Pitanje identiteta

Zagrebačko kazalište lutaka, Hans Christian Andersen: Ružno pače, dramatizacija Željka Udovičić Pleština, red. Leo Katunarić

• 
  
  Ružno pače svevremena je bajka Hansa Christiana Andersena, koja govori o odrastanju i identitetu. Priča o malom pačiću koji kroz proces odrastanja ne zna da je zapravo labud, nit je koja dotiče sve aktualnije teme vršnjačkog nasilja, tolerancije različitosti, dječje izolacije i usamljenosti te potrage za identitetom. Upravo je neuslišana želja za pripadanjem i prihvaćanjem razlog samomržnji i tjeskobi koja se unutar glavnog lika podrazumijeva. Ova adaptacija ipak junaka predstavlja kao nikad poljuljanog, dobrog ptića koji hrabro i nepokolebljivo svoje mjesto i sreću traži negdje drugdje, ne zamjerajući niti kriveći za sva nasilja koja su nad njim učinjena. Takav lik, bez mane, kojem su reakcije uvijek povlačenje ili zahvalnost, postaje junak ne nadjačavanjem jakog antagonista nego dosljednošću u trpnji nevolja.

  Zagrebačko kazalište lutaka s predstavom Ružno pače bajku je priredilo u moderniziranoj formi. Sama adaptacija vrlo dobro gradi gotovo realistične, odnosno svjetovne dijaloge i situacije, ispunjene i dozom humora. Unutar bajke se ne zapinje unošenjem novih odnosa prijateljstva ili simpatija glavnog lika nego se jednostavno i jasno gradi narativ prema krajnjoj nagradi odnosno svjetlu na kraju tunela za malog pačića. Iako se akteri i okoliš drastično ne mijenjaju iz seoskog ambijenta samog originala, uvođenjem medijatora između scena u obliku lika žabe  (novinara odnosno voditelja tv-emisije) koja prati zbivanja na farmi i prateći život i putovanje glavnog lika modernizira se ambijent prirode i još više naglašava bajka kao životinjska alegorija. Iako je na sceni prikazan svijet malog pačeta vjeran Andersenovoj bajci, ali i našem društvu - brz i neosjetljiv, predstava ipak jednolično teče simpatičnim i prihvatljivim šarenilom likova i prostora. Dobrota, strpljenje, zahvalnost i požrtvovnost dobre su osobine koje se kroz glavni lik afirmiraju. Međutim, na trenutke djeluju pomalo pasivno budući da mjesta na kojima ga nedostatak istog u pojedinim drugim likovima i surovim situacijama, nije vidljivo dotaklo. Iz tog razloga predstava gubi na empatijskom i emotivnom zalogu gledatelja, no dobiva i omogućava jasno i sigurno praćenje važne i voljene bajke.

  
  
  Lutke i scenografija vrlo su simpatično i domišljato izrađeni. Prostorna dramaturgija različitih scena vješto je ekonomizirana i dobro iskorištena te nema dojma da se likovi jednostavno kreću u krug po sceni, hineći veliko putovanje. Uz vrlo pamtljivu glazbenu sekvencu koja učestalo najavljuje i odjavljuje žablji televizijski show, pamtljiva su bila i mnoga scenografska rješenja - poput okrećućeg kola zemaljske kugle, šarene zadimljene kuhinje u kojoj se pačić zatekne, kao i zabavnih detalja poput postolja od lubenice na kojem sjedi poglavarica peradi na farmi. Uz jednako tako simpatični i humoristični narativ kao i scenografiju, cijela predstava stvara vrlo umirujuću i prijateljsku atmosferu.

  Mnoštvo likova, malih i velikih nevolja i poznatih i prepoznatljivih situacija čine ZKL-ovo putovanje od pačeta do labuda zgodnom i lagodnom, ne pretjerano emotivnom pričom u kojoj djeca mogu neometano uživati i upoznati se s bitnim klasikom.

  Režija: Leo Katunarić
  Tekst: Hans Christian Andersen
  Dramatizacija: Željka Udovičić Pleština
  Kreacija lutaka: Vesna Balabanić
  Scenografija: Vesna Balabanić
  Glazba: Mario Mirković
  Oblikovanje svjetla: Igor Matijevac

  Glume: Katarina Perica-Kirin, Marina Kostelac, Matija Prskalo, Boris Mirković, Mario Mirković, Janko Popović-Volarić, Mladen Čutura, Borna Galinović
  
  © Maja Ležaić, KAZALIŠTE.hr, 23. travnja 2018.

Piše: