Simbolična, šaljiva i vesela dramatizacija fabule o vjenčanju

Feljton Kazališni amaterizam: Resnička svadba do obreda do predstave: Resnička svadba, kazališno uprizorenje običaja (10. dio)

  • Resnička svadba u izvedbi KUD-a Resnik

    „Resničku svadbu“ imala sam prilike vidjeti izvedenu u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu u srpnju 1990. Teatrološku analizu napravila sam na temelju filmskog zapisa (HRT, režija Mladen Trnski, 1990.) i razgovarajući s kazivačima koji su u njoj sudjelovali te godine.

    Analiza „Resničke svadbe“ napravljena je pomoću sljedećih teatroloških kategorija: radnja, glumci, publika, režiser, kretanje, pjesma, ples, igre, maska, šminka, buka, kostimi, rekviziti, scenski prostor i vrijeme

    Radnja

    Nepisani tekst „Resničke svadbe“ obredno je fiksiran i neznatno se mijenjao u dosadašnjim izvedbama. Ipak, pokušaj dramatizacije zamišljena je fabula o vjenčanju Dorice i Jureka.

    1. Scena: Vuroki (uroci) 

    Roditeljima mladoženje dolazi snubok i tuži se da mu volek hramlje (šepa) i za njega traži lijek. Mladoženjina majka radi vuroke, miješa čarobne trave, škropi svetom vodom snuboka i publiku i pritom nerazgovjetno baja. Napominje snuboku da ne smije ni riječi progovoriti dok prolazi selom, jer u protivnom vuroki neće djelovati. Snubok odlazi iza pozornice nakon čega se vraća i slijedi nova scena. Nakon toga snubok i mladoženjini roditelji razgovaraju o glavnoj temi, o snubljenju (prosidbi) djevojke Dorice. Jurek je iz siromašne kuće i njegovoj obitelji bi odgovaralo da uzme ženu iz bogate kuće. Razgovor o tome teče ovako:

    SNUBOK JANJKE: Jurek je došel iz soldačije?

    OTAC JAKOB: Je, je …

    SNUBOK JANJKE: A kej ga nebi sad oženil?

    OTAC JAKOB: A sem mislil na to, al nemam takve prilike.

    SNUBOK JANJKE: A kakve bi ti prilike štel imeti?

    OTAC JAKOB: A takvu da bi nekej dobil. Nekej grunta, kravicu i trsje. Mi sme ti slabi pri gruntu.

    SNUBOK JANJKE: Ništ ti ne brini. Ja bom ti to sve spelal! …

    OTAC JAKOB: Jurek (Doziva sina.) ideme v snuboke! Sve je već dogovorene!

    SIN JUREK: Joj mene!

     2. scena: Snuboki

    Prikaz mladenkine obitelji u svakodnevnim poslovima. Majka vala halinje, baka prede kudelju, sestre metu kuću (hižu). Za to vrijeme kroz publiku dolaze prosci: mladoženja, njegovi roditelji i snubok. Prosci su došli tobože kupiti kravu. Nakon što se razotkrije pravi razlog njihovog dolaska, poziva se Dorica koju Jurek kapari jabukom. Prosci i mladenkina obitelj dugo se prepiru oko miraza (fektanje). Sporazumno mlada dobiva sljedeći miraz: Stelnu kravu, škaf za dojiti (posuda za mužnju), škrinju, posteljinu, šivaću mašinu, šumu, trsje i zemlu.

    3. scena: Uređenje kuće i oblačenje mlade

    Dolaze djevojke koje pomažu mladoj urediti kuću za svadbu. One donose ručnike koje vješaju na prozore kulisa, prekrivaju stol šarenim stoljnjakom, stavljaju peharec i čaše, te donose robeninu za mladenku. Mladenki stavljaju na glavu partu (svadbenu krunu), oblače joj svečanu robaču, oplečje i fertun.

    4. scena: Dolazak po mladu

    Svadbena povorka dolazi kroz publiku, predvođena zastavnikom i mužikašima. Svatovi glasno potcikuju. Na pozornici ih dočekuje domači (glavni organizator ceremonijala) s peharom vina. Svadbena povorka mora se prvo legitimirati, jer ih domači ne puštaju u kuću. Slijedi dijalog:

    DOMAČI: Čekajte, stanete; kam ste se putili vi s tolikem narodem v našu hižu. Ovde je naša korenika i drvenika, s koje baš sad scejam božju kaplu. Tu vas mi bez zamere nemreme pustiti ni bez gorega prijeti.

    SVAT: Mi sme dobri ljudi z dalekoga pota, iščeme kvartera i če bi nam mogli nekaj dobrega dati. Sve sme mi dobri moži i zdrave rok i dobrega dela, ak ga je treba pri vašoj hiži.

    DOMAČI: Kaj se dela tiče tu bi se mogli morti složiti. Tulike bi vas zel za kukurizu okopati, al toga sad ne. Za trsje obavlati ali i toga sad ne, za seno prispravlati, koga sad ne, za šenicu mlatiti i kravem repe prati, al to sme sami lako čineči. Zel bi vas prevesela srca, da su protuletni i cvetni dani, da su letni cvati pozlačeni, da su jesenski plodi porođeni i svekulike trudi naši spolja i brega naplačeni. Svi ste mi dragi kej ste došli, al vas tulike nemrem nahraniti i napojiti. Morti ste se vi na krivo mesto vputili?

    SVAT: Naši puti su pravi i tu sme došli po ozbilnem poslu. Mi sme jato jednog ptiča, kaj je oko vašeg dvora letal i obletal i pri vami zgubil jedne krile, krile bez kojeg nemre leteti ni živeti. Njegve krilo je skrila bela ptica golubica, grličica vašeg doma, kaj riblje oči nojsi i svilene vlasi i rumena lica ima, kaj srce je našem junaku vkrala, kaj ga je z visine na zemlu spustila i sad se siromak tak po svetu moči.

    DOMAČI: Ja sam vaše jade razumel, al pri naše hiži nema ni tiča ni golubiča, ni preveč cvetja osim kopriva i drača kej v polju cvete, nema ni krila osim guskine perjače, a ni tati nisme da bi mogli i srce fkrasti. Vi ste se sigurne zabunili ili pozabili kam ste se zapraf fpotili. Mi vas rade počastime i kad ste več tak bez glave i repa, moreme vam za strošek kojekaj ponuditi. No če ste za pogodbu moreme si najprije kaj popiti Domači i njegovi pomočnici gostima okolo toče vino..

    Domači goste ne pušta u kuću. Na njegov zahtjev svi plešu drmeš. Domači to ovako naređuje:

    -         Muzikaši nek zapiliju da se vidi kak znaju drva piliti (prvi drmeš).
    -         Nek nam sad tak jake zatancaju da se bodu svi miši i štakori po najžu razbežali (drugi drmeš).
    -         A sad trejti pot nek tak fletne i visoke zatancaju da nam bodu konople, lepe visoke i tenke zrasle (treći drmeš.).

    Slijedi prizor izvođenja „lažne mlade“, prvi puta to je muškarac preobučen u ženu, drugi put to je starija žena na čiji se račun izriču lascivne šale, treći put uz oduševljenje svatova i pljesak publike izvodi se prava mladenka. Njoj prilazi mladoženja. Njih dvoje se moraju primiti ispod ruke jedan nasuprot drugoga, a zatim se tri puta okreću (ispod fiktivnog mjesta gdje bi u kući bio sljemečak). Dever objašnjava: Kaj se pod ovim slemečkom okreće da se više nigdar ne razmeće!

    Nakon toga mlada, mladi, dever, posneš i svati idu za stol. Na traženje devera dolaze sneje i prodaju kitice. Šale se s deverom u malo lascivnijem tonu[1], a pogodba završava uz pripomoć domačeg rečenicom: Dobre dreve na pol puca!          Mladići koji igraju uloge svata iznose mladenkin miraz, dok ostali pjevaju: Pakujte mi majko ormare. Sa scene iznose škrinje, korito, kolovrat, metlu, a žene iznose ručnike, jastuke i robeninu. Nakon što je domači održao ispraćajni govor i o tome što je čeka u novom domu, mladenka se oprašta od roditelja (pritom majka i otac tobože plaču). Tom prilikom zbor pjeva: Zbogom otec, zbogom mati.

    5. scena: Svatovska povorka

    Svatovsku povorku uz glazbu (putna), predvodi zastavnik. Rade krug po dvorani (što simbolizira njihov odlazak na crkveno vjenčanje) i ponovno se vraćaju na pozornicu.

    6. scena: Dolazak u kuću mladoženje  

    Na prosceniju pozornice svatove dočekuje domači na čiji se zahtjev svadbena povorka mora ponovno legitimirati (pokazuju lažne isprave, stare novine i slično, sve uz smijeh i šalu). Domači također traži da mlada pokaže da nije putem naginula (oboljela) i da nije šepava. Sve to pokazuju plešući zasebno tri drmeša.

    Nakon toga dolazi svekrva pred mladu, natoči joj čašu vina, koju mlada mora ispiti, a čašu baciti iza glave (čaša se mora razbiti, u protivnom neće biti sreće u braku). Zatim svekrva donosi i daruje mladoj leb kruha, koji mlada prima u znak blagostanja pri gospodarstvu. Sada svi ulaze na scenu koja predstavlja hižu (sobu). Mladi, mlada, dever, posneš, dva svata i zastolnik sjedaju za stol. U tom času svekrva mladoj donosi dječaka (nakolenđe), koje mlada stavlja sebi u krilo (u znak plodnosti). Mlada dariva dijete maramicom u kojoj je zamotana jabuka. Nakon što odnese dijete, domači drži pozdravni govor mladencima. U tom pozdravnom govoru naglašava privrženost mlade obitelji, njezino štovanje ukućana, radišnost i čestitost. Svaku najavu scenskih promjena naglašavaju mužikaši glazbenim tušem. Slijedi prozivanje večere, koju glazbenici najavljuju pjesmom i pjevaju tri puta Dober večer gospoda. Pri tome žene simbolično donose večeru (kruh, gibanice, štrukle u drvenim zdjelama). Domači odnosi u publiku vino. Slijedi prozivanje darova. Glavni mužikaš uzima limeni tanjur, odlazi do roditelja mlade i uzima darove koje odnosi za stol pred mladence. Svaki put po dolasku pred mladence on se obraća deveru riječima: Jel bi šteli da vas Bog pomore? On nato odgovara: A gdo rajši nak i ja! Svaki put mu natoči čašu vina koju mužikaš spremno popije. Kad se darovi skupe na sceni mužikaš krene skupljati darove u gledalištu od nazočne publike.

    7. scena: Svatovske igre

    a) višenje na ručniku

    b) prodavanje bika

    c) melin

    Svatovske igre igraju se u trenucima kad izvođači dinamiziraju scenski događaj, a kada sama radnja zbog ponavljanja postaje monotona. Tako se višenje na ručniku odigrava za vrijeme skupljanja darova. Igra prodavanja bika i melina su scene koje slijede neposredno po završetku skupljanja darova. Neposredno iza ovih igara slijede plesovi.

    U jednom trenutku, dok su svi svratili pozornost na ples, snahe neprimjetno ukradu zastavu, ali tako da to ipak vidi publika. Nakon ove radnje snahe dolaze na scenu, tražeći zastavnika (zastolnika) pitajući ga: Zastolnik, a gde ti je zastava? Svi dobacuju šaljive dosjetke na račun zastavnika. Na kraju se snahe pogode sa zastavnikom da mu otkriju gdje je to važno svatovsko obilježje, a zastavnik je dužan platiti glazbi putnu i solu koju pleše sa snahama, nakon što su unijeli zastavu na scenu. Također je za publiku zanimljivo iskradanje mladenke sa svadbenog veselja. Za ovu nepažnju odgovorni su svati. Oni je naime moraju tražiti iza scene uz glazbenu pratnju i vratiti je mladencu za stol.

    8. Scena: Završna scena

    Mladenki se skida parta i stavlja poculica. Na taj način ona postaje sneja. Slijedi dijalog između devera i domačeg.

    DEVER: E sad dragi gosti, više nemamo mladenku, neg' sneju.
    DOMAČI: Mi zname da je ona dičnoga roda i poroda, a to bo nam sada i sama pokazala.

    Mlada simbolično mete pod plešući uz glazbu polke. Dolaze mačkari. Oni se šaljivo predstavljaju, daruju nevjesti flašicu i dudicu i karikirano plešu drmeš. Na kraju glavni mužikaš čestita mladencima na sklopljenom braku, zavrti tanjur na podu da se po tome vidi koliko će par imati djece. To je završetak radnje na pozornici. Izvođači silaze s pozornice i pozivaju publiku na ples.

    (nastavlja se...)

    © Zrinka Pepeljnjak, KAZALIŠTE.hr, 19. prosinca 2022.

    Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije


     
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam