Brzo iscrpljen potencijal

VII. Bobijevi dani: Slavonski triptih, red. Borislav Cimerman

• 
  
  Ponešto pompoznog i istovremeno ironičnog naslova, monokomedija Slavonski triptih Aleksandre Demše, u produkciji ABCD trupe, izvedena je u sklopu VII. Bobijevih dana u zagrebačkom Histrionskom domu. Triptih, djelo sastavljeno od tri konstitutivne, povezane a opet samostalne umjetničke cjeline, kako bi otprilike mogla glasiti definicija tog često upotrebljavanog pojma, ovdje je ostvaren kroz tri monodramska fragmenta o tri slavonske žene, predstavnice različitih socijalnih slojeva i porijekla, dobi i pogleda na svijet. Starica Mariška, koja se nikada nije pomakla iz svog rodnog sela, zatim Mara, stalnom ekonomskom neizvjesnošću i društvenom nepravdom učinjena buntovnom i glasnogovornicom frustriranih te konačno Maca, koja u sebi sadrži sve one pojave takozvanih zvijezda izraslih na društvenim mrežama i sponzorstvima lokalnih mutnih tipova. Sve tri žene pred publiku donose svoju priču, svoje viđenje vlastitog života, ali i okolnosti u kojima se oblikovao i koje ga određuju. U tom smislu, one su gotovo unaprijed definirane kao stereotipi, likovi čija je uloga podcrtati određene osobine i navike slavonske, regionalne stvarnosti, no čiji doseg u izgradnji tipičnih društvenih (stran)putica nadilazi regionalne okvire, ako iz njih već izvire.
  
  Istovremeno, kako je Slavonski triptih temeljno mišljen kao komedija i komično je ono što u njemu treba pokretati atraktivnost viđenog i komunicirati s publikom, one su i karikature. Svaka je mišljena i igrana na način koji odgovara u njoj predstavljenom stereotipu, no tehnike poput gegova u pokretu, referenci na aktualnosti i društveno prepoznatljive osobe karakteristični su potezi komediografskog repertoara u cilju instantnog zabavljanja publike, a čime se predstava od početka do kraja obilato služi. Vrlo brzo u svakoj priči, a kako to često bude kada se cilj postavlja na nasmijavanje publike što prije i što brže, takva sredstva oduzimaju gotovo sav prostor i postaju potpuno dominantna, što je samo naglašeno monodramskom formom. Zapravo, unatoč izvanjskoj potpunoj različitosti, rasponu dobi i viđenja svijeta od tri lika različite dobi i društvenih odnosa u kojima se nalaze, sve se tri žene na sceni u osnovi mogu svesti na isto - zabavljanje publike korištenjem dobro poznatih elemenata iz komičarske baštine postupaka, koji povezani s karikaturom i stereotipiziranjem publici lako prepoznatljivih obrazaca, dovode do brzog nasmijavanja ali i brzog iscrpljivanja bilo kakvog daljnjeg potencijala predstave.

  
  
  Aleksandra Demše, glumica koja je s Berislavom Cimermanom autorica predloška, igra sve tri slavonske dame. Čini to suvereno, snalazeći se na sceni u promjenama likova, uz dobar osjećaj za ritam u oblikovanju komičnih trenutaka. To pokazuje kvalitetnu zanatsku razinu igranja, osjećaja za konvencije koje će publiku sigurno nasmijati i trenutačno ostaviti u dobrom raspoloženju. Istovremeno, ne zalazi se, barem ne dominantno, u onu domenu postupaka koji bi se služili uvredama ili krcali replike sintagmama koje ovdje ne bi bilo pristojno ponavljati, što omogućuje zadržavanje određenog zanatskog standarda i, shodno tome, gledljivosti, što nije uvijek slučaj s komedijama baziranima na sličnim principima, a osobito sličnim motivima. Kao glumački najkompleksniji lik pokazuje se Mariška, dijelom i jer je dobno najudaljenija od svoje autorice i interpretatorice, ali i zbog određenih momenata u svojoj priči, koji pokazuju potencijal otklanjanja od interpretiranja stereotipa i igranja u fahu komičarske konvencionalnosti, poput podcrtavanja njezinih životnih okolnosti na koje nije sama utjecala niti ih kreirala, a koji su je doveli do proživljavanja cijelog života negdje na šoru, na potezu od jednog do drugog kraja rodnoga sela. No, i ona brzo odlazi u dominantan registar trenutačnog zabavljanja, pronalaženja onoga što će publiku nasmijati u trenutku. Druge dvije dame čine to još izrazitije. Zaokupljenost tehnički dobro izvedenim, no pomalo praznim i previše na prvu, na van postavljenim likovima i u njima upisanim izvorištima komičnog, Aleksandra Demše pokazuje dobar osjećaj za trenutačno izazivanje smijeha. Ali ne i više od toga, osim u određenim, no manjinskim momentima prvog dijela trilogije.

  Slavonski triptih je predstava koja će trenutačno zabaviti, obilato se služeći registrima karikature i stereotipa dobro poznatih žena iz susjedstva, komšiluka, sokaka. Njegova autorica pokazuje dobar osjećaj za komičarski tajming na sceni, snalazeći se u tehnički relativno zahtjevnim promjenama uloga i odgovarajućem korištenju komičarskih izvedbenih sredstava. No, Slavonski triptih nije otišao dalje od toga, pokazujući se kao rad koji može nasmijati, zabaviti u trenutku kroz lako prepoznatljive motive i postupke na kojima se gradi komično. Ali u tome staje, iscrpljuje se brzo nakon odlaska iz gledališta.
  
                                                                                                                                             
  Autor: Aleksandra Demše, Borislav Cimerman
  Redatelj: Borislav Cimerman
  
  Glumi: Aleksandra Demše
  
  © Leon Žganec Brajša, KAZALIŠTE.hr, 19. studeni 2018.

Piše: