Od apsurda do satire

Ljetne noći Teatra Exit (4. srpnja - 1. kolovoza i 29. kolovoza - 12. rujna 2021.), Gradsko pozorište Jazavac, Banja Luka: Nikola Pejaković, Celo telo tu me boli, red. Nikola Pejaković

• 
  
  Nikola Pejaković rođen je u Banjoj Luci 1966., a na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu diplomirao je kazališnu i radio režiju. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća popularnost je stekao glumačkim nastupima na filmu i televiziji. Vrlo brzo je ipak počeo dobivati nagrade kao kazališni redatelj, a potom se afirmirao i kao filmski scenarist i autor. Raznolikost interesa potvrdio je kao glazbenik i vođa grupa Kolja i smak belog dugmeta i Grobovlasnici. Od 2009. sve više boravi i radi u rodnom gradu. Celo telo tu me boli (naziv je prema stihu iz songa kojeg pjeva protagonistica i koji ima važnu ulogu u razrješenju zapleta) Pejakovićev je autorski projekt (za koji je birao i glazbu) u banjalučkom Gradskom pozorištu Jazavac, inspiriran Lekcijom (1951.) Eugènea Ionesca.
  
  Kako on kaže, taj mu je komad bio poticaj da ispriča jednu apsurdnu priču o našem vremenu koje se, prema Pejakoviću, po mnogo čemu može nazvati vremenom apsurda. Zato je sačuvao glavne linije radnje, iako je kod njega žena koja daje oglas da instrukcije iz matematike drži profesor (koji ne želi izaći iz stana) njegova majka (a ne sluškinja kao kod Ionesca), a i nasilna smrt kojom predstava završava ima potpuno drugačiji smisao. Ionesco je zapravo bio (a tako se i sam deklarirao) predstavnik antiteatra, a ne teatra apsurda, iako su se te dvije dominantne tendencije zapadnoeuropskog (a posebice francuskog) kazališta sredine dvadesetog stoljeća povremeno i preklapale, te bile doživljavane kao istovrsnice. U Lekciji Ionesco ruši neke bitne odrednice građanskog teatra pa odustaje od čvrste dramaturške linije, a što je još važnije, stvara lica koja su daleko od psihološki uvjerljivih likova.
  
  
  
  Pejaković se ipak prvenstveno usredotočuje na satiru odnosa u društvu u kojem živi i vlasti koja njime ravna zanimajući se prvenstveno za moć i profit (što ima sličnosti i s ostalim državama nastalima raspadom Jugoslavije). Zato su njegova lica znatno složenije osobe koje autor stavlja u situacije kojih apsurd proizlazi iz okolnosti u kojima žive. Za razliku od Ionescovog profesora koji na nasilje građanskog društva odgovara još žešće kao prikriveni ubojica, Pejakovićev profesor djeluje kao običan depresivac koji ne izlazi iz kuće zato jer se boji društva kakvo je formirala postojeća vlast, a Ljubiša Savanović ga vrlo dobro i s mnogo nijansi tumači kao čovjeka kojeg gledatelj može razumjeti, a povremeno i simpatizirati da bi on u sudaru s njemu nepodnošljivim manama suvremenosti postupno postajao sve iznerviraniji i ljući. Doduše, dio njegovog nezadovoljstva uzrokuje njemu najbliža osoba – majka, koja je ekstreman primjer posesivnosti i želje da uređuje sinovljev život. Grotesknost tog lika potencirana je i time što ga glumi muškarac Velimir Blanić koji spretno karikira takvu ženu, izvlačeći iz apsurdnosti situacije maksimum komičnosti.
  
  

  Ipak, vrhunac humora donosi ljepotica koja dolazi na lekciju, ali s gomilom novca kojom želi kupiti recept kako da hitno postane doktorica matematike, iako ne može shvatiti ni osnove računanja. Tumači je vrhunska komičarka Nikolina Friganović, pronalazeći stalno neočekivane reakcije i u dijalogu i u fizičkom izrazu, a i pjevanju, kojima njezin lik zastupa sve one visoko cijenjene lažne vrijednosti suvremenog društva. Tim blistavim glumačkim detaljima ona unatoč manjku znanja i bezvrijednosti stavova za koje se ta učenica zalaže uspijeva parirati profesoru i njegovoj utemeljenoj obrani tradicionalnih humanističkih odrednica. To nadmetanje vodi prema vrhuncu zabavne, vrlo kritične satire zasnovane na apsurdnosti današnjeg svijeta.
  
  

  Međutim Pejaković, kojem ne bi bio na odmet neki dobar dramaturg, potpuno promašuje završetak. Umjesto kratkog i efektnog prštavog razrješenja sukobljenih stavova, daje previše vremena profesoru da obrani svoje (a vjerojatno i dramatičareve) stavove. Tu otkriva nezadovoljstvo time da je današnje društvo lošije i nepravednije nego ono prije raspada bivše države, a kao ključni dokaz mu služi višestruko ponavljanje manje-više istih argumenata da su svi jezici nastali iz srpskohrvatskog zapravo jedan te isti jezik, jer se svi međusobno razumiju, a ključni dokaz za to je beskrajno ponavljanje kako se za nož u svim tim jezicima upotrebljava ista riječ. Na kraju pravi nož doduše odigra ključnu ulogu u neočekivanom obratu na kraju, ali do tog trenutka su publikom – vjerojatno čak i onom koja dijeli profesorovo (i autorovo) mišljenje, ovladali zamor i dosada, pa Celo telo tu me boli – koje je tijekom većeg dijela izvedbe obećavalo uspjelu satiru baziranu na apsurdu, ipak nije doseglo taj svoj cilj.

  ©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 13. rujna 2021.

  Produkcija: Gradsko pozorište Jazavac, Banja Luka
  Izvedeno 26. srpnja 2021. u sklopu 12. Ljetnih noći Teatra Exit
  
  Autor i redatelj: Nikola Pejaković
  Scenografkinja: Vladana Trninić
  Kostimografkinja: Vladana Trninić
  Izbor glazbe: Nikola Pejaković
  
  Glume: Nikolina Friganović, Velimir Blanić i Ljubiša Savanović

Piše: