Duhovito i dinamično uprizorenje tinejdžerskog klasika
Gradsko kazalište Žar Ptica: Sue Townsend, Tajni dnevnik Adriana Molea, red. Saša Broz
-
Četrdeset je godina prošlo otkako se Sue Townsend proslavila s prvim dijelom tinejdžerskog hita Tajni dnevnik Adriana Molea, koji je čitatelje diljem svijeta osvojio humorom ali i realističkim opisom svega što se događa u životu nadprosječnog trinaestogodišnjaka u vrlo prosječnom okruženju. Popularnost knjige nagnala je redatelje na kazališne i filmske inscenacije te mjuzikle, a za njom se često poseže i u dramskim studijima za mlade. Međutim, to je i vrlo sklisko područje jer je knjiga puna različitih informacija, likova i događaja, pa uspješno uprizorenje dosta ovisi o promišljenoj dramaturgiji.Dora Delbianco, primjerice, roman je izvrsno prilagodila za novu istoimenu predstavu zagrebačkog Gradskog kazališta Žar ptica u režiji Saše Broz. Ona se nije raspršila na sva zbivanja iz knjige, nego je u svojoj dramatizaciji naglasila važne probleme s kojima se mnogi gledatelji mogu poistovjetiti – od disfunkcionalne obitelji do nasilja u školi. Dinamično je ispreplela monološku i dijalošku formu i zadržala kružnu strukturu koja počinje i završava veselom proslavom Nove godine u kući obitelji Mole. Između ta dva veselja Adrianu se događaju različite, nimalo banalne drame.
U režiji Saše Broz Adrian Mole jedini je punokrvan lik, osmišljen u naturalističkom glumačkom kodu, dok svi ostali naglašavaju osobinu koja određuje njihov tip. Na taj se način dočarala svaka osoba onako kako ju Adrian vidi i doživljava. Bogdan Ilić vrlo je uvjerljivo tumačio „mladog intelektualaca“, školskog štrebera koji se znanjem i afinitetima ne uklapa ni u svoju obitelj, niti u razred. S obzirom na to da je publici dodijeljena uloga njegova dnevnika, uspio je svaki svoj osjećaj prenijeti u gledalište, biti drag i onima koji takve šmokljane u stvarnosti ne vole, izazvati žaljenje i ganuće zbog raznih životnih situacija koje su ga snašle. Izuzetno je simpatičan kada vrlo teatralno i ozbiljno recitira svoje stihove, strastveno vjerujući u buduću uspješnu pjesničku karijeru, unatoč odbijenicama i zlim komentarima BBC-jeva voditelja. Nadmoćan je u glavi a nezgrapan u tijelu, dječak željan prihvaćanja i ljubavi, koji se zrelije ponaša od odraslih. Unatoč brzoj izmjeni scena, monologa i dijaloga, Bogdan Ilić uspio je utjeloviti sva Adrianova emotivna, hormonalna i tjelesna previranja, koja su podjednako duhovita i dirljiva.
Redateljica Saša Broz za ulogu njegova oca, mekušca Georgea, odabrala je glumca Zagrebačkog kazališta mladih Filipa Nolu. On nezasluženo rijetko ima priliku igrati uloge u kojima dolazi do izražaja njegova briljantna glumačka komika. U matičnom kazalištu nedavno nas je oduševio u Magellijevoj režiji Matišićeve trodijelne drame Ja sam ona koja nisam a to je, potpuno drugačije, učinio i na pozornici Žar ptice. Ono što je kod Nole izuzetno važno jest da se on ne trudi biti smiješan, ne pomaže se stereotipnim gegovima niti karikiranjem, a unatoč tome sjajno naglašava pojedine osobine svoga lika koje u publici izazivaju smijeh.
Primjerice, njegov je George u ulozi slabića simpatično zbunjen i smotan, izgubljen u vremenu i prostoru, nespreman za brigu o sebi i djetetu, nesigurna glasa i nespretnih kretnji, veliko dijete zarobljeno u tijelu odrasla čovjeka. Smijeh izaziva njegovo bespomoćno ležanje na kauču, što je kostimografkinja Marita Ćopo dodatno duhovito naglasila i kostimom koji je iste boje i uzorka kao i kauč. Humorom je ispunjeno i njegovo nježno suprotstavljanje susjedu, supruginom ljubavniku ili školskom nasilniku, a posebice je smiješan njegov paničan strah i očaj kad dozna da mu se supruga Pauline zaposlila. Izuzetno je duhovit i u ulozi doktora koji se Adrianu obraća otresito i pomalo agresivno, dok druge pacijente poziva milim, ljubaznim glasom.
Vesna Ravenšćak prikazala je pomalo karikaturalno, nazalnim glasom i stereotipnim pokretima pohotnu majku zavodnicu, no s pravom je mjerom istaknula njezinu sebičnost i potpunu nezainteresiranost za čudnog joj sina. Roditelji su u predstavi vrlo djetinjasti, okrenuti samo sebi i svojim potrebama, ponašanjem ali i razmišljanjem dijametralno suprotni od ozbiljnog sina kojega ne mogu (a i ne trude se) razumjeti. U Adrianovim očima najveća je karikatura susjed Lucas, majčin ljubavnik, što je Marita Ćopo naznačila i njegovim izgledom – perikom i šarenim košuljama. Sama njegova pojavnost izaziva smijeh u publici, a tome još pridonosi i sjajno karikirana glumačka izvedba Marka Hergešića.
Baka je za Adriana superjunakinja, sitna ali dinamitna superbakica koja u trenutku najveće krize dolazi kao spas u zadnji čas. Ona je jedina odrasla osoba koja se istinski brine za njega te prezire one koji bi to trebali raditi umjesto nje. Takvom ju je izvrsno prikazala Vesna Ravenšćak. Pritom je silno duhovita te je glumica u toj ulozi uistinu zablistala. Adrianovi vršnjaci prikazani su pomalo drugačije, plošnije, jer se u njihovim izvedbama isticala samo jedna osobina – Marko Hergešić već je u prijašnjim predstavama dokazao da snažno i uvjerljivo tumači nasilnike te je bio logičan izbor za Berryja koji maltretira cijeli razred, a posebice Adriana. Petru Atanasoskom sjajno leže uloge frajera te je takav i njegov Nigel, a kao BBC-jev voditelj zluradog smijeha i podsmijeha podsjetio me na demonskog voditelja kojega je izvrsno tumačio u predstavi Ako kažeš, gotov si.
Dunja Fajdić uspjela je izbjeći plošno prikazivanje Pandore – u njezinom uvjerljivom tumačenju ona je buntovnica i revolucionarka, ali i uzorna djevojčica kojoj su važne izvrsne ocjene i dodatne aktivnosti, odlučna i snažna kao vođa, sramežljiva i nježna kao Adrianova djevojka, zaljubljena, ljubomorna, neustrašiva i opasna. U vrlo kratkim scenama Dunja Fajdić sjajno je prikazala taj široki raspon svoga lika.
Izvrsne glumačke kreacije i čvrsto skrojena dramaturgija najvažniji su za uspjeh predstave, a uz to, redateljica Saša Broz mladoj je publici ponudila i mnogo razloga za znatiželjno promatranje i sramežljivo smijanje, jer je scenu majčina preljuba suptilno osmislila pomoću video-projekcije u kojoj se vide samo Paulinine i Lucasove sljubljene noge te je na taj način prikazala što Adrian promatra kroz ključanicu zahoda. Otkrivanje seksualnosti u toj je dobi izuzetno važno, svjesna je Sue Townsend, a i Saša Broz, u čijoj predstavi Adrian Mole žudi za dodirivanjem Pandorinih grudi, a njihova maženja izazivala su veliku pozornost u publici. Zahvaljujući video-projekcijama uspjele su se brzo i učinkovito prikazati mnoge scene u eksterijerima, od kojih će mi ostati u pamćenju prizor bakina premlaćivanja nasilnika Berryja u stilu nijemih filmova i slapstick-komedija.
Sue Townsend prije četrdeset godina postala je omiljena tinejdžerska autorica jer su se čitatelji, Adrianovi vršnjaci, mogli s njime poistovjetiti. Saša Broz uspjela je to prenijeti na kazališne daske te ponuditi kvalitetnu predstavu koja progovara o ozbiljnim problemima – o roditeljima koji se ne znaju brinuti ni za sebe a kamoli za druge, alkoholizmu i siromaštvu koje je s time povezano, razvodu i bijegu mladog intelektualca od životne bijede u književnost, koja mu pomaže da sve to preživi. Tinejdžerska publika ponovno je u Gradskom kazalištu Žar ptici dobila predstavu koja im je bliska, s kojom se mogu poistovjetiti, koja im je duhovita i, kako su mi neki od njih rekli pri izlasku „konačno realistična“. Tajni dnevnik Adriana Molea svakako je jedna od onih predstava koja mlade može zauvijek vezati za kazalište, a pritom će je zavoljeti i odrasli.
© Katarina Kolega, KAZALIŠTE.hr, 25. travnja 2022.
Autorica: Sue Townsend
Redateljica: Saša Broz
Prevoditelj: Zlatko Crnković
Premijera: 8. travnja 2022.
Dramatizacija i dramaturgija: Dora Delbianco
Scenografkinja: Sara Haas
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Scenski pokret i asistentica redateljice: Blaženka Kovač Carić
Glazba: Stanislav Kovačić
Oblikovatelj rasvjete: Aleksandar Čavlek
Video materijali: Lovro Mrđen i Mario Topić
Jezična savjetnica: Ines Carović
Kreativno rješenje vizuala: Mare Milin
Fotografije: Mare Milin
Grafički dizajn: Klasja&Zita
Glume: Bogdan Ilić, Vesna Ravenšćak, Filip Nola, Dunja Fajdić, Marko Hergešić, Petar Atanasoski i Drago Utješanović (videoprojekcije)