Međugeneracijsko prijateljstvo

Kazalište Planet Art i Teatar Rugantino: Lutz Hübner, Boksačko srce, red. Marko Torjanac

• 
  
  Premijera melodrame Boksačko srce njemačkog autora Lutza Hübnera održana je 17. siječnja 2020. u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog. Redatelj predstave je Marko Torjanac, uspješan kazališni stvaralac, koji u predstavi i glumi te je scenograf i oblikovatelj svjetla. Ovo djelo značajnog suvremenog njemačkog pisca na pozornicu su postavili Kazalište Planet Art, osnovano 2001., koje nastoji biti „kazalište koje se pita“, a čiji je osnivač i ravnatelj Marko Torjanac, te Teatar Rugantino osnovan 1998., usmjeren društveno angažiranim djelima, a čiji su osnivači Ivica Vidović (1939-2011) i Gordana Gadžić, ravnateljica teatra.

  Predstava prvenstveno prikazuje odnose bliskosti i osjećaje dvaju protagonista, a sentimentalnosti pridonosi i glazba. Tematika nudi razne životne spoznaje i kroz dijalog uspješno odašilje publici poticaje na pitanja koja promišlja, uz povremene duhovite dijelove. Međugeneracijska je to priča o nenadanom zbližavanju i prijateljstvu starijeg čovjeka - izvrsno ga igra Marko Torjanac, i mladića kojeg jako dobro prezentira Filip Vidović, poznat po glavnoj ulozi u predstavi Ciganin, ali najljepši.

  
  
  Mladi ličilac sređuje zidove u zatvorenom odjelu doma u kojem se nalazi stariji čovjek. Mladić se početno drži bahato te ne želi slušati savjete, smatra se gubitnikom jer je preuzeo prijateljevu krivnju na sebe, dok starac odmah shvaća i pohvaljuje mladićev karakter. Tek kada mladi ličilac sazna da je umirovljenik zapravo Crveni lav, nekadašnji poznati boksač, biva oduševljen te traži da ga ovaj nauči boksati. Sve se više zbližavaju. Mladić mu povjerava svoje probleme, kao one o školovanju, o djevojci, te počinje slušati savjete starog boksača, dok mu on pripovijeda o svom prijašnjem životu i časnom ponašanju.

  Dijalozi ocrtavaju životne spoznaje. Dok je boksao, usred svih uspjeha uvidio je da njegovim životom upravlja boks, djevojka mu je otišla, te starac sada dirljivo shvaća vrijednost ljubavi bez koje mu ni uspjesi u boksu ni ništa drugo više nije imalo smisla. Također u raspravi pametnim argumentima spriječi mladića da si uništi život i da problem ne rješava nožem. Uz to, vješto potiče u njemu samopouzdanje koje mu očito nedostaje. Svakim danom ličenja prostora mladić postaje sve draži i prisniji sa starijim prijateljem koji pokuša pobjeći iz te ustanove. Bijeg ne uspije, no starac žudi za slobodom i sve se razrješava zbog mladićeve pomoći i njegove vezanosti za starca. Nekadašnji boksač, još uvijek borbenog duha, svima - i mladiću i publici, nudi savjete stečenoga životnog iskustva, poput onih o društvu i ponašanju, o važnosti slobodnog kročenja svojim putem i razmišljanja svojom glavom. Slikovito opisujući životne probleme kroz priču o boksu, na primjer preneseno značenje pitanja treba li predavati meč, predstava približava i pitanja na koja bi svatko sam trebao naći odgovore i primijeniti na život.

  
  
  Radnja je cijelo vrijeme poticajna, nose ju razgovori. Scenografija, kulise s najlonima po zidovima pripremljenima za bojanje, nadasve je zanimljiva, dok su zvučni efekti, poput grmljavine, dakako upečatljivi. Dobra je glazba skladatelja Milorada Stranića, koja uz zamračenje kada je starac sam, uspješno donosi atmosferu usamljenosti, tuge. Glumci simpatično tumače likove. Duo je odlično glumački dočarao postepeno zbližavanje generacija sve do međusobnog pomaganja mladića punog osjećaja i elana te starijeg čovjeka punog iskustvene mudrosti, kao nekog životnog učitelja.

  Redatelj je skladno isprepleo radnju i bogatstvo poruka te izgradio predstavu putem koje mnogi, inače lijepo verbalno oblikovani savjeti, bivaju upućeni gledateljstvu. Kraj je pozitivan, donosi nadu, ali ne i neki naglasak. No ono što se tijekom predstave potiče može učinkovito nastaviti odzvanjati u razmišljanjima gledatelja.

  Produkcija: Kazalište Planet Art i Teatar Rugantino
  (Predstava je realizirana uz financijsku podršku Gradskog ureda za kulturu i Ministarstva kulture Republike Hrvatske)
  
  Tekst: Lutz Hübner
  Režija: Marko Torjanac
  Prijevod: Jan Torjanac
  Scenografija: Marko Torjanac
  Završna slika: Nikola Plečko (Nik Titanik)
  Kostimografija: Đurđa Janeš
  Glazba: Milorad Stranić
  Oblikovanje svjetla: Marko Torjanac
  Oblikovanje zvuka: Damir Rončević
  Dizajn: Tomislav Veltruski
  Video: Hrvoje Felbar
  Fotografija: Ivan Buvinić
  Šminka: Danijela Pavlek
  Tehničko vodstvo: Damir Rončević

  Glume: Marko Torjanac i Filip Vidović
  
  @ Nataša Bjelan, KAZALIŠTE.hr, 24. siječnja 2020.

Piše: