Vrijedno i opsežno djelo koje kontekstualizira razvoj i položaj HNK-a u Zagrebu

Snježana Banović, Kazalište za narod – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1945. – 1955. od socrealizma do samoupravljanja, Fraktura, 2020.

  • Snježana Banović, <em>Kazalište za narod – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1945. – 1955. od socrealizma do samoupravljanja</em>, Fraktura, 2020.Ugledna teatrologinja i redateljica te redovita profesorica na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti Snježana Banović u izdanju nakladničke kuće Fraktura objavila je opsežnu teatrološku studiju o ključnih deset poratnih godina središnjeg HNK-a naziva Kazalište za narod – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1945. – 1955. od socrealizma do samoupravljanja.

    Profesorica Banović ovom je knjigom popunila prazan prostor u istraživačkim radovima o uređenju, povijesti i problemima s kojima se vodeća kulturna institucija i središnja kazališna kuća našla tijekom deset godina koje su uslijedile nakon završetka Drugog svjetskog rata. Autorica je pritom obuhvatila sve od općeg stanja kulture i kazališne umjetnosti u tom razdoblju na razini cijele Hrvatske i Jugoslavije do vodstva trojica intendanata na mikrorazini zagrebačkog HNK-a, od kojih je svaki na neki način obilježio pojedino razdoblje kazališta - ili podobnošću svojih odluka ili istinskim zanimanjem za umjetnički napredak matične kuće. Kazalište za narod na gotovo 900 stranica detaljno, no ipak čitko i smisleno predstavlja ne samo povijest jednog kazališta, nego i presjek cjelokupne kulture u tim godinama, njezine isprepletenosti s (kulturnom) politikom, ali i kolektiva i repertoara u nesigurnom dobu brojnih političkih previranja.

    Prvo izdanje <em>Kazališnog lista</em>, 1945./46.Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja započetog 2004. godine na predavanju na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti te je tematski uredno podijeljena na četiri dijela, odnosno tri glavna poglavlja i epilog, u kojem se autorica osvrće na zlatno doba u kontekstu desetljeća o kojem piše, a u kojem je zagrebački HNK bio gost na brojnim priznatim pozornicama, što ga je upisalo na kazališnu sliku svijeta i otvorilo put nekim boljim praksama u budućnosti. Prvo poglavlje, Kazalište u središtu novog sustava narodnog prosvjećivanja, gotovo romanesknom formom čitatelje upoznaje s položajem kazališta u Hrvatskoj i Jugoslaviji tijekom prvih nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata.

    To je doba uspostave nove (kulturne) politike i snalaženja umjetnosti unutar njezinih okvira, a iako je riječ i o vremenu brojnih obnova, one su se zaustavljale na pročeljima zgrada, dok je vanjski sjaj prikrivao brojne kadrovske probleme. Programsko-produkcijski okviri tijekom triju poslijeratnih mandata drugo je i najopširnije poglavlje s pregledom aktivnosti mandata spomenute trojice intendanata - Ive Tijardovića, Marijana Matkovića i Fernanda Nanda Roje, u kojem Banović piše o problemima s kojima se kazalište suočilo prilikom stvaranja repertoara. Naime, zbog uske povezanosti s politikom i socrealizmom koji naprosto nije dopuštao previše umjetničke slobode, intendanti su djelovali u prilično uskim okvirima te ovaj dio gotovo enciklopedijski prikazuje njihov rad i vodstvo.

    Ivo Tijardović (1895-1976)Marijan Matković (1915-1985)

    U trećem dijelu, Hrvatsko narodno kazalište kao platforma nove strategije u kulturnoj politici, autorica se ponovno osvrće na politiku kao lajtmotiv ove studije te njezin utjecaj na kazališne umjetnike i njihov položaj u onodobnom političkom žrvnju, uz optimističnu notu o svježini novog doba koje okreće novu stranicu u tamnoj povijesti HNK-a. Naposljetku, u epilogu samodostatnog naziva Pozicioniranje na europskoj kulturnoj mapi autorica iznosi činjenice o kazališnim gostovanjima diljem Europe, što je utjecalo na HNK u kontekstu njegovog razvoja i položaja na kulturnoj sceni izvan granica Hrvatske i Jugoslavije.

    Snježana BanovićKazalište za narod temelji se na brojnim arhivskim slikama i građi, novinskim zapisima, osvrtima i kritikama struke te svjedočanstvima iz prve ruke o događajima i pojavama u kazalištu, ali i pojedincima koji su svojim odlukama utjecali na njegov razvoj. Deset poratnih godina jedno je od najzahtjevnijih razdoblja u razvoju HNK-a u Zagrebu zbog prijelaznog političkog doba koje je ostavilo dubok trag kako u repertoaru, tako i u kadrovskim pitanjima.

    Izvjesno je da je Snježana Banović ovom opsežnom radu posvetila mnogo pažnje, a vidljiv je i značajan trud koji je u njega uložen da bi se postigle povijesna objektivnost, nepristranost i minuciozno bavljenje detaljima, što su samo neke od najvećih kvaliteta ove knjige. Zahvaljujući iznimnoj kontekstualizaciji uz brojne ilustracije, priloge i arhivske slike, ovo je djelo kamen-temeljac za daljnje kulturološke, sociološke i teatrološke radove i istraživanja koja će i budućim naraštajima pomoći prilikom povijesnih analiza razvoja kulture i umjetnosti tijekom 20. stoljeća, a od velike će važnosti biti i svima onima kojima je potrebno dubinsko shvaćanje razvoja i položaja HNK-a.

    © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 29. listopada 2020.

Piše:

Tea
Schmidichen