Kaleidoskop društva prikazan kroz niz humorno stiliziranih likova kukaca

46. Dani satire Fadila Hadžića, 3.-21. lipnja 2022., HNK Split: Karel i Josef Čapek, Kukci… zaustavljena priča, red. Saša Anočić

• 
  
  Tog 4. svibnja 2021. i dan nakon, kada se munjevito proširila vijest o iznenadnoj smrti Saše Anočića po povratku iz Splita, gdje je dovršavao predstavu, kući u Zaprešić, miješali su se osjećaji nevjerice, tuge i pitanja što i kako dalje. Hrvatsko je kazalište izgubilo jednu od svojih najneumornijih umjetničkih osobnosti. No, za i njim dalje ostaju njegove predstave. Posljednja od njih, za vrijeme rada na kojoj je tako iznenada preminuo, naslovljena je Kukci, prema djelu Iz života kukaca braće Karela i Josefa Čapeka. Hrvatsko narodno kazalište Split, u čijoj je produkciji predstava nastajala, odlučilo ju je ipak završiti i odigrati, a naslovu je pridodan nastavak …zaustavljena priča. Premijera je održana 28. svibnja 2021., a gostovanje u sklopu 46. Dana satire Fadila Hadžića u zagrebačkom Kerempuhu, na koje se odnosi ovaj tekst, 10. lipnja 2022.

  Dramska je radnja podijeljena na niz epizoda, od kojih je svaka posvećena nekom kukcu. Ono što objedinjuje sve te vrste kukaca je antropomorfizacija, pridavanje ljudskih osobina i osjećaja. Najčešće se radi o onim osobinama koje se u općoj predodžbi vežu uz pojedine kukce, primjerice mravi radnici, balegari marni sakupljači, a cvrčci glazbenici. Emocije se izražavaju u širokoj paleti – od ljubavi prema napravljenoj gvaljici (balegari) do krhkosti leptira ili dinamike mladog para cvrčaka. Sve je, u prepoznatljivoj čapekovskoj (ali i anočićevskoj) maniri obilježeno stalnim blagim, gotovo sjetnim ironijskim odmakom prema likovima prožetim suosjećanjem i simpatijom. Epizode se mogu čitati dvojako – i kao dogodovštine iz mašte o svijetu kukaca i kao pomaknuti krokiji o ljudskom društvu, njegovim odnosima, a osobito nepravdama. Oba čitanja funkcioniraju, dok je drugo, alegorijsko, bogatije značenjima, no važno je da se organski nadograđuje na prvo te da poveznice na kojima se alegorija temelji ne djeluju nametnuto ni namješteno.

  Ipak predstava, koja traje oko dva sata bez pauze, nije sasvim ujednačena u ritmu i kvaliteti epizoda. Nekoliko ih je vrlo snažnih i zaokruženih, osobito one o balegarima i cvrčcima, a mravlja je epizoda vrlo dobra u poanti i izvedbi ali ponešto preduga. Ostali su segmenti, kao i dvije stalne uloge (ličinka i vodič kroz sve epizode) nešto slabiji. Završetak izlazi iz dotadašnjeg ritma posvećivanja svake epizode jednoj vrsti kukaca te je izravno odavanje počasti preminulome redatelju, pri čemu je osobito dirljivo iznošenje njegovog radnog stola na scenu na samom kraju.

  

  Vizualno cjelinu ponajviše definiraju kostimi Barbare Bourek. Donekle stilizirani, ali dovoljno prepoznatljivi za svaku vrstu kukaca, zazivaju klaunovsku estetiku, ali ne zalaze u kič ni pretjerivanje. Scenografija Vesne Režić i svjetlo Srđana Barbarića jednostavni su i u službi akcentiranja likovnosti kostima i scenskog pokreta (Anja Ostojić) koji je razveden i dobro prati specifičnosti svake epizode i lika. Glazba Matije Antolića je lijepa i zanimljiva, dobro podržavajući pojedine epizode i njihove različite intonacije.

  Ansambl predstave čini jedanaestero glumaca i glumica, od kojih svi osim Ane Marije Veselčić i Mije Jurišića igraju i po nekoliko uloga. U tome su uglavnom ujednačeni i dobre dinamike, što osobito dolazi do izražaja u koreografski oblikovanim grupnim scenama, kakvih ima nekoliko. Na individualnoj razini, jednako se uspješno sintetiziraju emocija i ironijski odmak od nje. Glumačka kreacija je oblikovana na način da nitko osobito ne odskače nego su svi posvećeni suigri. To se pokazuje kao pogođen pristup u dramaturgiji koja više vrednuje pojedinu epizodu i tip likova na kojima se ona temelji od pojedinih uloga, zapravo glumačkih minijatura.

  

  Kaleidoskop društva ostvaren kroz niz minijaturnih studija osobnosti projiciranih u humorno stilizirane likove kukaca, u splitskoj su se produkciji obilježenoj tragedijom redateljeve smrti stopili u amalgam emocija i zaigranosti. Svojstven Anočićevoj poetici, taj topli teatar gubitnika dobio je tako predstavu koja, unatoč pokojem višku, ima sve razloge ostati u sjećanju.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 27. lipnja 2022. 

  Režija: Saša Anočić
  Dramaturgija: Jasen Boko
  Scenografija: Vesna Režić
  Kostimografija: Barbara Bourek
  Skladatelj: Matija Antolić
  Scenski pokret: Anja Ostojić
  Oblikovanje svjetla: Srđan Barbarić

  Glume: Nikša Arčanin, Vicko Bilandžić, Maro Drobnić, Pere Eranović, Mijo Jurišić, Zorana Kačić Čatipović, Andrea Mladinić, Marjan Nejašmić Banić, Stipe Radoja, Katarina Romac, Ana Marija Veselčić, Monika Vuco Carev

Piše: