Pomalo zamorna režija

42. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5-21. lipnja 2018.: Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd / Srbija, Dario Fo:Slučajna smrt jednog anarhista, red. Maja Maletković

•  

  Na ovogodišnjim Danima satire Fadila Hadžića gostovala je Beogradska predstava redateljice Maje Maletković, koja je na pozornici Kerempuha otvorila Festival. Riječ je o postavljanju drame jednog od najizvođenijih suvremenih dramskih pisaca - Darija Foa. Slučajna smrt jednog anarhiste je politička farsa, klasik svog žanra, pisana i na pozornici potencirano smještena u 70-e godine prošlog stoljeća.

  Riječ je o komediji situacije zabune, zamijenjenih identiteta, no nažalost ne i iznevjeravanja vlastitih postavki. Predstava započinje direktnim obraćanjem publici, koje uvodi u kontekst ondašnje Italije i tadašnjih političkih događanja i ističe kako je motiv „slučajne smrti jednog anarhiste“, čija satirična rekonstrukcija tvori srž drame, baziran na istinitom događaju. Uz gotovo arhetipske likove suvremenog svijeta, poput korumpiranih službenika, maloumnih birokrata i nemoralnih političara, glavni lik drame čini stvarni arhetip koji korijene vuče i prije commedie dell'arte a to je lik lude, odnosno u ovom slučaju luđaka.

  Riječ je o klasičnom tipu političke satire koja i nije izložena osuvremenjivanju iako su njeni glavni elementi i dalje aktualne teme, možda čak još aktualnije nego u desetljeću originalne premijere. Riječ je o terorizmu i korupciji. Vrijeme radnje je ipak zadržano u sedamdesetima, što je možda bio dosadan dramaturški no zgodan režiserski potez budući da je upravo dobro stilizirano razdoblje putem scenografije i kostima možda najsimpatičniji element predstave. Još jedan dobar scenografski potez je odijeljena prostorija za ispitivanje od stakla, koja je na sredini pozornice bila dobro usred razbijanja okolne uredske scenografije. Simpatičnu narančastu uredsku garnituru jedino je na tipičan gegovski način iskoristio Miloš Samolov kao lik komesara Bertozza, koji je redovito rušio veliku pepeljaru pri svakom prolasku scenom. Prostorija za ispitivanje je dobro zvučno riješena, no možda mrvicu premalo korištena.

  
  
  Glumci su bili vrlo ujednačeni i velikodušno se pratili kroz isti stil glume. Predstava počiva na glavnom glumcu Nikoli Đuričku koji je adekvatno potegnuo i dinamičnom i neumornom aktivnošću uspješno vodio izvedbu. Na dramaturškoj razini, njegov lik je i previše bio u poziciji potezanja, što je nažalost rezultiralo da je previše dominirao ostatkom ekipe koja je narativno i režijski pomalo zamorno podčinjena. Cijeli glumački postav jako je igrao na publiku. Uz puno okretanja publici, gotovo je konstantno bio prisutan i njihov objašnjavalački pogled s podsmjehom.

  Dok je glumačka izvedba bila vrlo otvorena i dinamična, režija je bila pomalo zamorna. Iako je cjelokupno riječ o simpatičnom komadu, on relativno brzo postaje kontinuirano repetitivan prije nego što se na samom kraju ponovno zavrti. Problem je što se cijelo vrijeme inzistira na istoj energiji djela, koja je i sadržajno ukalupljena s autorovim tekstom koji se bazira na ponavljanju sličnih modusa koji gledatelju vrlo brzo i trajno dosade i izazivaju napor.

  Vrlo čudna i dosta nezgodna je bila i praksa samo dvostruke repeticije fora i to bez izmijenjenih okolnosti. Dok je šala, dosjetka ili fora prvi put smiješna i/ili zanimljiva, drugi put se svodi samo na ponavljanje. U tom trenutku nedostaje barem treće ponavljanje da na neki način rastvori cjelinu fore, uvlačeći još nešto drugo i dekontekstualizirajući pritom  repetirane misli.

  Smrt jednog anarhista ipak je kvalitetna predstava koja sadrži dobru dozu humora i zgodnih elemenata i koju prije svega nosi odličan nastup glavnoga glumca.

  

  Režija: Maja Maletković
  Adaptacija i dramaturgija: Sara Radojković
  Scenografija: Vera Stanišić
  Kostimografija: Vladislava Joldžić
  Skladateljica i dizajnerica zvuka: Ljiljana Mrkić Popović

  Glume: Nikola Đuričko, Bojan Dimitrijević, Nikola Rakočević, Miloš Samolov, Joakim Tasić, Marta Bjelica

  © Maja Ležaić, KAZALIŠTE.hr, 11. lipnja 2018.

Piše: