Originalne stilizacije i avangardna redateljska rješenja

Feljton Kazališni amaterizam: Resnik, običaji, folklor i pučka drama okolice Zagreba (1. dio)

  • Pravljenje vuroka za voleka, Resnik 1963.

    Počeci brige za kulturnu baštinu i stvaralaštvo u Resniku počeli su davne 1928. godine, baš kao i u brojnim mjestima širom Hrvatske, kada su se počela osnivati kulturno-prosvjetna društva (KPD) Seljačka sloga. Tada su u prosvjetnom listu Seljačka prosvjeta, br. 10. i 11. iz 1928. godine objavljena brojna registrirana kulturno-prosvjetna društva, među kojima je zapisano da je i u Resniku (kotar Zagreb) 21. ožujka 1928. godine, na poticaj Mije Škorjača, osnovan ogranak Seljačke sloge.

    Kulturno-prosvjetni rad započeo je Ivan Sandelić iz Sesveta okupljanjem pjevačkog zbora koji je 1932. godine već imao svoj prvi nastup izvedbom spleta pučkih skladbi. Ubrzo se zametnuo i dramski rad uprizorenjem Prosjaka Luke Augusta Šenoe i Prigorske svadbe Stjepana Novosela, što je označilo početak kazališnih predstava. Za te je izvedbe osnovan i tamburaški sastav i folklorna skupina. Svladavanje programa za nastup i voditeljstvo 1937. godine preuzima resnički učitelj Ljudevit Malnar, koji je bio i crkveni orguljaš. Tako su djeca u školi učila i svirati, plesati i pjevati, a pridružili su im se i mještani Resnika i okolnih sela. Njihovi su nastupi uljepšavali brojne svetkovine u župi Resnik, a nastupali su i u Zagrebu.

    Za vrijeme Drugoga svjetskog rata tamburaški zbor je nastavio s radom u Osnovnoj školi Resnik, a Ljudevit Malnar je bio voditelj sve do 1959. godine. Prestankom rada učitelja Ljudevita Malnara, kulturno-umjetničko djelovanje nastavljeno je tek 1962. godine, kad je tadašnji gimnazijalac, sada sveučilišni profesor u trajnom zvanju Stjepan Pepeljnjak, počeo okupljati vršnjake s kojima postavlja na scenu komediju Sterije Popovića Pokondirena tikva.

    Glumačku družinu su nazvali Resničko glumačko društvo (RGD), a kako su imali samo jednu glumicu – Vericu Pepeljnjak, muškarci su se kostimirali u žene. Prerušeni muškarci bili su Ivan Zovko, Nikola Komušar, Stjepan Lukiški, Tomo Horvat, Ivan Palašić, Stjepan Omrčan i Stjepan Pepeljnjak. Ujedno su ti članovi bili i članovi Upravnog odbora Društva. Ženske perike i maske izrađivali su od konjske grive i kudelje, a kulise od pletenog šiblja, dok su reflektore napravili od limenih kanti od pekmeza. Originalno i vrlo funkcionalno.

    Stjepan Pepeljnjak

    Predstava je bila veliko iznenađenje za mještane, a nakon uspješnog početka izvođenja predstave, osim igranja u baraci u Resniku, družina je predstavu selila i prevozila kulise i rekvizite zaprežnim kolima od Petruševca, Žitnjaka, Čulinca i Ivanje Reke. Tako je s vremenom povećano zanimanje za gledanje predstava, ali i kreativno profiliranje specifičnog žanra pučkog teatra s originalnim stilizacijama, a počesto i avangardnim redateljskim rješenjima u izvedbi. Na repertoaru je bilo više predstava iz stare kajkavske dramske literature ili predstave za koje je tekst napisao sam redatelj Stjepan Pepeljnjak.

    U bogatim programima kulturno-umjetničko društvo je, osim dramske aktivnosti, od osnutka brinulo o autohtonoj baštini Resnika zapisivanjem i izvedbom običaja, izvedbom resničkih pjesama i plesova te etnografskim izložbama kojima je široj kulturnoj javnosti predstavilo bogatstvo folklornog stvaralaštva Resnika. Od 1962. do danas Stjepan Pepeljnjak vodi KUD, piše originalne i obrađuje tuđe tekstove, režira predstave i djeluje kao doista svestrani umjetnik.

    (nastavlja se...)

    © Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 28. studenog 2022.

    Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam