Bolno drugačiji

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku u koprodukciji s Kazalištem Oberon iz Koprivnice, Jan Sobrie i Raven Ruëll: Zašuti, red. Damir Mađarić



  • Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku u koprodukciji s Kazalištem Oberon iz Koprivnice, premijerno je 26. listopada 2017. postavilo predstavu Zašuti, belgijskih autora Jana Sobriea i Ravena Ruëlla. Prijevod i režija povjereni su Damiru Mađariću, scenografija Marti Crnobrnji, kostimografija Mariji Šarić Ban, glazba Gordani i Miroslavu Evačić te oblikovanje svjetla Igoru Eleku.

    Radnja predstave vrti se oko sudbine troje drugačijih učenika koji u okolini ne nalaze razumijevanje niti na prijateljskoj, obiteljskoj niti na profesionalnoj razini – vršnjaci ih ili izbjegavaju ili maltretiraju, roditelji ne znaju kako bi se nosili s njihovim problemima, a ravnatelji i doktori probleme rješavaju ispraznim floskulama ili premještanjem u drugu školu. Damien (Srđan Kovačević) ima dijagnosticiran ADHD. Inače inteligentan dječak mora piti lijekove kako bi se koncentrirao na nastavi i ostvarivao rezultate, međutim to ga čini nesretnim jer zbog nuspojava više ne može igrati nogomet, a i izložen je nasilju vršnjaka. Rebecca-Beki (Kristina Fančović) iznimno je draga i simpatična djevojka, međutim bori se sa smetnjama u učenju, što joj donosi probleme s obitelji koja ju nagrađuje i doživljava samo kad donese dobre ocjene. Francois (Edi Ćelić) novi je dečko u školi koji je iznimno inteligentan, ima sve izvrsne ocjene, međutim prebačen je u novu školu jer je ozbiljno ozlijedio vršnjaka – do sada je promijenio šest škola. Njegovi problemi su smetnje u ponašanju i opsesivno-kompulzivni poremećaji, čemu ne pridonosi niti činjenica da otac zbog posla nema dovoljno vremena za njega a majka ih je napustila. Njih troje tako se jednog dana susreću na školskom dvorištu i jedno u drugom pronalaze utjehu, podršku i prijateljstvo koje im je nedostajalo u životima. Na nesreću, školski nasilnik uspijeva to prekinuti lažirajući prijavu kako ga je Francois napao te on mora ponovno napustiti školu, ali i najbolje prijatelje, što na njih djeluje pogubno. Nakon dugog vremena i djela dobrog čovjeka iz susjedstva, trojac se ponovno susreće i u vrtlogu iskrenih emocija kakav mogu stvoriti samo drugačiji, zaklinju se jedno drugome na doživotnu vjernost.

    Damir Mađarić očistio je scenu i tekst od svih višaka i u suradnji s cijelim timom stvorio minimalističku cjelinu s izrazitom emocijom i snagom koja se prenosi na publiku. Radnja se odvija većinom u monološkoj formi u kojoj se likovi u potpunosti ogoljuju pred publikom, a svi ostali elementi samo diskretno podcrtavaju osnovne naznake vremena i mjesta - poput scenografije, koja se sastoji od nekoliko ograda po kojima se penju ili iza njih proviruju, i desetak gajbi koje služe kao sjedalice, prostor za pisanje, sredstvo za igru i tri ulične lampe. Kostimi se također uklapaju u današnji prostor i vrijeme radnje pa su suvremeni i mladenački, a glazba pridonosi emocijama i/ili najavljuje događaje – primjerice, glasna i brza glazba najavljuje opasnost. Predstava je najavljena kao 13+ zbog težine teme, određene zrelosti koja je možda potrebna za shvaćanje situacija likova i ponekih eksplicitnih fraza, ali gornja dobna granica svakako ne postoji. Ono što je meni zasmetalo jest činjenica da silna belgijska imena i prezimena nisu lokalizirana u hrvatska, jer prostor je neodređen i univerzalan a samo su imena specifična. Nekako su me ta strana imena na trenutke izbacivala i distancirala od likova i mislim da bih i ja, a i publika, još bolje reagirali na domaća imena. Jednako tako, još bi uspješnije bilo da se malo preciznije i detaljnije pozabavilo adaptacijom i dramaturgijom pa da se likovi više ogoljuju kroz situacije, akcije i reakcije a ne većinom u monološkoj formi. Pomalo dramaturški slaba kopča je i važan događaj kada trojku nakon rastavljanja ponovo spoji susjed za kojeg se prethodno kaže da ga nikad nema kod kuće i da stalno ili vježba ili putuje po svijetu.

    Ovaj emocionalno iznimno težak tekst još je teže i odigrati, ali Mađarić je točno znao na koja će vrata zakucati kada je tražio partnera za koprodukciju i nije pogriješio. Edi Ćelić u ulozi Francoisa koji služi kao vezivno tkivo grupe je jednostavno nenadmašiv. Fizičke transformacije koje je on u stanju proizvesti na tako uvjerljiv način već graniče sa stvarnošću. Grčevi, trzaji, mimika, geste kakve bi netko s opsesivno-kompulzivnim poremećajem radio - Ćelić sve to donosi na scenu bez trunke zadrške i daje nama u publici, koji ga pratimo bez trunke sumnje u ono što radi. Mali problem s obzirom na godište likova možda će predstavljati njegova brada, međutim zbog drugog projekta morao ju je imati, ali ruku na srce - uz sve što je napravio na sceni, bradu nitko nije niti gledao. Kristina Fančović je također napravila izvrstan posao utjelovivši mladu, nadasve simpatičnu i sposobnu djevojku koja pršti od iskrene emocije i pozitivne energije te ju dijeli s kolegama, likovima, a prenosi u potpunosti i na publiku. Srđan Kovačević nešto se slabije snašao pa je u predstavu krenuo pomalo suzdržan, nervozan i nerazumljiv, međutim kako je vrijeme protjecalo, brzo se snašao, uhvatio pravu nit te na kraju i on svoj zadatak ispunio na pravoj razini.   

    Najnovija predstava u nizu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića i Kazališta Oberon iz Koprivnice pokazuje kako najave o promjenama u repertoaru ravnatelja Ivice Lučića nisu bile prazne riječi, nego kako Osijek polagano ali sigurno kroči prema novoj sceni koja će napokon osječkoj publici donijeti ono što joj oduvijek nedostaje – scenu za mlade. Tome u prilog i ide da su sve predstave za mlade koje su dosad postavili bile redom uspješne, a s obzirom na predani rad cijelog kazališta i ansambla, čini se da će tako i ostati. Sama predstava je tako još jedan uspješan projekt u nizu, koji nije samo namijenjen mladima nego i onim starijima, a svi bi ju trebali pogledati kako bi shvatili koliko je zapravo bolno biti drugačiji te koliko malo treba kako bi svi bili sretni.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 6. studenog 2017.

     

     

Piše:

Alen
Biskupović