Kazalište traži začudnost a ne nasilje ideja autora

74. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2023., Dubrovačke ljetne igre i ZKD, Ansambl Zagrebačkog kazališta mladih, Grzegorz Jarzyna, Roman Pawłowski, Na Tri kralja ili kako hoćete, prema motivima istoimene drame Williama Shakespearea, red. Grzegorz Jarzyna

• 

  Na Tri kralja ili kako hoćete pripada najizvođenijim i najpopularnijim Shakespeareovim komedijama iz takozvanog njegovog zrelog doba, za koju neki vjeruju da je nastala po narudžbi 1599. ili 1600. godine, a praizvedbu je imala  6. siječnja 1601. (odakle joj i naziv), na dvoru kraljice Elizabete u čast visokog gosta Don Virginia Orsinija Bracciana iz Italije, po kojem je nazvan i jedan od likova.

  Priča se temelji na klasičnom ljubavnom trokutu u kojem se glavna junakinja Viola preodijeva u muškarca, te se zaljubljuje u svojeg gospodara vojvodu Orsina koji pati za groficom Olivijom. Da stvar bude zanimljivija, grofica se zaljubljuje u Cesaria, preodjevenu ženu (Violu), a sve se raspliće kada u dramu ulazi Violin brat blizanac Sebastian. Sve intrige i spletke događaju se kroz pet činova drame, i to u nekom gradu u Iliriji. Tu su još i spletke na Olivijinom dvoru, koje vodi njezin rođak Vitez Tobija uz pomoć Viteza Andrije i dvorjanina Fabijana, koji u svoje obijesne igre uvlače nesretnog Malvolia, zaljubljenog u Oliviju, i Violu, odnosno Cesarija u kojeg se prerušava  Viola. 

  Svoje ljubavne nesreće na kraju komedije svatko okreće na svoju dobrobit, pa tako Viola zaista završava s Vojvodom u kojeg je zaljubljena od samog početka, a Olivija dobiva Sebastiana, Violina  brata blizanca.

  

  U ovom, tek naizgled jednostavnom ljubavnom trokutu punom zabuna, uz stalno premetanje rodova, spolova i identiteta, Shakespeare se posve približava suvremenim  pitanjima o određenju roda i identiteta, ljubavi , prividu, žudnji i pravu na ljubav koja nadilazi tu strogu podjelu po kojoj je uobičajenost ili normalnost prave ljubavi jedino ona veza između muškarca i žene.

  Upravo je s tog mjesta, u drugi premijerni naslov 74. Dubrovačkih ljetnih igara, praizvedenog  21. srpnja na Lovrjencu, preduboko zakoračio poljski autorski tim Grzegorz Jarzyna i Roman Pawlowski, postavljajući  svoju  Shakespearevu komediju Na Tri kralja ili kako hoćete, ili tek njezin naslov, kojeg su dopunili svojim, kako im drago, nadopisima, kazališno se poskliznuvši na sjajnom lovrjenačkom kamenu.

  Naime, kao da im nije bilo dosta sjajnog Shakespeareovog teksta i njegovih zapleta i raspleta koji već nosi sve što je potrebno za suvremeno čitanje, Grzegorz Jarzyna i Roman Pawłowski, autori teksta, uhvatili su se škara, selotejpa i ljepila svake vrste kako bi sve iskrojili, prekrojili i ponovo loše prilijepili, sve likove i sva imena izmijenivši, kako bi sve rodove, spolove i identitete nanovo uspostavili, od čega se prosječnom gledatelju prilično zamatralo pa se bez nekakvog šalabahtera nije baš mogao snaći. Svakako, sve što je u Barda žensko, u ovom je tekstu muško, a ono muško žensko – od imena lica do rodnog i spolnog identiteta. I, možda bi to još nekako i prošlo da se nisu tako prepotentno pozvali na, u ovom slučaju jadnog nam Shakespearea. Kazalište traži začudnost, ali ne trpi nametnutu mu zbrku koju čini nasilni predumišljaj kojim se nepotrebno forsira ideja, misao, ili politička poruka autora.

  

  Dobro, toliko o tekstu koji se Lovrijencu i Igrama nudi kao novum, pritišćući publiku pamfletskom ogoljenošću prava na ljubav, na izbor partnera, izbor sebe, svoga muškog ili ženskog bića. Primjerenije je to paradama ponosa, u kojima danas sudjeluju svi, i muškarci koji su žene, i žene koje su muškarci, i žene i muškarci koji su i jedno i drugo, i žene i muškarci koji su samo to što jesu.

  Ni u redateljskom smislu stvari se nisu puno popravile. Predstava je preduga, bez pravog kazališnog naboja, koja inzistira na prizorima i scenama koje umjesto ljepote i i lagašnosti igre nepotrebno razvlače, žvaču i kompliciraju sve što se može zakomplicirati, i tako na neki način, podcjenjujući festivalsku publiku, teško se ipak nekako dovuče do svoga kraja. U kojem tri sretna para nakon silnih muško-ženskih preobražaja, konačno slave svoju ljubav. Kao homoseksualci, biseksualci ili heteroseksualci, što više nikome nije bilo važno, jer kao što se već i prije ove viđene scenske impostacije znalo, ljubav je ljubav samo kad je slobodna.

  Ali, naravno, uz veliku pomoć redom sjajnog glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, koje u koprodukciji s Igrama radi ovu drugu premijeru Igara, zbog kojeg joj se ne može posve dokinuti razlog bivanja na prizorištu 74. Dubrovačkih ljetnih igara.

  Dado Ćosić kao Olivio, kasnije Olivia, princ, Shakespeareova grofica, zaljubljen u Orsinu, princezu, kasnije Orsina, Shakespeareovu Oliviju, pa potom u Violx, dvospolno biće, Shakespeareovu Violu, pa u Marija, kasnije Mariju, silnom je glumačkom snagom opravdao sve zadane mu uloge, postupno se na sceni gradeći od obijesnog bogataša koji u hotel Iliriju dolazi udovoljiti svom hiru organizirajući cross dress party, do homoseksualca koji prihvaća novog sebe i svoju ljubav.

  Orsina, kasnije Orsino Anđele Ramljak lijepo je i kazališno uvjerljivo igrala oba svoja lica, tumačeći ih uvjerljivo, oba svoja spola ravnopravno razlažući scenom, jednako jako i plaho. Mia Melcher kao Violx, kasnije Cesario, Shakespeareova Viola, umješno je nosila svoju nebinarnost, nježnošću djevojke i oštrinom dječaka, svakog suočenim s prvim pravim emocijama, koje je na kraju odvedu Orsini u zagrljaj.   

  

  Malvolia, u izvornom tekstu Malvolio, Olivijin dvorjanin Katarine Bistrović Darvaš kao domaćica hotela Ilirija, suspregnuto je postizala komičnost stalnim pozdravljanjem gostiju hotela i dodvoravanjem, ali i naivnim oblačenjem „žutih čarapa s podvezicama“, okrutnom spletkom Tobyja, Andrewa i Marije navedena misliti kako joj je zaljubljeni Olivio napisao pismo kojim njoj i njezinim žutim bječvama iskazuje ljubav. Zanimljivo, upravo su ove žute čarape s podvezicama jedna od rijetkih autentičnih scena Na Tri kralja ili kako hoćete Williama Shakespearea, pa se nije višak zapitati jesu li one svojevrsni fetiš autorima ove inače posve izokrenute i zbrčkane kazališne predstave.

  Tomassa, kasnije Tobyja, u ovom izvrnutom slučaju Olivijeva tetka, Doris Šarić Kukuljica igra izvrsno, vješto koristeći i svoga nećaka, ili nećakinju, i prijatelja-prijateljicu Andreu, kasnije Andrewa, za financiranje svog lagodnog i razvratnog  života, u kojem se kao pica od skandala neprestano poigrava tuđim životima izazivajući  sukobe. Ona se jedina ne mijenja, i kao žena i kasniji muškarac jednako je postojana u svom karakteru satkanom od iznalaženja načina na koje može živjeti na tuđi račun.

  Andreu, kasnijeg Andrewa, znalački je i glumački mudro odigrala Barbara Prpić, zaljubljena  u Olivija,  i u svojim je alkoholnim parama inzistirala na svom engleskom akcentu, stvarajući tako niz komičnih slika. Mateo Vidak kao Mario, Olivijev asistent, kasnije Marija, uspješno se nosio s oba svoja lica, a na visokim je tacima postao ljubav života Olivija, pomažući mu da prihvati sebe kao Oliviju.

  

  Petra Svrtan, Feste, pjevačica, finalistica Voicea, inače Bardov Lakrdijaš, uspješna je zabavljačica koja uz pomoć Ivane Starčević dobro izvodi songove autora glazbe Marka Levanića i Ivane Stračević, donoseći i odnoseći potrebnu živost zbivanjima na sceni. A lijepo joj stoji i ljubav s konobarom Hotela Zoranom, kojeg igra Toma Medvešek, a koji su jedina lica predstave, uz nesretnu Malvoliu, koja su ista i prije i kasnije. Nemaju kasnije. Srećom, jer se od svih tih kasnijih i nije ništa očekivalo osim da pojačaju redateljevu tezu da je ljubav – ljubav, bez obzira u kojem obliku, u kojem tijelu dolazila i koje je tijelo prima.

  Dakle, da nije bilo ovog glumačkog ansambla koji se znao nositi sa svim tim bremenitim, a posve nepotrebnim dramaturškim i redateljskim zahtjevima koji su pretpostavili – krivo, da dubrovačku festivalsku publiku treba isprovocirati ili šokirati ovim svojim izokretima, nadopisima i inzistiranjima na golotinji i gotovo eksplicitnim glumama spolnih i inih ljubavnih igrarija, kako bi je iz konzervativnog prebacili u neko novo doba – naše vrijeme, bila bi riječ o dosadnom, odavno potrošenom i danas posve konzervativnom štivu koje se ne da niti slušat niti gledat.

  Ipak, pripomogli su im odlični kostimi kostimografkinje Anne Axer Fijalkowske, izvrsno svjetlo Aleksandra Prowalinskog, kao i glazba Marka Levanića i Ivane Starčević,  te oblikovanje zvuka Marka Levanića. Scenski je pokret dobro oblikovao Šimun Stankov, a zanimljiv je i video koji je projiciran po Lovrijencu Ivana Marušića Klifa. O scenografiji se nema što puno dobroga za reći jer nije primarno mišljena za ovaj prostor nego za prostor Zagrebačkog kazališta mladih, gdje će predstava nakon Igara naći svoj (ne)stalni dom. Stoga je onemogućila potentnost Lovrijenca koji se glumcima i redateljima inače nudi.

  

  Dramaturgiju potpisuje Roman Pawłowski, a prijevod adaptacije s poljskog jezika i jezičnu prilagodbu Jelena Kovačić. Asistent režije je Patrik Sečen, suradnica za kostimografiju Marta Žegura, suradnik na svjetlu Marino Frankola, inspicijentica Petra Prša, jezična savjetnica Ines Carović, suradnica za prevođenje na probama Katarina Nadilo, a prijevod titlova potpisuje Mirna Herman.

  © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 6. kolovoza 2023.

  Premijera na Igrama  21. srpnja 2023. 
  Premijera u Zagrebu:  23. rujna 2023.
  Režija: Grzegorz Jarzyna
  Tekst: Grzegorz Jarzyna, Roman Pawłowski
  Kostimografija: Anna Axer Fijalkowska
  Scenografija: AAFGJAP 
  Svjetlo: Aleksandr Prowalinski
  Video: Ivan Marušić Klif
  Glazba: Marko Levanić, Ivana Starčević
  Oblikovanje zvuka: Marko Levanić
  Scenski pokret: Šimun Stankov
  Dramaturgija: Roman Pawłowski
  Prijevod adaptacije s poljskog jezika i jezična prilagodba: Jelena Kovačič
  Asistent režije: Patrik Sečen
  Suradnica za kostimografiju: Marta Žegura
  Suradnik na svjetlu: Marino Frankola
  Fotografija: Marko Ercegović
  Inspicijentica: Petra Prša
  Jezično savjetovanje: Ines Carović
  Suradnica za prevođenje na pokusima: Katarina Nadilo
  Prijevod titla: Mirna Herman

  Igraju:
  
  Olivio, kasnije Olivija, princ: Dado Ćosić
  Orsina, kasnije Orsino, princeza: Anđela Ramljak
  Violx, kasnije Cesario, nebinarna osoba: Mia Melcher
  Malvolia, menadžerica hotela: Katarina Bistrović Darvaš
  Feste, pjevačica: Petra Svrtan
  Tomassa, kasnije Toby, Olivijeva tetka: Doris Šarić Kukuljica
  Andrea, kasnije Andrew, turistkinja: Barbara Prpić
  Mario, kasnije Marija, Olivijev asistent: Mateo Videk
  Zoran, konobar: Toma Medvešek
  DJ, Matičar: Ivana Starčević

Piše: