Prevladavanje granica

VI. Bobijevi dani smijeha – festival komedija, Histrionski dom, Zagreb, 20.-29. listopada 2017.: Udruga CANTA& GD Histrion, Damir Horvat, Frizeraj, red. Maja Katić

• 
  
  Ovogodišnji festival komedija, po šesti put posvećen velikanu našeg glumišta Josipu Bobiju Marottiju, imao je na svom programu i jednu prilično neuobičajenu praizvedbu - Frizeraj u produkciji Udruge CANTA (u suradnji s Glumačkom družinom Histrion). Udrugu CANTA je prije osam godina osnovalo troje glazbenika (među kojima i autor i jedan od interpreta Frizeraja Damir Horvat) i glumica Maja Katić koja je Frizeraj režirala. CANTA je producirala dva jazz-albuma, stotinjak koncerata klasične glazbe, ali joj je jedan od ciljeva bio i pronalaženje originalne kombinacije glazbenih i igranih kazališnih predstava u kojima zajednički nastupaju glazbenici i glumci, ne ograničavajući se samo na vlastito područje. Jedno od takvih neobičnih njihovih ostvarenja Soundtrack Ensamble Kabare upoznala je publika u Histrionskom domu na 9. Gumbekovim danima, međunarodnom festivalu cabareta 2016.

  Frizeraj je ipak prilično drugačiji. U stvaranje predstave prema zamisli Damira Horvata krenulo se od oblikovanja desetak uspjelih songova koje se onda objedinilo u jedinstvenu cjelinu fabulom oslonjenom na elemente istinite pretvorbene priče o vrlo uspješnom frizeru kod kojeg su u salon dolazili važni i poznati ljudi, da bi u jednom trenutku izašao iz mode, upao u dugove i brakorazvodnu parnicu s bezdušnom suprugom koja mu ne može oprostiti neuspjeh i za kaznu ga želi i dodatno financijski uništiti. Tog nesretnika i glumački uvjerljivo tumači glazbenik Jurica Hotko koji svoje emocije još bolje pretače u glazbu na klavijaturi.

  

  Jedina glumica u ansamblu predstave Jasna Luna Jozić efektno se transformira u više različitih uloga - od supruge napasnice preko frizerove mladalačke ljubavi koja se neočekivano pojavljuje kao vjesnica sretnog završetka do pomoćnice u salonu kao duhovite karikature suvremene nekonvencionalne i potpuno egocentrične djevojke. Ona te kreacije upotpunjuje i vrlo dobrim vokalnim interpretacijama songova, te tako bitno pridonosi realizaciji težnje Damira Horvata - stvaranju glazbene komedije u kojoj će glazba svojim sredstvima igrati u odvijanju radnje ravnopravnu ulogu tekstu i glumi. Zanimljivosti tih pretapanja pridonosi i uspjela epizoda u kojoj također glazbenik Lovro Šicel pokazuje izniman komičarski dar u ulozi pomoćnika u salonu koji se vješto poigrava kontrastima između neznanja i naivnosti tog lica i iznenadnih vrlo lucidnih opservacija.

  U uspješnom nadilaženju okvira isključivo glazbene predstave bitan je doprinos i autora Damira Horvata u višeslojnoj interpretaciji dugogodišnjeg i sada jedinog preostalog frizerovog klijenta, neuspješnog čovjeka srednjih godina koji živi s majkom koja ga potcjenjuje, ali koji konačnom odlukom za raskid te bolesne ovisnosti uspijeva ostvariti životni uspjeh koji će izvući i njegovog prijatelja frizera iz egzistencijalnih nevolja. Horvat je u oživljavanju tog lica podjednako uspješan u sviranju na njemu bliskom instrumentu soprano saksofonu, pjevanju songova, a i glumačkoj interpretaciji koja postiže pravu mjeru miješanja naivnosti, prijateljske topline i naglog sazrijevanja i odlučnosti.

  

  Redateljica Maja Katić je uz brz ritam predstave, komiku koja se temelji na preciznom povezivanju pokreta, glazbe i glume, posebno uspješna bila (vjerojatno zahvaljujući i vlastitom glumačkom iskustvu) u usklađivanju interpretacija proizašlih iz različitih izvora i područja kojima se predstavljači prvenstveno bave u jedinstvenu cjelinu. Tako je Frizeraj uspio nasmijati i u mnogim trenucima dobro zabaviti publiku, ali ipak nije mogao potpuno prikriti nedostatke priče koja je nedovoljno uvjerljiva i poprilično banalna kombinacija melodrame i komedije. Zato bi, ako se CANTA odluči uputiti zanimljivim pravcem kojim ju je usmjerio Frizeraj Damira Horvata, vjerojatno bilo neophodno razmisliti o suradnji s nekim provjerenim dramaturgom kojemu bi takve ideje bile bliske.

  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 13. studenog 2017.

   

Piše: