Uspješno povezivanje tragedije i dokudrame

Ljetne noći Teatra Exit (4. srpnja - 1. kolovoza i 29. kolovoza - 12. rujna 2021.), Teatar Kabare Tuzla, Studentska scena ADU Tuzla i Art Centar Ankata: Šta se bijeli u gori zelenoj? (Duodrama rađena po motivima Hasanaginice), red. Sadika Kahrimanović

• 
  
  Hasanaginica je jedan od vrhunaca narodne usmene književnosti, balada o nesretnoj ljubavi nastala sredinom sedamnaestog stoljeća, a pribilježio ju je 1774. talijanski etnograf i putopisac Alberto Fortis i objavio je u svojoj knjizi Put po Dalmaciji. Izazvala je veliko zanimanje čak i među vrhunskim piscima, pa je Goethe bio prvi u nizu velikana koji su prevodili tu – kako ju je Fortis nazvao, morlačku (što znači ilirsku) baladu, a zasigurno ih je osim njene ljepote privukla i činjenica da je nastala u tada malo poznatim krajevima i uz to sadržavala nesavladivost kobnih prepreka ljudskim osjećajima i otporu koje su je približavale klasičnim tragedijama.
  
  Sadika Kahrimanović je osim režije (u kojoj je imala i podršku mentora Damira Altumbabića) napravila i dramaturšku adaptaciju na temelju koje je izgradila redateljski koncept koji je išao drugim smjerom. U prvom planu nije joj bila umjetnička vrijednost balade nego   slika koju je o patrijarhalnom društvu Imotske krajine koja je tada bila pod turskom vlašću oblikovala priča o Hasanaginici, ženi koju njen muž, teško ranjeni ratni vođa Hasan-aga, zove da ga posjeti u njegovom šatoru ne vodeći računa da u tadašnjem muslimanskom društvu žena ne smije izaći iz kuće osim u pratnji supruga i to potpuno pokrivena da ne bi tako učinila neoprostivu povredu društvenih zakona. On će je ipak otjerati od kuće i djece, a njen brat iz begovske obitelji (više po rangu od Hasan-agine) odmah će je odvesti i za nekoliko dana udati za bogatog imotskog kadiju, što njeno srce neće izdržati. Svo troje protagonista su doista i postojali, iako danas nije moguće ustanoviti je li se sve tako i dogodilo. No, redateljicu niti to ne zanima, nego se koncentrira na položaj žene, pa i motive o Hasanaginici iz djela Alije Isakovića, Alekse Šantića, Ljubomira Simovića, Ljerke Ostojić, Milana Ogrizovića i Tomislava Bakarića koristi u stvaranju drame u kojoj se stalno isprepliću dvije razine – scenska drama protagonista i britki komentari o društvu u kojem je žena niže biće.
  
  Sadika Kahrimanović vještim ispreplitanjem te dvije vrste kazališta – sudbinske tragedije i dokudrame, pokazuje iznimnu zrelost i umješnost u stvaranju cjelovite predstave koja sugestivno iskazuje njezino viđenje nezavidnog položaja žene u patrijarhalnom društvu koje korijene ima u povijesti daleko prije Hasanaginice, a niti danas nije potpuno nestalo. Posebna vrijednost predstave je da se i pored niza izravno izgovorenih konstatacija o njezinoj središnjoj temi ipak nije pretvorila u scenski plakat kojem su dijelovi tragedije tek ilustracija teze nego je punokrvna angažirana kazališna predstava. Dosezanje tog cilja dobrim je dijelom ovisilo o jedino dvoje glumaca koji se pojavljuju na mračnoj, gotovo potpuno ispražnjenoj sceni.
  
  
  
  Jedna od njih je sama Sadika Kahrimanović koja s mnogo snažnih osjećaja tumači Hasanaginicu, a u prizorima suvremenih komentara njezine tragedije s istim intenzitetom i angažmanom govori o Hasanaginici kao primjeru ženske potlačenosti. Da bi sve to u potpunosti došlo do izražaja zaslužan je i Ermin Avdić koji u tragediji tumači dvije uloge - Hasan-agu i Hasanagičinog brata bega Pintorovića koji se u istom (suvremenom) kostimu razlikuju isključivo po njegovom vrlo različitom tumačenju njihovog karaktera – autoritarnog, naglog i agresivnog age i prividno otmjenog i umjerenog bega koji zapravo sestrom raspolaže kao robom na kojoj može zaraditi. I Ermin Avdić izlazi iz svojih uloga u prizorima suvremenih komentara o položaju žene u kojima svojom umjerenošću u iskazivanju činjenica pomalo korigira emocionalnu predanost (ali ne i činjenice) iskaza Sadike Kahrimanović, tako da i ta diferenciranost scenskog izraza pretvara njihove razlike u povod za kazališnu igru koja nadilazi izravnost navedenih stanova.
  
  
  
  Svim tim pomacima od uobičajenog uprizorenja tragedije, a i dokudrame, Sadika Kahrimanović stvorila je zanimljivu predstavu koju bi se možda moglo odrediti kao dokumentarnu tragediju ili tragičnu dokudramu. Originalnom i dojmljivom interpretacijom motiva Hasanaginice postaje samosvojna suvremena predstava koja povezuje konkretnu priču iz sedamnaestog stoljeća sa suvremenim pogledom na položaj žene, a čini to s toliko stvaralačke strasti da izaziva duboke osjećaje kod većine gledatelja.

  ©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 13. rujna 2021.

  Produkcija: Teatar Kabare Tuzla, Studentska scena ADU Tuzla i Art Centar Ankata
  Izvedeno 16. srpnja 2021. u sklopu 12. Ljetnih noći Teatra Exit
  
  Dramaturška adaptacija i režijski koncept: Sadika Kahrimanović
  Mentor: Damir Altumbabić
  Glazba i aranžman songova: Feđa Zahirović
  Tehnička podrška: Ermin Avdić i Nermin Brković
  
  Glume: Sadika Kahrimanović i Ermin Avdić

Piše: