Vrijedno i opsežno djelo koje kontekstualizira razvoj i položaj HNK-a u Zagrebu
Snježana Banović, Kazalište za narod – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1945. – 1955. od socrealizma do samoupravljanja, Fraktura, 2020.
-
Ugledna teatrologinja i redateljica te redovita profesorica na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti Snježana Banović u izdanju nakladničke kuće Fraktura objavila je opsežnu teatrološku studiju o ključnih deset poratnih godina središnjeg HNK-a naziva Kazalište za narod – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1945. – 1955. od socrealizma do samoupravljanja.
Profesorica Banović ovom je knjigom popunila prazan prostor u istraživačkim radovima o uređenju, povijesti i problemima s kojima se vodeća kulturna institucija i središnja kazališna kuća našla tijekom deset godina koje su uslijedile nakon završetka Drugog svjetskog rata. Autorica je pritom obuhvatila sve od općeg stanja kulture i kazališne umjetnosti u tom razdoblju na razini cijele Hrvatske i Jugoslavije do vodstva trojica intendanata na mikrorazini zagrebačkog HNK-a, od kojih je svaki na neki način obilježio pojedino razdoblje kazališta - ili podobnošću svojih odluka ili istinskim zanimanjem za umjetnički napredak matične kuće. Kazalište za narod na gotovo 900 stranica detaljno, no ipak čitko i smisleno predstavlja ne samo povijest jednog kazališta, nego i presjek cjelokupne kulture u tim godinama, njezine isprepletenosti s (kulturnom) politikom, ali i kolektiva i repertoara u nesigurnom dobu brojnih političkih previranja.
Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja započetog 2004. godine na predavanju na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti te je tematski uredno podijeljena na četiri dijela, odnosno tri glavna poglavlja i epilog, u kojem se autorica osvrće na zlatno doba u kontekstu desetljeća o kojem piše, a u kojem je zagrebački HNK bio gost na brojnim priznatim pozornicama, što ga je upisalo na kazališnu sliku svijeta i otvorilo put nekim boljim praksama u budućnosti. Prvo poglavlje, Kazalište u središtu novog sustava narodnog prosvjećivanja, gotovo romanesknom formom čitatelje upoznaje s položajem kazališta u Hrvatskoj i Jugoslaviji tijekom prvih nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata.
To je doba uspostave nove (kulturne) politike i snalaženja umjetnosti unutar njezinih okvira, a iako je riječ i o vremenu brojnih obnova, one su se zaustavljale na pročeljima zgrada, dok je vanjski sjaj prikrivao brojne kadrovske probleme. Programsko-produkcijski okviri tijekom triju poslijeratnih mandata drugo je i najopširnije poglavlje s pregledom aktivnosti mandata spomenute trojice intendanata - Ive Tijardovića, Marijana Matkovića i Fernanda Nanda Roje, u kojem Banović piše o problemima s kojima se kazalište suočilo prilikom stvaranja repertoara. Naime, zbog uske povezanosti s politikom i socrealizmom koji naprosto nije dopuštao previše umjetničke slobode, intendanti su djelovali u prilično uskim okvirima te ovaj dio gotovo enciklopedijski prikazuje njihov rad i vodstvo.
U trećem dijelu, Hrvatsko narodno kazalište kao platforma nove strategije u kulturnoj politici, autorica se ponovno osvrće na politiku kao lajtmotiv ove studije te njezin utjecaj na kazališne umjetnike i njihov položaj u onodobnom političkom žrvnju, uz optimističnu notu o svježini novog doba koje okreće novu stranicu u tamnoj povijesti HNK-a. Naposljetku, u epilogu samodostatnog naziva Pozicioniranje na europskoj kulturnoj mapi autorica iznosi činjenice o kazališnim gostovanjima diljem Europe, što je utjecalo na HNK u kontekstu njegovog razvoja i položaja na kulturnoj sceni izvan granica Hrvatske i Jugoslavije.Kazalište za narod temelji se na brojnim arhivskim slikama i građi, novinskim zapisima, osvrtima i kritikama struke te svjedočanstvima iz prve ruke o događajima i pojavama u kazalištu, ali i pojedincima koji su svojim odlukama utjecali na njegov razvoj. Deset poratnih godina jedno je od najzahtjevnijih razdoblja u razvoju HNK-a u Zagrebu zbog prijelaznog političkog doba koje je ostavilo dubok trag kako u repertoaru, tako i u kadrovskim pitanjima.
Izvjesno je da je Snježana Banović ovom opsežnom radu posvetila mnogo pažnje, a vidljiv je i značajan trud koji je u njega uložen da bi se postigle povijesna objektivnost, nepristranost i minuciozno bavljenje detaljima, što su samo neke od najvećih kvaliteta ove knjige. Zahvaljujući iznimnoj kontekstualizaciji uz brojne ilustracije, priloge i arhivske slike, ovo je djelo kamen-temeljac za daljnje kulturološke, sociološke i teatrološke radove i istraživanja koja će i budućim naraštajima pomoći prilikom povijesnih analiza razvoja kulture i umjetnosti tijekom 20. stoljeća, a od velike će važnosti biti i svima onima kojima je potrebno dubinsko shvaćanje razvoja i položaja HNK-a.
© Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 29. listopada 2020.
Piše:

Schmidichen