Korektno, ali bez priželjkivanih interpretacijskih iskoraka

Zagrebačko kazalište mladih: Lyman Frank Baum, Čarobnjak iz Oza, red. Saša Broz



  • Krug umjetničkih djela – bilo kazališnih, filmskih, književnih ili pripadnih kojoj drugoj umjetnosti, koja su univerzalno prepoznatljiva, nužno je uzak. Čarobnjak iz Oza, izvorno roman američkog književnika Lymana Franka Bauma, koji je nakon uspjeha Čarobnjaka napisao čak još trinaest proznih djela o različitim likovima i zgodama iz zemlje Oz, svakako spada u tu kategoriju, ali manje zahvaljujući samom romanu a mnogo više slavnoj, danas u kulturnoj memoriji stabilno upisanoj filmskoj adaptaciji Victora Fleminga iz 1939. Osim nje, nesumnjivo najpoznatije, nebrojene su prerade i adaptacije s više ili manje slobode i varijacija nastale na temelju fikcionalnog univerzuma, izmaštanog, pomaknutog svijeta mana i vrlina koje je Baum stvorio. Zagrebačko kazalište mladih na početku nove sezone odlučilo se zakoračiti u taj umnogome kodificirani svijet adaptacija Baumovog djela, u predstavi za koju adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Nikolina Bogdanović a redateljica je Saša Broz. Premijera je održana 18. rujna, a ovaj se osvrt odnosi na izvedbu dan kasnije.

    Kada je posrijedi dakle tako kodificirano djelo kao što je Čarobnjak iz Oza, svaka se nova adaptacija susreće s istom dvojbom – koliko se oslanjati na poznato, a koliko (i je li to uopće moguće?) iskoračiti, učiniti nešto drukčije i pomaknuto od očekivanog? ZKM-ov Oz, unatoč nekim najavama, uvelike se zadržao na prvoj mogućnosti, oslanjanju na poznatom. Osobito je dominacija prepoznatljivog i uglavnom filmskog, vidljiva u vizualnom kodu predstave. I to na svim razinama – od boje cipelica koje Dorothy i psa Tota odvode u zemlju Oz, preko načina na koji su stilizirani kostimi njihovih nenadanih suputnika Strašila, Limenka (s prepoznatljivim lijevkom na glavi) i Lava, do kućice strica Henryja i strine Em. Sve to izgleda dobro, ilustrativno je, no vizualno nekako dosadno jer je već viđeno i mnogo puta postavljano na sličan način.

    Stanoviti odmak ostvaren je kroz lik Čarobnjaka iz Oza, predstavljenog u depatetiziranoj, ironičnoj maniri anksioznog i povučenog meteorologa koji se pojavljuje u obličju brojnih televizora, no taj je moment ostao poprilično nejasne motivacije i nedorečene funkcije u cjelini. Mnogo je zanimljivije i pokazuje u kojem je smjeru možda predstava mogla krenuti, rješenje patuljaka Munchkina, osobitog proizvoda Baumove imaginacije, koji u ovoj izvedbi bivaju dočarani golemim šeširima i licima iscrtanima na trbusima glumaca. Dojam uredne no ne osobito inventivne predstave nastavlja se i u ostalim elementima mizanscene. Songovi su tako dopadljivi, ali ništa više od toga, jer slijede očekivani model pjevnog, lako pamtljivog teksta koji ujedinjuje emocije i prijelaze u radnji. Slično je i sa svjetlom, koje dobro podcrtava potrebno (žuti puteljak, mračna atmosfera u susretu s vješticama), ali se zadržava na tome.



    Petra Svrtan kao Dorothy bila je na viđenoj izvedbi prigušena, više u strahu nego radoznalosti i djevojačkoj zaigranosti. Ivan Pašalić kao pas Toto imao je tehnički zahtjevan zadatak – igrati antropomorfiziranog psa na pomaknut način, što mu je uspjelo u vanjskoj izvedbi, no time je patila uvjerljivost i dubina lika. Jasmin Telalović (Strašilo), Mateo Videk (Limenko) i Sreten Mokrović (Lav) prisutni su i povremeno zabavni bez dublje razrade likova i njihovih navodnih nedostataka na kojima su zapravo izgrađeni i utemeljeni. Grupa G4, kako su u knjižici potpisani (Kristijan Ugrina, Tina Orlandini, Ugo Korani i Toma Medvešek), u različitim je skupnim ulogama, najuspješnije kao kor Munchkina. Igraju još i Petar Leventić, Anđela Ramljak, Lucija Šerbedžija, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez i Danijel Ljuboja.

    Ukratko, Čarobnjak iz Oza u ZKM-u korektna je predstava, ali se očekivani, možda i priželjkivani interpretacijski iskorak ipak nije dogodio.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 13. listopada 2021.   

    Autor: Lyman Frank Baum
    Režija: Saša Broz
    Premijera: 18. rujna 2021
    Autorica adaptacije i dramaturginja: Nikolina Bogdanović
    Scenograf: Stefano Katunar
    Kostimografkinja: Marita Ćopo
    Suradnica za scenski pokret i asistentica redateljice: Blaženka Kovač Carić
    Autor glazbe: Toni Starešinić
    Koautorica glazbe: Željka Veverec
    Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek

    Glume: Petra Svrtan, Ivan Pašalić, Jasmin Telalović, Mateo Videk, Sreten Mokrović, Kristijan Ugrina, Tina Orlandini, Ugo Korani, Toma Medvešek, Petar Leventić, Anđela Ramljak, Lucija Šerbedžija, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez, Danijel Ljuboja

Piše:

Leon
Žganec-Brajša