Izuzetno uspješna kazališna suigra dva svijeta

72. Dubrovačke ljetne igre (10. srpnja – 25. kolovoza 2021.), Festivalski dramski ansambl, Ivan Salečić: Glava lava, red. Aida Bukvić



  • Ivan Salečić, urednik, kritičar, kolumnist, psiholog i psihoterapeut, još je od studentskih dana prisutan u kulturnom i društvenom životu Hrvatske, čineći ga bogatijim za britke eseje i osvrte na naše svakodnevlje ili pak recentna umjetnička zbivanja, počesto objavljujući i pod pseudonimima. Uz sve vodeće hrvatske medijske kuće, osnivač je web-portala i suradnik globalnih medijskih kuća poput Lagardere Media, Hearst International, Deutsche  Welle. Završio je studij psihologije na Filozofskom fakultetu, a studirao je još i filmsku i televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao kreativni direktor hrvatskog izdanja magazina Elle. Danas je, nakon uže specijalizacije iz psihoterapije, okrenut tom poslu  a Glava lava, Dom u Dubrovniku, kako to pisac kaže u proslovu romana dovršena baš prije večere 18. kolovoza u Dubrovniku 2016., prvi je njegov roman i objavljen iste godine. A nastao je na  neki  način i  kao rezultat osobne autorove psihoterapije.

    Opsežno je to ali i zanimljivo štivo, epski, barokno raskošno, na čijim se stranicama paralelno čitaju, naravno literarizirana autobiografija pisca kroz lik Ivana Salečića, urednika najuspješnijeg portala, i jednako tako život obitelji Gundulić – one pjesnika Ivana Gundulića, kroz povijest ove nekoć najmoćnije dubrovačke patricijske familije, koja baš u životu i smrti samog Gundulića i njegovih sinova sluti svoj kraj.

    Riječ je o suvremenom romanu u kojem se u susretu prošlosti i sadašnjosti jednako snažno zrcale egzistencijalističke dvojbe protagonista 21. baš kao i 17. stoljeća, i stoljeća koja Grad priča otkrivaju ga kao mjesto u kojem je vrijeme stalo ili sva njegova vremena žive istodobno, a Ivan Salečić oštroumno ih i satirično sondira vodeći čitatelja na putovanje u stvarne i imaginarne krajeve, u potrazi za rješenjem zagonetke i odgovorima na važna pitanja o ljubavi, slobodi, prijateljstvu, strasti, gubitku i vlastitom identitetu.

    Iz ovoga je romana, koji uz dvije glavne teme – kupnju doma u Gradu Ivana Salečića s jedne strane, i gubitka doma u Gradu Ivana Gundulića s druge strane, teče još i nizom paralelnih rukavaca, doista je bilo teško napraviti izuzetno kazališno štivo kako smo to imali prigodu vidjeti premijernom izvedbom Glave lava u petak, 20. kolovoza kao drugi premijerni dramski naslov 72. Dubrovačkih ljetnih igara.

    Naime, izvrsna dramatizacija i adaptacija romana, kako je to odradila Marijana Fumić, oštrim škarama režući sve što ometa glavne radnje, rezultirala je pitkim i čitkim tekstualnim predloškom, a i dopisivanje odnosno premetanje esejističkih dijelova opisa života Gundulića u dijaloške, sve je bilo spremno i za odličnu režiju redateljice Aide Bukvić

    Istodobno držeći sva lica, ona naših suvremenika i onih iz baroka na sceni, razdvajajući ih i određujući im posebnost tek izmjenom svjetlosti i neznatnim  zakretima scenografije na prekrasnom dječjem igralištu pod Minčetom, Aida Bukvić je brzim izmjenama  njihovih svjetova i njihovih života,  izuzetno uspješno montirajući te prizore i scene, ostvarila neobično uvjerljivo i maštovito kazalište u kojem su se doista neobično lako susretala sva dubrovačka vremena koja paralelno žive na sceni. Kao i u Gradu, ističući tako istinitost činjenice da je sve ono što mi zovemo sadašnjošću doista oblikovano akumulacijom prošlosti. Od Držićevih renesansnih komedija, preko Gundulićeva baroknog opusa iz kojeg je sam autor izbacio svoj „porod od tmine“ zadržavši samo Dubravku i još poneku pastoralu, kojim veliča lijepost Republike čiju slobodu nitko ne može platiti ni svim zlatima ni svim srebrima, do suvremenog osjećaja slobode za koju suvremeni protagonist Ivan jednako nije spreman. Zgusnuto vrijeme života Grada slobode odaje se osobnoj i društvenoj neslobodi protagonista koji za njom žude. Od Marina Držića Vidre, preko Ivana Gundulića Mačice do Ivana Salečića, sloboda se ne prodaje ali se i ne uživa. Radi straha od nje, od slobode izbora i posljedica tih izbora... 

    Naravno da su joj u tom nam pokazanom redateljskom umijeću od presudne pomoći bili scenograf Ivo Knezović, scenu opremivši samo nužnim rekvizitima, dopuštajući zidovima i zidinama grada da odrade svoj itekako važni posao. Jednako je uspješna bila i scenografija Mirjane Zagorec, koja je glumce iz današnjice jednostavno obukla u svakodnevnu odjeću, dok je protagoniste baroka raskošno zaogrnula svojim lijepim kostimima. Blaženka Kovač-Carić značajno je pripomogla glumcima kako bi se njihov scenski pokret učinio prirodnim i laganim, a dizajn svjetla Martina Šatovića kao i glazba Mara Marketa, izuzetno u službi predstave, značajno su pripomogli da ova izvedba Glave lava pod Minčetom dobije i dodatni čarobni dodir. Jezični savjetnik Maro Martinović napravio je odlični posao s besprijekornim dubrovačkim govorom glumice Ive Kraljević i drugim glumcima, dok je Dražen Šivak malo zaostajao.

    Kad je pak riječ o glumačkom ansamblu, sastavljenom od velikih i etabliranih glumaca hrvatskog glumišta ili onih mladih koji tek dolaze, treba istaknuti činjenicu da su svi redom doista bili na visini svog zadatka, djelujući kao dobro uvježban ansambl za ansambl-predstavu.

    Amar Bukvić u  ulozi Ivana Salečića, koji kupuje kuću u Gradu, odlično je odigrao izluđenog kupca kojeg stalno vara meštar, neprestano mu odgađajući rokove dovršenja radova na obnovi kuće i stalno povećavajući njihove troškove. Ali, svojom je interpretacijom na scenu donio i lik muškarca, intelektualca frustriranog svojim poslom i svojim životom u kojem nije sposoban realizirati ljubav jer mu se ona događa kao rezultat niza nesporazuma i krivih izbora.

    Maro Martinović kao Ivan Gundulić, dubrovački pjesnik baroka, izvrsno je nijansirao sve strepnje, nesigurnosti i tjeskobe pisca koji živi posljednje dane svog života, odbačenog od svog oca kao trogodišnje dijete, koji predosjeća nadolazeću osobnu smrt ali i društvenu smrt svojih nasljednika, jednako nesposoban pokazati svoju ljubav kao i imenjak mu Ivan Salečić. Ivan Gundulić, pjesnik slobode, kako je to pokazao Maro Martinović, upravo se svoje slobode najviše bojao.

    Iva Kraljević sjajna je Dubrovkinja, izvrsno svladanog dubrovačkog, prijateljica Ivana Salečića, koja nastoji očuvati Grad od sve veće devastacije preizgrađenošću njegovih prostora i zaposjedanja njegove ljepote od nekih novih bogatuna koji ne vole, nego žele sve te ljepote samo za sebe.

    Jadranka Đokić u dvostrukoj ulozi Nike Gundulić, žene Ivana, i Laime, prijateljice i ljubavnice Ivana Salečića još iz vremena kad su zajedno u Amsterdamu bili na postdipomskom studiju, pokazala je što sve kao glumica može. Od tihe Nike, zatvorene u svijet tjeskobe i frustracije što liječi bulimijom, do snažne, prodorne i moralom ili regulama posve neopterećene Laime, PR stručnjakinje koja prodaje Dubrovnik stranim fondovima, ne prezajući ni pred čim.



    Jednako je glumački uvjerljiv i Dražen  Šivak, dubrovački oriđino, otkačeni komentator svih zbivanja, i onih u Gradu ali i onih koje mu povjerava prijatelj Ivan. Minimalističkim se glumačkim izričajem uspio nametnuti na sceni, i dok je bio živ, a i nakon smrti kao spomenik na svome grobu, neodoljivo podsjećajući na skulpturu Marina Držića, koji posve sigurno i danas, kao i Šeh, ironično komentira događaje u Gradu.

    Branimir Vidić  Flika, Nikša, meštar od svega osim od posla, svakim je svojim pojavljivanjem na sceni izazivao smijeh publike duhovitim i elokventnim mantranjem naivnog Ivana, kupca kuće na čijoj obnovi radi.

    Doris Šarić Kukuljica, i kao Profesorica i kao sluškinja Luce u Gundulića, izvanredna. Bilo da nježno i suosjećajno gradi  lice usamljene profesorice koja također prodaje stan ili pak moćno i snažno tvoreći ulogu sluškinje-čuvarice doma na dvoru Gundulića, čiju unuku upropaštava Šiško Gundulić. Doista impresivno.



    Sjajnim su se glumcima pokazali i Romano Nikolić, Šiško nasilnik, silovatelj i alkoholičar, kao i Marin Klišmanić, drugi Ivanov sin, Mato Gundulić koji se po povratku u Grad iz Španjolske odriče slobode i želi ubiti Kneza Dubrovačkog. Sebe, kad on to postane.

    Glorija Dubelj kao Kate, Lucina zlostavljana unuka, lijepo i s pravom mjerom jada i srama dočarala je lik zlostavljane žene, a jednako je uvjerljiva bila Veronika Mach kao kćer Ivana – Điva Gundulić, najprije kao djevojčica a potom dumna, što je u ono doba bila neizbježna sudbina kćeri bez miraza.

    Sve u svemu, čini se da su Igre Glavom lava dobile izvrsnu kazališnu predstavu za kojom su dugo tragale.  Suvremenu priču Grada, koja se na osebujan i kazališno izuzetno zanimljiv način iz prošlosti Republike čvrsto veže na Dubrovnik danas.

    © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 27. kolovoza 2021.

    Produkcija: 72. Dubrovačke ljetne igre
    Premijera: 20. kolovoza 2021.

    Ivan Salečić: Glava lava (Dom u Dubrovniku)
    Režija: Aida Bukvić
    Dramaturgija i adaptacija: Marijana Fumić
    Scenografija: Ivo Knezović
    Kostimografija: Mirjana Zagorec
    Scenski pokret: Blaženka Kovač-Carić
    Dizajn svjetla: Martin Šatović
    Glazba: Maro Market
    Savjetnik za govor: Maro Martinović
    Asistentica redateljice: Antonela Tošić
    Asistent scenografa i slikarski radovi: Pietro Boban
    Kiparski radovi: Timo Škrlec
    Inspicijent: Roko Grbin

    Festivalski dramski ansambl

    Suvremenici:
    Ivan: Amar Bukvić
    Vanja: Iva Kraljević
    Laima: Jadranka Đokić
    Šeh: Dražen Šivak
    Nikša: Branimir Vidić
    Profesorica: Doris Šarić-Kukuljica

    Barok:
    Dživo Franov Gundulić: Maro Martinović
    Luce: Doris Šarić-Kukuljica
    Šiško Dživov Gundulić: Romano Nikolić
    Mato Dživov Gundulić: Marin Klišmanić
    Nika Gundulić: Jadranka Đokić
    Kate: Glorija Dubelj
    Dživa Gundulić: Veronika Mach

Piše:

Marina
Zec-Miović