjehu predstave daju glumci koji se s mnogo šarma obraćaju izravno publici na način vrsnih kabaretista.
  
  Tradicija je Gumbekovih dana da svake godine u programu imaju i jednu predstavu namijenjenu dječjoj publici težeći da i u mladim gledateljima razviju zanimanje i ljubav prema kabareu, toj rubnoj kazališnoj vrsti koja se do ovog festivala teško odupirala odumiranju. No, bilo je pomalo dvojbeno hoće li efektan mađarski lutkarski kabare uspostaviti kontakt s djecom koja ne znaju taj jezik. Doduše u jednom kutu pozornice bio je ekran s prijevodom, ali uz djecu iz nižih razreda osnovne škole kojima je čitanje prijevoda moglo i omesti koncentraciju na Kalamoni je bilo i djece iz vrtića, a po neposrednim reakcijama na svaki element predstave i oduševljenju na njenom kraju bilo je očito da su sjajni mađarski glumci uspjeli prijeći jezičnu barijeru. Time su uz pomoć ostalih originalnih i vrlo dotjeranih elemenata izvedbe ostvarili scensku magiju koja im je donijela zasluženu nagradu za najbolju predstavu 10. Gumbekovih dana.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 28. travnja 2017.

Piše: