Smjeli dramaturški rezovi

6. Midsummer Scene Festival, Dubrovnik, 21. lipnja - 7. srpnja 2019.: Marin Držić, Uncle Maroje Re-examined, red. Paolo Tišljarić

• 
  
  Novo izdanje dubrovačkog Midsummer Scene Festivala ponudilo je u svojoj središnjoj produkciji novo uprizorenje Williama Shakespearea; ovog ljeta drame Romeo i Julija u režiji Seana Aite na engleskom jeziku. Bila je to, kako ističu organizatori, „glavna predstava“ šeste festivalske sezone. U bogatoj kronologiji teatra Dubrovačkih ljetnih igara bilo je nekoliko uprizorenja ove Shakespearove drame igrane na otvorenim pozornicama - od one Ivice Kunčevića na skalinima Ispod Jezuita do one Jagoša Markovića u ljetnikovcu Skočibuha. Međutim, nakon festivalskog gostovanja kazališta Old Vick iz Londona 1962. sa uprizorenjem ove najpoznatije ljubavne priče u režiji čuvenog Franka Zafirellija na Lovrjencu, ovo je drugi put da je ova dubrovačka tvrđava i jedinstvena Shakespearova pozornica na otvorenom bila scenom tragičnih usuda ljubavnika iz Verone. Svakovečernje dobro posjećene izvedbe Romea i Julije na Lovrjencu bile su, moglo bi se reći, identifikacijski događaj šeste festivalske sezone koja je, kao i prošlih godina, bila obogaćena i drugim programima, kao što je bio koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Cabaret Songs for Lovers (and Other Idiots) u izvedbi Sarah-Louise Young i pijanista Michaela Roulstona i nastup Vesne Tominac Matačić s monodramom Ja koja imam nevinije ruke Vesne Parun u režiji Ivana Lea Lema na Lovrjencu. Festival je zaključen predstavom Uncle Maroye Re-examined Marina Držića na engleskom jeziku u adptaciji i režiji Paola Tišljarića prema prijevodu Filipa Krenusa.
  
  Bio je to novi susret Paola Tišljarića s Držićem, nakon što je s dubrovačkom amaterskom kazališnom družinom Kolarin postavio Novelu od Stanca, bio asistent Krešimiru Dolenčiću i njegovom uprizorenju Dunda Maroja na Držićevoj poljani i Ivici Boban u predstavi Marion Držić – Viktorija od neprijatelja u parku Umjetničke škole u produkciji Dubrovačkih ljetnih igara. Uncle Maroje Re-examined je hrabro sažeta i sužena verzija ove najigranije i najpopularnije Držićeve komedije, predstava koja svjesno odbacuje komediografsko i svako drugo obilje iz Vidrinog „tezora“, zanemaruje galeriju živopisnih likova koji Dundu Maroju daju onu mediteransku pa onda i dubrovačku životnost, neponovljivu i posebnu jedinstvenost s potpisom velikog majstora teatarskih vještina „koji je sve u Njarnjas gradu“ i kojeg nam nudi i u koji nas poziva. I ne samo svojom negromancijom, nego i svim onim zagovorima u kojima je „Dubrovnik iz Rima gledan“ onaj isti grad njegovih Pometnika ali i mnogih naših prepoznavanja.
  
  U programskoj knjižici Tišljarić obrazlaže neke svoje adaptacijske nakane, pa i postupke: „Predstava se bavi rekapitualcijom arhetipskih Držićevih likova i njihovom implementacijom u matricu suvremenih odnosa. U fokusu ove predstave biblijski je odnos oca i sina, koji Držić majstorski portretira... Dundo Maroje, Maro, Laura, Sadi, Pomet i Negromant postaju lica današnjeg trenutka, vođeni motivima upisanim u svom 'renesansnom' karakteru. Naša adaptacija teksta radikalno intervenira u tkivo ovog antologijskog teksta tražeći u njemu prostor za britku glumačku igru.“ Možda pomalo i nepotrebno, jer, pokazalo je u mnogim predstavama hrvatsko glumište, Držić jest naš suvremenik koji svojim vrsnim opusom intrigira i provocira i prepoznaje vrijeme. Ono njegovo i ovo naše u kojem se ogledamo „kako i prije“, uzaludno se pravdajući. Pojašnjavajući onako Držićevski cinično u prologu Dugog Nosa kako „Ovi sekret nitko dosle nije znao“, komediograf otkriva i neke druge svoje mnogo ozbiljnije zagovore i alibije: „i zašto u pređnu votu triš mudrijem stavih katance na usta, sada im katance dvižem, neka govorenjem punijem nenavidnosti ukažu i odkriju ljudi od trimjed, ljudi od ništa i ljudi nahvao.“ Na praznoj sceni „bijelog kamenog poda“ Kneževa dvora uz jednu veliku „trpezu s nekoliko stolica“ u suvremenim crnim odijelima (kostimograf nije potpisan), u ovom slučaju ovako zamišljenog Dundo Marojevskog preispitivanja, susreću se, sukobljavaju i razračunavaju (preuzet ćemo njihova imena iz engleskog prijevoda): Laura, Uncle Maroje, Long Nose, Sadi, Quaffer, Scoffer i Maro.
  
  
  
  Njih nekoliko, životnim, trgovačkim, financijskim i svekolikim drugim vezanostima i upućenostima; uključenih u one pragmatične, hladne i uske interese koji ih drže na okupu. Lišeni „onih renesansnih zaigranosti“ (i svih drugih), komičnih situacija i karakterističnih prepoznatljivih karaktera kroz koje Držić progovara, upozorava pa i kritizira. Glumci: Georgia Christodoulou, Mark Eslstob, Richard Emerson, Filip Krenus i Alexander Varey (dio festivalskog glumačkog ansambla iz Romea i Julije) tek skicozno naznačuju karaktere likova koje igraju, hladno i s distancom izgovaraju Držićeve rečenice koje teško nalaze odjeka i, najčešće, ostaju tek mogućim povodima za igru od koje se odustaje. S tek nekoliko povremenih pomaka, scenskih asocijacija i poetskih slika uz dojmljivu glazbu Žarka Dragojevića. Kao da je nedostajalo vremena da se dodatno uslože, razigraju, preslože ili, jednostavno, uprizore i ovako odabrani dijalozi i kratki monolozi u čvršće tkivo koje će do kraja opravdati ovakve smjele dramaturške rezove i, usprkos svemu, ostvaren dosljedan redateljski koncept koji, kako je naglašeno, „vraća Držićevu fabulu iz Rima u Dubrovnik u kontekst jedne dekadentne zabave“ koja, logično, izostaje. U dosluhu s odabranim naslovom predstave.

  
  
  Predstava Uncle Maroje Re-examined u Kneževom dvoru ostvarena je u koprodukciji Doma Marina Držića, Kazališta Marina Držića i Midsummer Scene Festivala, u partnerstvu s Dubrovačkim muzejima i Društvom prijatelja dubrovačkih starina pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika i Turističke zajednice Grada Dubrovnika. Kako je najavljeno, početkom kolovoza ova produkcija je pozvana u glavni program Shakespeareovog festivala u Gdanjsk.
  
  Režija i adaptacija: Paolo Tišljarić
  Prijevod: Filip Krenus
  Glazba: Žarko Dragojević
  Dizajn rasvjete: Vesna Kolarec

  Igraju: Georgia Christodoulou, Mark Elstob, Richard Emerson, Filip Krenus, Alexander Varey
  
  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 11. srpnja 2019.

Piše: