Gorka komedija neuralgičnih tema i vrsnih glumačkih izvedbi
11. Bobijevi dani smijeha, 8.-22. studenog 2022., UO Volim kulturu: Kristina Štebih, Žena godine
-
Tri priče, u svakoj po dvije žene. Shema je to po kojoj je koncipirana predstava Žena godine, nastala po tekstovima Kristine Štebih u produkciji Umjetničke organizacije Volim kulturu i izvedbi Barbare Rocco i Sunčane Zelenika Konjević, članica HNK u Varaždinu. Žena godine, koja igra već neko vrijeme i skupila je ponešto gostovanja, izvedena je u sklopu jedanaestih Bobijevih dana u zagrebačkom Histrionskom domu 17. studenog, na koju se izvedbu odnosi ovaj osvrt.
Prva je priča smještena u općinu kojom neprikosnoveno vlada lokalni načelnik, a dvije su prijateljice, ujedno mještanke, profesorica filozofije u školi i bivša striptizeta, odlučile pokrenuti stiptiz-bar baš u tom mjestu. Druga priča događa se u sasvim ruralnom ambijentu u kojem jedna žena dolazi drugoj nakon prometne nesreće koju je izazivala traktorom, samo kako bi se saznalo da je unesrećena vozačica zapravo žrtva obiteljskog nasilja. Treća je priča smještena u bolnicu za palijativnu skrb, u kojoj neizlječivo bolesna žena moli medicinsku sestru da joj skrati muku, zapravo izvršivši zabranjenu eutanaziju. Već je iz ovih, kratkih opisa jasno kako su tri dijela atmosferom i žanrovski, vrlo različita. Dok se prvi još uglavnom oblikuje kao komedija (auto)ironičnih uboda, drugi je mnogo ozbiljniji, iako nije lišen komike karaktera. Treći je dio vrlo ozbiljna moralna drama, tragedija izbora između zakona i samilosti. Takva je značajna razlika u intonaciji doprinijela dojmu neujednačenosti. Tri se priče doimaju odijeljene, žanrovski su relativno daleko, ali poveznice se ipak mogu naći u tome što svaka priča okuplja likove u dilemi. Ta je dilema gradirana od komične poslovne prilike, preko obiteljskog nasilja, do temeljne dvojbe o životu i smrti.
Lokalni šerif koji s jednom od protagonistica ima neriješene račune, opresivna seoska sredina neosjetljiva na obiteljsko nasilje, moralne dileme u kojima nema tko pomoći, a svi će osuđivati štogod bila odluka. Situacije su to u kojima se nalaze likovi u svim pričama te obiluju živopisnim momentima. Uvjerljivost unutarnje dinamike priča pri tome uvelike proizlazi iz karaktera koji se oblikuju kroz brzu izmjenu replika, umjerenu upotrebu karikature i vješto korištenje prepoznatljivim društvenim pojavama. S druge strane, uvjerljivost nije sasvim dovoljna da predstavu izvuče iz ipak predugog trajanja, jer se u svakoj od priča brzo prepoznaju pravci u kojima će se dramska radnja odvijati dalje.
Barbara Rocco i Sunčana Zelenika Konjević iskusne su glumice; vidljivo je to u svakom prizoru, te se dobro nose s nedostatkom scenskog pokreta. Njihova je interakcija uvjerljiva i artikulirana te ispravno doziraju promjene u glumačkom oblikovanju vrlo različitih karaktera koje oblikuju na sceni.
Žena godine (naslov referenca za izbor za ženu godine, jedan od motiva u trećem dijelu) zanimljiva je, možda ponešto i neočekivana predstava s obzirom na to da je najavljena i predstavljena prvenstveno kao komedija. Iako ponešto preduga, ipak je Žena godine uspjela vješto otvoriti neuralgične teme. I pritom ostati, doduše gorkom, komedijom.
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 23. studenog 2022.
Autorica: Kristina Štebih
Glazba: Davor Rocco i Nikola Rocco
Glume: Barbara Rocco i Sunčana Zelenika Konjevi
Piše:
Žganec-Brajša