Gdje se krije ključ Držićeva života i djela?

21. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta II: Marin Držić, Tripče de Utolče, jedina Držićeva komedija koja se odigrava u Kotoru

  • Frančezariju Ilija aliti muž zabezočen svi interpreti hrvatske drame dovode u vezu s franceskom modom koja je u dubrovačkom 18. stoljeću uvjetovala mladolike preradbe Molièreove čak dvadeset i tri komedije, pa se u njoj prepoznao poznati predložak francuskog klasicista koji je umro na pozornici – njegova komedija Georges Dandin (Žorž Danden).

    Ne sjećam se, međutim, da je itko u zapletu komedije oko prevarenog muža prepoznao danas gotovo zaboravljenu, a ingenioznu komediju Marina Držića Tripče de Utolče, nastalu na istom, potpuno zaboravljenu, izvorištu – Boccacciovu Dekameronu. Jedna je novela u Dekameronu, naime, bazirana na motivu žene koja vara muža tako da ga zaključava u kuću. Jedna druga, pak, bazira se na zamjeni identiteta ljubavnika, koji napokon shvate da su vodili ljubav s vlastitim bračnim partnerom.

    Komediji Tripče de Utolče, jedinoj Držićevoj komediji koja se odigrava u Kotoru, nije sačuvan početak, cijeli prvi čin, pa joj neki daju naslov prema glavnom muškom, a neki prema glavnom ženskom liku – Mande. U ovoj komediji, kojoj konce plete žensko lukavstvo i mudrost te se čini kao da ju je stvorila feministička ruka, klupko kompliciranog zapleta koji vodi starica-svodnica Anisula vrti se oko Tripčetove žene Mande, kojoj svi streme: meštar od skule Pedant Krisa, Lone de Zauligo, starac, Turčin. Starcu Loni Anisula umjesto Mande podmetne mladu sluškinju Katu kako bi ona isposlovala odštetu zbog navodnog silovanja. Ali, ustanovi se da je Kata njegova izgubljena kćerka. Istom je fantastičnom polugom, povezanom s renesansnim putovanjem, riješen i slučaj Turčinove zaljubljenosti – ustanovi se da je Turčin zapravo Mandin brat Frano kojeg su kao dijete oteli Turci. Glavna je beffa, pak, koja uokviruje petočinu komediju, organizirana oko Tripčeta.

    Tripče de Utolče za renesansu je atipična središnja komedijska figura: nije niti škrt, niti star. Ali Kotoranin je, ima kilu i pijan je. Zatječemo ga polugolog na prozoru svoje kuće; ne može izaći jer ga je žena zaključala, a ona ne može ući jer on drži zakočen zasun – romazin. Ipak, na nagovor Jeđupke, koja ga liječi od kile i od ne-ljubavi, Tripče uspije izaći kroz prozor. Ali, ujedno otpusti romazin i Mande, koja ima ključ od brave, uđe u kuću. Želeći uhvatiti ženu in flagranti, Tripče pozove cijelu rodbinu, koja na kraju komedije istjeruje ljubavnike. Međutim, funkcionira Anisulino lukavstvo: u krevetu nije uhvaćena Mande, nego Pedantova vlastita žena Krise. Tako je Tripče, koji se u međuvremenu otrijeznio, pred sudištem Grada osramoćen: Pedant, učitelj dubrovačke djece, zastupnik vlasti Grada, izjavljuje da je Mande, inače imenom, govorom i ponašanjem parodirani pandan Lauri – Mandalijeni Krkarki iz Dunda Maroja, svetica.

    Tripče de Utolče, koji je ime dobio prema kotorskom svecu Tripunu, a Držić mu je dodao nastavak -če – vjerojatno kako bi parodirao petrarkističku rimu i izvještačenost, što spaja s prezimenom vlastelinskog prefiksa de i prezimenom vjerojatno nastalim od glagola pripisanog alkoholičaru – „utoliti“ (žeđ), napisan je vjerojatno 1555., u vremenu između nastajanja figure Dunda Maroja i Skupa, između znači Držićeva trijumfa i njegova sve očajnijeg stanja u rodnom gradu, a izvela ga je družina mladih vlastelina Gardzarija, koja se pojavljuje u komediji ocrtavajući rub mehanizma kazališta u kazalištu. Dok se u početku ove komedije Držić skrivao iza maske Nadihne, mladog Pedantova sluge koji nosi ime „djeteta koji obećava“ i funkciju dvorske lude koja razara vladajući patetični latinski diskurs vlastelina, u drugom dijelu komedije Držićeva nemoć vladanja Gradom skrivena je iza slabosti Tripčetove maske, koji je nevin proglašen krivim. Osim toga, Tripče je Kotoranin. U znanstvenoj kritici likovi Kotorana u Držićevim djelima povezuju se s njihovom komedijskom potencijom: u Dubrovniku su ih navodno ismijavali jer su zbog lošeg zraka imali kilu, bili su lijeni i prodavali pinjate na Placi. Međutim, nijedna rasprava dosad nije dovela u vezu likove Kotorana s podrijetlom obitelji Držićevih: Držićevi preci, naime, bili su Kotorani, pa bi se i u toj činjenici mogao tražiti ključ ove komedije o traženju i gubitku identiteta.

    Pijani Tripče nema vlastiti fizis, nazivaju ga i nečovjek i ljud, i veliki i mali. Ali poljuljana je i ravnoteža njegova doma: Tripčetova kuća pred nama se ljulja u sva četiri sačuvana čina. Vlasnik ključa, na početku Mande, pa Kata, pa Anisula, pa Krisa, nije i vlasnik kuće – Tripče. Ključ u komediji polazi od jedne do druge dramske osobe, ljuljajući njezino vlasničko središte. Napokon svi osim njezina vlasnika imaju razlog postati njezini stanari: Krisa i Džove kao suci nevinosti; Kata kao vlastelinka i kći Lonina, Turčin kao brat Mandin, Kerpe kao prijatelj Tripčetov, Anisula kao najzaslužnija svodnica. Jeđupka i njezin muž, kovač, kuću su već prije osvojili. Izvan nje ostaje samo Nadihna, koji je prestao pratiti gospodara kad je ovaj postao nositelj vlastite, dvostruke igre; te njezin pravi vlasnik i gospodar, Tripče, kojemu je kotorsko i javno mnijenje presudilo izgon iz pravde.

    A poljuljan je i sam diskurs: dramske osobe govore hrvatskim, latinskim, talijanskim, grčkim, turskim, albanskim, romskim jezikom i međusobno se ne razumiju. Riječ je o potpunom raspadu komunikacije, o svijetu u kojem svatko prisluškuje svakoga, a čuje samo sebe. Možda će upravo dublje ulaženje u svijet i u osobe ove komedije pomoći pronaći ključ ulaska nazbilj u Držićevo djelo.    

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Vesna M. Muhoberac, Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 7. prosinca 2024.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

     
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam