Žestoka satira

41. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 2. – 21. lipnja 2017.: Bitef teatar, Beograd / Centar za kulturu Tivat / Festival Maszk, Segedin / Firchie Think Tank Studio, Novi Sad, Milena Bogavac, Jami Distrikt, red. Kokan Mladenović

• 
  
  Znatnim dijelom pozadine pozornice u predstavi Jami Distrikta dominira veliki ekran koji ima značajnu ulogu, jer se na njemu prikazuju dokumentarni i ini video materijali kao ilustracija ili kontrapunkt izgovorenom. Predstava započinje prikazivanjem reklame za posjet Zabavnom parku Jami uz bučnu, atraktivnu i povremeno funkcionalno agresivnu glazbu (ponajviše pankerskih varijacija etno glazbe triju suprotstavljenih naroda) Marka Grubića koji je na sceni i izvodi zajedno s ostalom dvojicom članova grupe Vroom, Džemalom al Kisvanijem i Nemanjom Dragašem (povremeno i Naratorom). U prednjem planu na početku polumračne scene tri su spodobe s maskama praljudi koje se glasaju slično majmunima. Potom jedna za drugom skidaju masku i opisuju što su bile prije rata, dok sada glume prastanovnike Jamene, svog sela na tromeđi Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, gdje su nedavno nađeni preci ljudskog roda znatno stariji od dosad poznatih. Kako pripadnost sela s nacionalnom miješanim stanovništvom bilo kojoj od tri države nije bila neprijeporno utvrđena one su angažirale sve moguće ustanove da bi kvaziznanstvenim postupcima dokazale kako upravo njihova nacija ima najdužu povijest i tradiciju, jer je potomak najstarijih ljudi na Zemlji.
  
  Na tom poslu angažiraju se i crkve (katolička, pravoslavna i muslimanska), nacionalne akademije znanosti, klubovi književnika, nacionalna kazališta, mediji i političke elite koristeći se gotovo identičnim (samo s drugim nacionalnim predznakom) argumentima sa svom isključivošću i netolerancijom ekstremne nacionalističke retorike koja od raspada bivše države onemogućava pristojan život na većem dijelu njezinog prostora. Sve to vodi prema novom ratu, pa države pristaju da najmoderniji zapadnoeuropski institut na temelju analize krvi odluči tko je nasljednik jamenskog pračovjeka. Kada se ustanovi da su to svi, jer analiza hektolitara krvi pokazuje da nema razlika i da su svi isti, onda i Srbi i Hrvati i Bošnjaci kreću u rat do istrebljenja s istovjetnom parolom „Mi nismo isti“. Međunarodna zajednica ipak nameće mir, vraćajući sve u predratne granice, ali izdvajajući Jamenu u poseban distrikt koji odmah iznajmljuje na devedeset i devet godina globalnoj zabavljačkoj industriji kako bi ona zarađivala na prikazu života najstarijih praljudi, tjerajući „urođenike“ da ih glume osamnaest sati dnevno uz strogu zabranu vlastitog jezika i isključivu komunikaciju uzvicima koji bi trebali predstavljati davni jamenski govor.
  
  Mlada angažirana srpska dramatičarka Milana Bogavac koja je i prema vlastitoj sredini jednako kritična kao i prema ostalima iznimno duhovito i satirički oštro uobličila je u svom dramaturški precizno vođenom tekstu mitove i društvene deformacije koji vode prema međusobnoj mržnji, nasilju, degradaciji, a i ubijanju onih drugih. Pritom je stavila u prvi plan nedvojbenu sličnost, a nerijetko i identičnost argumenata sve tri bijesno suprotstavljene strane. Punu scensku živost tom vrlo uspjelom satiričnom predlošku dale su tri izvanredne mlade glumice Isidora Simijonović (kao Srpkinja), Jelena Graovac (Hrvatica) i Nina Nešković (Bošnjakinja) koje silnom energijom kako glasovno tako i mimikom i promišljeno koreografiranim pokretom zastupaju svoju naciju dovodeći tu žestinu do karikaturalne, a u estremnim slučajevima i zastrašujuće forme. U jednoj od scena koje najdojmljivije pokazuje spoj ta dva elementa one kao muškarci, transformirane samo riječima, gestama i pokretima (bez preoblačenja i maske) najvulgarnijim psovkama prijete pripadnicima druga dva naroda. Izvanredan kontrapunkt tome je tragikomičan prizor u kojem sve tri istodobno doslovce jedu zemlju svaka svoje obožavane domovine efektno pokazujući zaslijepljenost nacionalnim mitovima.
  
  Za takve maštovite i neočekivane scene velike zasluge ima i redatelj Kokan Mladenović koji je predstavu vodio u furioznom ritmu, izvanredno kombinirajući silinu glumačke ekspresivnosti i žestinu glazbe s video snimkama i kreativnom uporabom rasvjete, stvarajući s Jami Distriktom teatarski spektakl u kojem je ta scenska atraktivnost bila potpuno funkcionalno osmišljena u jasnom prezentiranju velikog satiričkog naboja zanimljivog tekstovnog predloška Milane Bogavac, što je rezultiralo vrhunskom predstavom angažiranog teatra koji je oduševljenu publiku sjajno zabavio navodeći je pritom i na razmišljanje o temama kojima se bavi.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 20. lipnja 2017.

Piše: