Mjuzikl intimnih refleksija
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, Jason Robert Brown Prošlih pet godina, red. Lea Anastazija Fleger
-
Mjuzikl Prošlih pet godina, tematski obilježen pripovijedanjem o povijesti jednog ljubavnog i partnerskog odnosa, iako jasno žanrovski i tematski određen, nikako nije afirmacija kanona mjuzikla ni zanatsko kretanje u okviru njegovih zakonitosti. Naime, Jason Robert Brown, američki skladatelj, dramski autor, producent i svekoliki kazališni i filmski praktičar, oblikovao ga je kao duo-mjuzikl, komornu formu u kojoj se na sceni pojavljuju i s nje do kraja predstave ne silaze, tek dvije osobe. Ona, Cathy - glumica čija je karijera zastala, ali se čini realiziranom i zadovoljnom u odnosu s njim, Jamiem - uspješnim i perspektivnim piscem. Njihova veza i brak, od početaka i svih trenutaka koje čine zaljubljenost, zatim izgradnju povjerenja i zajedničkog svijeta, do njegova raspada, također uzrokovanog nizom detalja, okolnosti i događaja koji čine cjelinu odnosa tijekom pet godina, pripovijedani intimno i subjektivno, detaljizirano a fragmentirano, iz dvije vizure osoba koje su činile taj odnos, sadržaj su djela premijerno postavljenog na Veliku scenu HNK u Varaždinu 9. veljače, u režiji Lee Anastazije Fleger i dirigentskim vodstvom Stjepana Vugera.Pripovijedanje ljubavnog - ako se taj termin još uopće može upotrijebiti, odnosa, veze, intimnog života, koji obilježava svakog i oblikuje mu osobnost, moguće je na mnogobrojne načine. Od onog površnog, preko nekog koji želi biti objektivan i pronalaziti, a zatim i isticati trenutke u stvaranju što objektivnije vizure, do onog koji će se svesti na prepričavanje, činjenice, eliminirajući intimni i emocionalni element, redovito u želji zaštite i povlačenja u sebe. Brownov mjuzikl u tome ne želi biti jednoobrazan nego uključuje niz različitih vizura, osjećaja i doživljaja koji čine Jamiea i Cathy, oblikujući tako njihove likove u cjelini - kao vrlo izgrađene osobnosti i jedine nositelje priče, čije bi se trajanje moglo prikazati i na različite drugačije, mnogo spektakularnije i atraktivnije načine.
Upravo suprotno, atraktivnost i komunikativnost ovog mjuzikla postiže se ne brojnim vizualno dojmljivim (što ne znači da je varaždinska inscenacija zapostavlja estetiku i likovnost predstave, nikako) i pjevački atraktivnim songovima u kojima sudjeluje mnoštvo pjevača na sceni i glazbenika ispred (odnosno ispod) nje, nego dovođenjem na scenu intime i odnosa koji, upravo zato što je ispripovijedan toliko subjektivno i iz vizure obaju likova, djeluje ostvareno i prepoznatljivo i u univerzalnoj gledateljskoj stvarnosti. Prošlih pet godina utoliko je strukturom komorni mjuzikl, što u potpunosti zadržava i poštuje varaždinska izvedba.
No, njegova se struktura u potezu koji bi vjerojatno trebao biti zanimljiv i poticajan za dinamiziranje događaja na sceni i otkrivanje različitih intimnih pogleda dvoje likova na njihov odnos, pokazuje donekle manjkavom. Naime, Jamie i Cathy pripovijedaju prošlost odnosa, zapravo svoje viđenje njegove prošlosti, iz različitih polaznih točaka. Cathy to čini od kraja prema početku, dakle od njihovog raskida i razlaza prema trenucima upoznavanja i početka veze, dok je Jamiev slijed obrnut, od početka odnosa prema kraju te se njihove priče formalno susreću u središtu, trenucima ulaska u brak. Ipak, i tijekom takvog pripovijedanja, bez obzira na trenutak u odnosu koji opisuje Cathy a koji Jamie, struktura prizora nije isključiva, odnosno u njima sudjeluje oboje glumaca-pjevača. To pogoduje njihovoj dinamičnosti, ritmu i kvaliteti pojedinih prizora, ali otežava praćenje predstave kao cjeline, jer nije u svakom trenutku potpuno jasno čija se perspektiva odnosa donosi na sceni.
Vjerojatno, ovakav bi se pristup pokazao mnogo boljim u filmskom slogu ili predstavi koja bi mogla jasnije naznačiti prijelaze između dviju verzija, dviju priča povezanih istim sadržajem ali različitim vremenskim slijedom, emocionalnim i subjektivnim vizurama. Varaždinska produkcija naznaku odvajanja dviju priča nije prenijela na jasan način, što je dovelo do trenutaka konfuzije o tome koji se trenutak i iz čije vizure gleda, posebice u prijelazima, trenucima kada je oboje na sceni, ali i kada se linearan tijek pripovijedanja inače vrlo uspješno oplemenjuje reminiscencijama i digresijama u službi kreacije osobnosti. Postavka pripovijedanja iz različitih polaznih točaka, intrigantno zamišljena u predlošku kao način dinamiziranja tijeka predstave, ali istovremeno i karakterizacije likova kroz otkrivanje subjektivnosti njihovih pogleda, donijeli su određene trenutke konfuzije. Koji, iako postojeći, nisu ipak narušili cjelinu predstave ni onemogućili praćenje ili oblikovanje likova, njihovu karakterizaciju i posljedičnu komunikativnost, uvelike zahvaljujući kvalitetnom redateljskom, glumačkom i glazbenom radu koji obilježava varaždinsku produkciju Prošlih pet godina.Velika scena HNK u Varaždinu, kao prostorni okvir u koji je smješten Prošlih pet godina, mjuzikl komornih i intimnih refleksija, redateljica Lea Anastazija Fleger i scenografkinje Tanja Lacko i Ana Sarić te oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec uspjele su iskoristiti vrlo kreativno i intrigantno. Funkcionalne transformacije kretale su se u rasponima od dnevne sobe do mosta na kojem se događa odluka za brak, uz otvaranje scene u dubinu, njezino zatvaranje zastorom, ali i korištenje orkestralnog propadališta. Na sceni se događaju promjene kostima i scenografije brzim, minimalističkim, a efektnim potezima, što je posljedica očite uvježbanosti i ujednačenosti svih koji su sudjelovali u premijernoj izvedbi, a posebice tehničke ekipe, orkestra i glumaca na sceni. Sve to omogućuje održavanje ritma predstave, istovremeno zadržavajući - kroz efektne a ne pretjerane ili kičaste scenografske i koreografske poteze, oblikovanje predstave koja zadržava obilježja mjuzikla nudeći brz ritam i scensku atraktivnost, istovremeno uspijevajući zadržati komornu i intimnu narav tematskih odrednica. Ostvarenje takvog složenog spoja, unatoč tome što nije uspio razriješiti određene zadanosti linija pripovijedanja koje na trenutke oblikuju zbrku, pokazatelj je promišljenog kreativnog procesa koji je uspio dinamizirati varaždinsku pozornicu i iskoristiti njezine mogućnosti na način kakav nije viđen već dulje vrijeme.
Glazbenim izrazom mjuzikl je vrlo atipično i eklektično djelo. U njemu se nižu različiti glazbeni stilovi i žanrovi - od klasične glazbe i jazza do rocka, popa, pa i latino i klezmer naznaka, što izvođačke zadatke, jednako instrumentalnog sastava (u varaždinskoj izvedbi čini ga šest glazbenika, od čega troje gudača, pijanist te dva gitarista) i glumaca-pjevača na sceni, čini vrlo složenima. Također songovi, iako uglavnom lako pamtljivi, nisu tipične melodije kojima je krajnji cilj ući u uho, iako neki ostvaruju i tu ulogu, nego se nastavljaju, uglavnom uspješno, u opise emocionalnih stanja likova koji ih pjevaju. Gotovo su sve replike pjevane, u različitim stilskim oblicima i načinima, no uglavnom solističkim (duet se pojavljuje tek rijetko), a ostvarena je i komunikacija između glazbenika na sceni i dirigenta u simpatičnoj i duhovitoj sceni audicije na kojoj Cathy procjenjuje dirigent. Komunikacija između instrumentalista, dirigenta i dvoje glumaca-pjevača funkcionirala je vrlo dobro, još jednom pokazujući visoku razinu koordinacije u oblikovanju mjuzikla koji se odlikuje atipičnom, zanimljivom i složenom fakturom.Gotovo bez prestanka na sceni tijekom nešto manje od sat i pol, koliko predstava traje, dvoje glumaca-pjevača imaju vrlo zahtjevan zadatak. Od pjevanih replika i songova u kojima se mijenjaju stilski i žanrovski elementi, preko promjena perspektiva pripovijedanja i potrebe karakterne i svake druge izgradnje likova, do ritma predstave, koji je brz i neprekinut - sve su to zadaci s kojima se oni, kao jedini nositelji scenskih događanja, uspješno nose. Na premijernoj izvedbi Hana Hegedušić kao Cathy i Ivan Čuić kao Jamie (u alternaciji s Irmom Dragičević u studijskoj ulozi te Igorom Barberićem), iznijeli su svoje uloge vrlo suvereno i promišljeno, uigrano i ujednačeno te uz razumijevanje za sve komponente scenskog izraza koje su im povjerene. Uz tek poneku pjevačku pogrešku, uglavnom u prvom dijelu predstave, no koja nije značajnije utjecala na cjelinu, snalaženje u kreaciji likova i njihovom posredovanju publici bilo je u svim elementima na vrlo kvalitetnoj razini.
Ovom predstavom HNK u Varaždinu dobilo je kvalitetan i zanimljiv naslov. Osim što je uspio artikulirati potencijale varaždinske scene - bilo kao prostorne ili akterske, pjevačke, instrumentalističke ili scensko-tehničke odrednice, donio je na scenu mjuzikl kao kazališni oblik koji se na njoj nije recentnije viđao. A Prošlih pet godina će zbog svega toga vjerojatno rezultirati i interesom publike.
Redateljica: Lea Anastazija Fleger
Dirigent: Stjepan Vuger
Scenografkinja: Tanja Lacko i Ana Sarić
Kostimografkinja: Petra Pavičić
Svjetlo: Vesna Kolarec
Glazbeni producent: Vid Novak Kralj
Inspicijent: Vedran Dervenkar
Glume: Igor Barberić/ Ivan Čuić, Hana Hegedušić/ Irma dragičević (studijska uloga)
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 12. veljače 2018.
Piše:

Žganec-Brajša