Glumački predan prikaz problematičnih muško-ženskih odnosa

27. Međunarodni festival malih scena Rijeka, 3. - 9. svibnja 2022., Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd: Rumena Bužarovska, Moj muž, red. Jovana Tomić

• 
  
  „Različiti su pristupi odabranih predstava problemu obiteljske intimnosti, tom tajanstvenom svijetu skrivenom od očiju javnosti.“ (selektor Međunarodnoga festivala malih scena u Rijeci Jasen Boko)

  Na repertoaru Festivala u subotu, 7. svibnja 2022. godine u Hrvatskome kulturnom domu na Sušaku u Rijeci odigrana je predstava Moj muž redateljice Jovane Tomić u izvedbi Jugoslavenskoga dramskog pozorišta iz Beograda, a na tekst makedonske književnice Rumene Bužarovske. Pet priča iz zbirke Moj muž (prevela Irena Šantevska) – Preljubnik, Otac, Lile, Osmi mart, Supa – donesene su u dramatizaciji Dimitrija Kokanova. Predstava je sadržajem doprinijela temi ovogodišnjeg Festivala: Povratak kazalištu intimnosti.

  Dvije glumice, Jovana Belović i Sanja Marković, na sceni su tijekom dramskoga događanja uigrano usredotočene na karaktere koje tumače čitavih sat i pol vremena, koliko traje predstava. Okružene su minimalnom scenografijom (bračni krevet slojevito pokriven presvlakama plahti, deka i popluna, u desnome kutu pozornice otvorena ormar vješalica s nekoliko komada ženske garderobe i cipela) koja evocira bračnu spavaću sobu. U spavaćoj se sobi, na krevetu i oko njega, pred publikom odvijaju cjelovite životne priče različitih žena, dramskih likova – priče su ujedno i epizode, samostalne cjeline unutar ove duodrame.

  

  Žene čije priče glumice uprizoruju ili bolje rečeno – ispovijedaju, prolaze stanovito bolesno razdoblje svoga odnosa s muškarcima, muževima. Publika prati podrijetlo i raspodjelu raznih bračnih boleština, opažajući izmjenu glumačkih tijela i govora. I izmjena scenografije i kostima odvija se pred publikom, na pozornici (skidaju se slojevi s kreveta, a glumice mijenjaju odjeću sa svakim novim ženskim karakterom kojega tumače). Obiteljski su odnosi narušeni, kako smo već napomenuli, žene su u stanjima koja su prouzročili njihovi muževi. Dramski nam se priče izmjenjuju kao drame u užem smislu riječi, komične, tragične ili tragikomične.

  Zoranova žena priča nam o suprugu koji ima ljubavnicu, u sljedećoj priči jedna majka ima muža koji odvodi od nje sina Luku, Jovanova žena priča nam o tragičnom stradanju njihove djevojčice, policajčeva je supruga nevjerna, a pokojnome Stevi žena nije skuhala dovoljno supe, više je supe dobio njezin prijatelj. Glumice su gotovo mimikrijski govorom i tijelima uprostorile karaktere (desetak likova) i njihove odnose s muškarcima koji su narušili njihove sudbine. Tumačile su i glavne, ali ravnomjerno i sporedne likove. Svaka od spomenutih žena ima pored sebe, u opisanim trenucima bračnoga života, supatnicu-ženu – bilo da je to kozmetičarka, susjeda s nižeg kata, prijateljica koja čuva tajnu, poslovna suradnica ili majka.
  
  

  Narušeni bračni odnosi smještaju se tako, tijekom različitih epizoda po porodicama, rodovima i vrstama, a težinu svakog od njih gledatelji mogu prepoznavati jer su to odnosi koji nas ne zaobilaze u svakodnevici. O tome svjedoči izjava glumice Sanje Marković: „Kad znamo da je nekome teško, onda smo svi u tome, i možda je to najdivnije čime se bavi ovaj komad. Svi će nekog prepoznati i reći – e ovo je moja mama, ovo je moja prijateljica, komšinica ili pa ovo sam ja. U taj blender smo stavili sve žene, sve njihove statuse, socijalne i porodične, i kada bi sele za jedan sto, sve bi se razumele.“ Nadodali bismo i riječ-dvije o govornoj karakterizaciji kojoj se glumice izvrsno prepuštaju preuzimajući na sebe igranje druge, nove uloge. Govorna karakterizacija upućuje na balkanski kulturni kontekst i na patrijarhalne odnose koji još postoje i utječu na ženske sudbine, nadodaje novinarka Tatjana Nježić u svome osvrtu na premijeru predstave odigranu 18. travnja 2021. na sceni JDP-a u Beogradu.

  Glumački predano, u ovoj duodrami glumice su odradile životne suigre, u suradnju su uvukle i publiku koja se mogla u mnogočemu ispreplesti s karakterima, idejama, događajima. Drama postiže učinak kojim se nadamo promjenama, može utjecati i utječe na to kako će se muško-ženski odnosi sagledavati u bliskoj i dalekoj budućnosti. Osvijestimo se o onome što se događa oko nas i u nama kako bismo se odmakli od ustaljenih, nazadnih patrijarhalnih, hijerarhijski zastarjelih društvenih poredaka i odnosa. Oni su samo preodjeveni u modernije outfite iza kojih truli ljudska vrsta.

  © Marijana Trinajstić, KAZALIŠTE.hr, 23. svibnja 2022.

  Režija: Jovana Tomić
  Dramaturg: Dimitrije Kokanov
  Kostimografija: Maja Mirković
  Kompozitor: Luka Major
  Scenski govor: Ljilјana Mrkić Popović

  Glume: Jovana Belović, Sanja Marković
  

Piše: