Izvođačka snaga i uvjerljivost

9. Festival Miroslav Krleža, program Sjećanja Krležinih suvremenika: Goran Matović, Rade Šerbedžija, Moj obračun s njima, 2. srpnja 2020.

• Polemička knjiga Moj obračun s njima Miroslava Krleže, objavljena 1932. kao dio odjeka širih polemičkih odnosa na književnoj sceni tih godina, djelo je koje je danas (osim književnim povjesničarima) možda i zanimljivije stilski nego sadržajno. A taj stil je borben, eksplozivan, težak i nemilosrdan – dakle, krležijanski u onom najpotpunijem smislu, kakav se očitovao u brojnim, pogotovo esejističkim radovima i kojem je Krleža-autor ostajao dosljedan. Rade Šerbedžija još je sedamdesetih, točnije 1974. u ateljeu Marije Ujević-Galetović premijerno izveo monodramu koja posuđuje Krležin oštar naslov.
  
  Nakon gotovo pedeset godina, u sklopu 9. Festivala Miroslav Krleža i njegovog programa Sjećanja Krležinih suvremenika, u okviru kojega (najčešće pod vodstvom ravnatelja Festvala Gorana Matovića) u razgovorima mnogi hrvatski i strani pojedinci evociraju svoje uspomene na susrete s Krležom, Šerbedžija je obnovio svoju monodramu. Nakon kratkog uvoda i evociranja okolnosti nastanka izvorne predstave, u prostoru dvorane Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, samo uz vlastitu gitaru, Šerbedžija je evocirao niz Krležinih tekstova iz različitih djela i segmenata golemog opusa. Moj obračun s njima tako je u monodrami ostao više oznaka stila nego izvora materijala za izgovoreno, jer je polemička, često prkosna rečenica Krležinog diskursa oslobođena snagom Šerbedžijine interpretacije. I to je sve što čini monodramu, cjelina na kojoj ona počiva. Više nije ni potrebno, niti se traži, niti pokazuje.

  
  
  Kada bi se sudilo samo po strukturi cjeline ove nove inkarnacije Šerbedžijine monodrame, ostalo bi upitno je li ona zapravo recital odabranih Krležinih tekstova (i to odabranih prvenstveno po kriteriju njihove ekspresivnosti, a tek onda sadržajne ili tematske povezanosti) ili monodrama, koja ipak podrazumijeva stanovite elemente dramskosti poput postojanja više ili manje koherentnog lika, dramaturške i misaone provodnosti te često i neke vrste scenografskog, kostimografskog i inog vizualnog rješenja. Šerbedžijina predstava, barem kako je viđena na Festivalu Miroslav Krleža, više bi odgovarala prvoj kategoriji, recitalu. Jednostavno, fali joj povezivanja u cjelinu, osim na razini dojma i prepoznatljivog Krležinog stila. Zbog toga pomalo ostavlja dojam rastresenog tereta, tekstova skupljenih u cjelinu više zbog dojma ili autorske sklonosti baš tim ulomcima iz Krležinog golemog opusa, nego zbog neke poveznice koja bi ih okupljala, osim stilske prepoznatljivosti i izvođačke uvjerljivosti.

  Ipak, upravo element izvođačke snage i uvjerljivosti element je važan, možda i presudan u monodramskoj formi, a ova ga predstava ostvaruje vrlo uspješno. Naime, persona glumca-izvođača, njegova scenska uvjerljivost i umješnost ključna je za monodramu, ona u bitnome i mnogo više od ostalih elemenata scenske fakture ovisi o – glumcu koji se nalazi sam pred publikom. Očekivano, Šerbedžiji to uspijeva bez zadrške; snažan je, a opet suptilan, ekspresivan, a na trenutke emotivan, čak i prigušen u scenskom zanosu, a opet bez patetike i pretjerivanja, za što Krležina neobuzdana rečenica itekako često daje prostora. U tom dijelu - snazi izvođača, Moj obračun s njima je bez zadrške, zaokuplja publiku a ne zapada u deklamiranje, što je zamka koje bi se moglo pribojavati.

  Sveukupno, Moj obračun s njima Rade Šerbedžije u svojoj obnovljenoj verziji na 9. Festivalu Miroslav Krleža ostavio je dojam mnogo više, izvođački vrlo dojmljivog, no ipak – recitala, nego cjelovito osmišljene monodrame. Ostaje za vidjeti hoće li biti drukčije na Malom Brijunu, u okviru ovoljetnog programa Kazališta Ulysses, za koji je najavljena službena premijera obnovljene monodrame. Bez obzira na prigovore na koherentnost i dramskost cjeline, na što su moguće utjecali i ponešto improvizirani uvjeti izvođenja, zagrebačka je izvedba ponudila pamtljiv doživljaj interpretacije Krležinih riječi, rečenica i stihova.
  
  Autorski tim: Goran Matović, Rade Šerbedžija
  
  Izvodi: Rade Šerbedžija
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 7. srpnja 2020.

Piše: