Od cijelo-seoskog običaja do kazališne inscenacije

Feljton Kazališni amaterizam: Resnička svadba do obreda do predstave: Izvedba obreda u pokladnim običajima, tranzicija od pokladnog ka kazališnom i razlike običaja i izvedbe (9. dio)

  • Resnička svadba u izvedbi KUD-a Resnik 1987. godine

    „Resničku svadbu“ od 1963. godine izvodi KUD „Resnik“. Društvo je počelo djelovati 1928. godine kada je osnovano kao ogranak Seljačke sloge (Pepeljnjak 2014).[1]

    Samo mjesto Resnik osamstoljetno je naselje koje se smjestilo na istočnom dijelu Zagreba. Prve vijesti o Resniku potječu iz godine 1214. Područje Resnika bilo je vlasništvo zagrebačkog Kaptola (posjedi kanonika Barana). Stanovništvo se bavilo ratarstvom, stočarstvom i šumarstvom. Ove osnovne karakteristike negdašnjih zanimanja danas su se izmijenile. Stanovništvo je uglavnom zaposleno u gradu, a uz svoj redoviti posao većina se sekundarno bavi poljoprivredom (Božičević 1979).

    Resnik je bilo bogato ravničarsko selo u kojem su živjeli stanovnici organizirani u osamnaest zadruga. Pripadnici tih zadruga uglavnom su se ženili u tom krugu, stoga su se ženidbeni običaji razvijali s izvjesnim autohtonim obilježjima koji su se dugo sačuvali u više-manje izvornom obliku.

    Po čitavom kajkavskom prostoru poznate su šaljive pokladne svadbe. Međutim, u Resniku se u vrijeme poklada počela izvoditi „prava svadba“. Želeći sačuvati svijest o umjetnosti nošnje i bogatstvu običaja odvojili su svadbu od poklada. Kreativan prostor za izradu pokladnih kostima i satiričkih maski uklopio se u drugi inscenirani pokladni običaj nazvan „Fašenjek – Faško“.

    Izvođenje „Resničke svadbe“ s pokladnog utorka premjestilo se na subotu uoči utorka. Svake bi godine svatovska povorka na ukrašenim konjskim zapregama krenula iz Resnika prema okolnim selima i prema gradu Zagrebu, animirajući tako širi kraj. Dva konjanika najavljivala su tom prigodom prolaznicima dolazak svatova i zbivanje koje će se održati na određenom mjestu. Tako se povorka na različitim mjestima zaustavljala i izvodila određene scenske segmente (o njima će riječ biti kasnije). Nazočne znatiželjnike izvođači su nudili vinom, rakijom, krafnama.

    „Resnička svadba“ je od 1963. do 1965. godine imala dosta pokladnih elemenata. Preodjeveni muškarci glumili su i muške i ženske uloge (osim mladenke) jer za ženu je u to vrijeme, kako su mi rekli kazivači, gluma bila sramota. Rittig-Beljak zabilježila je slučaj da je mlada djevojka otkazala ulogu mladenke prema majčinom nagovoru: bude li kći glumila mladu, neće se nikada udati (Rittig-Beljak 1986.). U zaprežnoj svadbenoj povorci na jednim je kolima bila postavljena scenografija kapelice izgrađena od kartona, gdje se vozio svećenik. Na određenoj lokaciji on bi izveo ceremonijal vjenčanja, uz šaljiva dobacivanja ostalih svatova. Kada je događanje (predstava) obišla svoja predviđena mjesta (okolna sela, te dijelove grada Zagreba: Maksimir, Dubrava, Kvaternikov trg), povorka se vraćala u Resnik, gdje se održala zabava za sudionike i goste. Taj redoslijed kretanja povorke nije stalan, nego se određuje svake godine iznova.[2]

    Nakon što su izbačeni pokladni elementi, Resničani su revitalizirali svoj običaj tako da su ga pokazivali po autentičnim mjestima svoga i susjednog sela Trnava. Prva scena – Vuroki, izvodila se u dvorištu sa starom drvenom hižom, bunarom, štalom i štagljem. Zatim bi snuboki išli do mladenkine kuće. U isto vrijeme svatovska povorka formirala se u trećem dvorištu na kraju sela (da je ne vide pratitelji prvog događanja). Na taj način čitavo selo postalo je pozornica, a većina njegovih stanovnika „glumila“ je nekadašnji običaj živo i uvjerljivo, kao da nikada i nije nestao. Predstava je trajala čitav dan. Za vrijeme obrednog događanja kuharice (sukačice) spremale su pečensku juhu (tip govedskog gulaša), pekle su kukuruzni kruh i tenku gibanicu u krušnoj peći, dakle sve ono što je potrebno da bi se svatovi ugostili. Takva izvedba ima elemente pučkog teatra, ako pučki teatar definiramo prema statusu izvođača i publike.

    Resnička svadba u izvedbi KUD-a ResnikAko se posebno osvrnemo na sadržaj izvedbe, onda je to ipak inscenacija običaja (sadržaj običaja detaljnije će se izložiti u posebnom poglavlju). Izvođači tog pučkog događanja su stanovnici sela Resnika i susjednih sela (Trnava, Čulinec, Ivanja Reka, Jelkovec, Resnički Gaj). Oni glume nekadašnja stvarna događanja, koja nisu vezana samo uz običaje, nego i uz zaboravljeni način života. Sama revitalizacija običaja nastala je na temelju sjećanja, tako što su se prikupljali podaci od starijih mještana. Oni raspravljaju i svjedoče o negdašnjem životu i zajedno s mlađom generacijom grade predstavu.

    Publika koja promatra takvu izvedbu nije tipična kazališna publika koja je svjesna da postoji granica između svijeta iluzije na pozornici i svijeta publike. Dok mladi samo začuđeno promatraju, stariji mještani (koji su i sami sudjelovali na takvim svadbama ili su se na taj način udavali ili ženili), komentiraju, dobacuju, razgovaraju sa svojim susjedima – glumcima. Sele se i prate ih od dvorišta do dvorišta gdje se odvijaju pojedini prizori, nose rekvizite i pomažu ako štogod krene neplanirano. Npr. Nives Rittig-Beljak zabilježila je sljedeću zgodu: „…kako ne bi mučili kravu, koja je kao značajniji dio miraza koračala svadbenom povorkom, svadbari su je poveli samo dio puta, a na domak mladoženjine kuće dočekala je povorku i priključila se nova, svježa krava, dublerka one prve“ (Rittig-Beljak 1986).

    Da bi se bolje uočile razlike između ovakvog pučkog događanja izvedbe običaja i običaja koji se postavlja na pozornicu, istaknut će se sljedeće specifičnosti: Svadbene običaje (koji se više ne prakticiraju u takvom obliku, iako su se neki dijelovi zadržali u suvremenim svadbama) Resničani prikazuju prije svega sami sebi. „Resnička svadba“ održavala se svake godine u točno određeno vrijeme, oko poklada (kasnije je dobila svoj ljetni termin). Taj događaj priprema i prati selo i gotovo čitava okolica. Predstava nije fiksirana ni prostorom ni vremenskim trajanjem. Podložna je adaptacijama, utjecajima i promjenama (npr. nakon što je modernizacijom traktor zamijenio konjsku zapregu, umjesto relativno kraće povorke s konjskom zapregom, odlučili su se za brojniju kolonu na okićenim traktorima).

    Tradicijska svadba uključivala je odabir bračnog partnera - ogledi, prosidba (snuboki), zaruke (zapitnica), pripremu za svadbu - navežuvanje kitica i vožnja ladica (stvari), tijek svadbe - svadba kod mladenke i crkveno vjenčanje.

    Inscenacija tradicijske svadbe u „Resničkoj svadbi“ uključivala je prikaz načina života i vjerovanja - vuroki, prosidbu mlade i pogodbu o mirazu - snuboki, dolazak po mladu te odvoženje miraza i mlade, odlazak i dolazak s vjenčanja, svadbu u kući mladenaca t eprimanje simbola plodnosti.

    Iz gore navedenih elemenata tradicijske i „Resničke svadbe“ vidi se da su inscenirane samo dvije obredne cjeline: snuboki i tijek svadbe. Te cjeline sadrže posebno pogodne elemente za dramatizaciju i scensko izvođenje običaja. Tome su kao posebna cjelina pridodani vuroki kao prikaz načina života i vjerovanja ljudi toga kraja, kako bi suvremeni gledatelji što potpunije razumjeli obrednu dimenziju svadbe.

    [1] Pod utjecajem Hrvatske seljačke stranke u sklopu djelatnosti seoskih ogranaka i organizacije Seljačka sloga u razdoblju od godine 1935. do 1940. bilo je pokrenuto scensko izvođenje narodnih pjesama i plesova u interpretaciji samih nosilaca tradicije (Bošković Stulli 1971).

    [2] O kretanju povorke „Resničke svadbe“ 1963. godine N. Rittig-Beljak piše: „Povorka je krenula iz Resnika i odabrala dvije zaustavne točke: u Maksimiru, gdje je svadbena povorka s mladencima izvela scenu „Dolazak po mladu“. Nakon obaveznih plesova povorka se udaljila do mjesta gdje se održalo „Vjenčanje“. Sljedeća zaustavna točka svatovske povorke bila je pred robnom kućom u Dubravi (…) (Rittig-Beljak 1986).

    (nastavlja se...)

    © Zrinka Pepeljnjak, KAZALIŠTE.hr, 16. prosinca 2022.

    Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije


     
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam