Slika suvremene europske obitelji

Odéon-Théâtre de l´Europe, Pariz: Marie NDiaye, Berlin mon garçon, red. Stanislas Nordey

• 
  
  „Oduvijek sam jako voljela priče i knjige. Priče su me hranile i činile sretnom. Bez njih, kao dijete, nisam vidjela smisla u životu, jednostavno nisam vidjela kako život može biti zanimljiv bez priča“, kaže Marie NDiaye, jedna od najzanimljivijih suvremenih francuskih spisateljica i dramatičarki.

  Njezin specifičan nagrađivani glas potaknuo je i glasovitog glumca i redatelja te ravnatelja Nacionalnog kazališta u Strasbourgu, Stanislasa Nordeya, čiji smo rad i mi u Hrvatskoj mogli vidjeti u nekoliko navrata, da joj specijalno za svoje kazalište naruči komad o terorizmu.

  Marie NDiaye napisala je tekst Berlin mon garçon, u slobodnom prijevodu Berlin, moj dječače, koji sam pogledala u kultnom pariškom Odéon-Théâtre de l'Europe. Zadanu temu NDiaye je, prema vlastitim riječima, shvatila vrlo slobodno, napisavši tekst o Berlinu, gradu u kojem je živjela desetak godina i u kojem još uvijek boravi nekoliko mjeseci godišnje; znakovitoj Le Corbusierovoj kući; uvijek kompliciranim obiteljskim odnosima; ulozi i odgovornosti majke za dobre ili loše životne odabire vlastite djece te o onima koji odluče nestati i otići iz naših i svojih života.
  
  

  Hélène Alexandridis, slavna francuska televizijska, filmska i kazališna glumica, tumači glavnu ulogu Marine, majke koja stiže u Berlin da bi pronašla nestalog sina. Na početku predstave zatječemo je na pozornici, samu u žutom ogrtaču koji će biti jedina boja na crno-bijeloj sceni, u crno-bijelom gradu.

  Svom domaćinu, misterioznom Rudigeru s kojim će živjeti u Le Corbusierovoj kući, reći će kako je Berlin ružan grad. Kako i ne bi bio; grad je to koji joj je ukrao sina. Zašto, zašto, zašto – pitanje je koje si Marina neprestano postavlja u glavi, a koje glasno odjekuje na pozornici, budući da NDiaye glasno ispisuje unutarnje monologe svojih likova.

  Radnja putuje između Berlina, u kojem Marina polagano odustaje od potrage za sinom, do francuskog Chinona iz kojeg je došla. U Chinonu ona zajedno s ocem svog sina vodi elitnu knjižaru u kojoj je njihovo dijete odraslo. Može li u takvom zaštićenom, intelektualnom okruženju odrasti budući terorist, pitaju se roditelji, neminovno optužujući sebe za sve.
  
  

  Sliku suvremene europske obitelji, koju je Marie NDiaye precizno ispisala, Stanislas Nordey s velikom je pomnjom prenio na scenu kultnog Odéon-Théâtre de l’Europe, istaknuvši odlične glumce Hélène Alexandridis, Claudea Duparfaita, Deu Liane, Annie Mercier, Sophie Mihran i Laurenta Sauvagea na ogoljenoj pozornici koju je osmislio Emmanuel Clolus.

  Nordey je s razlogom odlučio glavnu ulogu u prvom izvođenju djela Berlin mon garçon dati briljantnom tekstu i glumcima koji su publiku jednostavno začarali njime. Marie NDiaye piše začudno i prelijepo o teškoj temi i stoga je bilo logično da na praizvedbi najprije čujemo njezin glas.

  © Mila Bulimbašić Botteri, KAZALIŠTE.hr, 3. ožujka 2022.

Piše: