Temelj hrvatske renesansne pastoralne književnosti

22. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta II: Marin Držić, Tirena, pastoralna komedija, njezin nastanak i prve izvedbe

• Stipčevićevo prošlogodišnje internetsko otkriće Držićeva prvog izdanja u milanskoj knjižnici otkrilo je da su 1551. Vidri u Veneciji bile tiskane dvije knjige, a ne jedna, kako se dotad mislilo, i da je čast posebne knjige pripala upravo Tireni. Na naslovnici novootkrivene knjige drugoga izdanja Tirene, iz 1607., pak, koja je pronađena ove godine u knjižnici Casa della Sapienza u Sieni, vidljivo je, kao i u prvom slučaju, da je Tirena bila izvedena u Dubrovniku 1548., uz dodatak tanca i na način od moreške. Tirena, koju Držić naziva komedijom, obično se žanrovski određuje kao pastirska igra, pastorala, pastoralna komedija ili pastoralna drama, znači, vjerojatno je napisana iste te, 1548. godine, u kojoj je izvedena Držićeva danas izgubljena komedija Pomet, a prikazana je u Vidrino vrijeme barem dva puta. Prvi put prikazana je 1548. godine „prid Dvorom“, pred Kneževim dvorom u Dubrovniku, na središnjoj pozornici pod otvorenim nebom pred središtem dubrovačke vlasti pred velikim brojem okupljenih gledatelja koji su predstavu gledali i iz obližnje Place (Straduna) i drugih okolnih ulica. 

  Premijeru Tirene omela je navodno jaka bura koja je puhala sa Srđa. Držićevi književni protivnici (petrarkisti) Tirenu su proglasili plagijatom (navodno je Držić ukrao tekst starijega Mavra Vetranovića), ali je ta optužba otpala jer je Vidru od nje branio sam Vetranović, napisavši i pjesmu naslovljenu Pjesanca Marinu Držiću u pomoć). Da je unatoč tome doživjela velik uspjeh kod publike i gledateljsku žeđ, svjedoči njezino drugo izvođenje (reprize ili višeputne izvedbe istih drama u to vrijeme nisu bile uobičajene) tri godine kasnije, ali u drugom prostoru: godine 1551. Tirena je bila izvedena na piru Vlaha Držića i Marije Sinčičević, u starodubrovačkoj kući nevjestina djeda Đula Pjorovića (tad umrloga), a to je vjenčanje Držiću iz Sinčičevićkine dote (prćije, miraza) donijelo golemih 50 tisuća dukata. Oba je puta Tirena prikazana za vrijeme poklada (za vrijeme maškara glumci su dobivali „ključe od Grada“) i oba ju je puta izvela Pomet-družina, tad vjerojatno najtalentiranija i najsposobnija družina dubrovačkih glumaca koje je Držić predvodio kao autor, producent (menadžer), redatelj, a vjerojatno i jedan od glumaca i u drugim svojim dramama-predstavama koje su izveli od 1548. do 1551. godine. Držić je za dvije izvedbe napisao i dva različita prologa: protagonisti prvoga prologa bili su Vučeta i Obrad, a drugoga prologa (isti taj, sad tri godine stariji) Obrad i Pribat.

  

  Tirena je tiskana iste godine kad je drugi put izvedena – godine 1551. objavljena je u Mletcima (u Veneciji) u danas pronađenoj i dostupnoj knjižici Vidrinih djela koju je priredio sam Marin Držić pod naslovom Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi („lijepe stvari“ bile su drame u stihu Novela od Stanca, Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, znači sve stihovane drame koje je Držić do toga trenutka bio napisao).

  Da su Držićevi suvremenici, a posebno Dubrovkinje, rado gledali/e pastorale, potvrđuje i ulomak iz kasnije (1555.) napisana proznoga prologa Skupa, u kojem se Satir/Prolog/Stijepo obraća pirnoj publici ovim riječima: „Žene, ja, kako Stijepo, velim vam: pasa´ te se /provedite se/ večeras bez vile; do godišta na poklade ja vam ću komediju arecitat /prikazati/ od vila." (Marin Držić održao je obećanje dano u Skupu: sljedeće godine, 1556., u Dubrovniku je izvedena Vidrina pastoralna komedija/komedijska pastorala Grižula, poznata i pod naslovom Plakir).

  

  Uz Gundulićevu sedamnaestostoljetnu pastoralu Dubravku najbolja hrvatska pastoralna igra/drama – Tirena – prethodnike je imala u dubrovačkoj sredini: Marinov stric Džore Držić napisao je pastoralnu eklogu Radmio i Ljubmir na kraju 15. stoljeća, Mavro Vetranović svoje je pastirske prizore Lovac i vila, Dijana (Historija od Dijane) i mitološku dramu djelomice pastoralnoga ugođaja Orfeo napisao početkom 16. stoljeća, a Nikola Nalješković svoje je četiri pastoralne komedije (jednočine drame mitološkoga i alegorijskoga okvira) napisao, kako se pretpostavlja, nekoliko godina prije Držića. Poslije Vidre dramske pastorale Filide i Flora napisao je stanovnik Stona, Dubrovčanin Antun Bratosaljić Sasin. U hrvatskom 16. stoljeću pastoralni roman Planine napisao je Zadranin/Ninjanin Petar Zoranić.

  Žanr pastoralne književnosti postaje u razdoblju humanizma i renesanse jedan od najomiljenijih, najčitanijih i najrasprostranjenijih umjetničkih oblika u Europi. Kao i komedija i tragedija na području drame, podliježe određenim pravilima koja se sklapaju u humanističkim krugovima po uzoru na antiku. Remek-djelom bukoličke književnosti drži se, ipak, Sannazzarov pastoralni roman Arkadija (Arcadia, 1504.), koji stječe takvu popularnost da samo u 16. stoljeću doživljava šezdesetak izdanja. Arkadija u Europi postaje poticajem ugodnoga čitateljskoga bijega u siguran okvir fikcije koji zaštićuje stvarnost najčešće ratnih opasnosti.

  

  U sebe fokusirajući i poticaje pripovjednoga i stihotvornoga majstorstva od antičkoga Apulejeva Zlatnoga magarca do viteških romana i Sannazzarove Arkadije i potaknuća Polizianova Orfeja, Držićeva Tirena – napisana dvostruko rimovanim dvanaestercem rođenim u Dubrovniku (sa samo jednim iskazom osmeračkoga monologa) postaje prethodnicom mnogih pastoralnih i pastoralno-mitoloških drama svjetske književnosti, od ovdje naznačena talijanskoga kruga u Ferrari pa sve do Shakespeareove komedije San ivanjske noći i brojnih suvremenih ostvarenja hrvatske književnosti. Mjesto alegorijskoga iskaza Sreće, Ljubavi i Iluzije – Arkadija postaje Dubrava, šuma oko Dubrovnika, a preneseno Dubrovnik, Dubrovačka Republika, prostor hrvatske slobode, ljubavi i sreće. Višestruki identitet Tirene kao stvoren je za razgovor o problemu izgubljenosti subjekta – osobe danas, ali i o problemu izgubljene sreće u vlastitom domu/domovini i prostoru nekadašnje sigurnosti i ljubavi.

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

  ©Vesna M. Muhoberac, Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 8. prosinca 2024.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

OSVRTI

• KNJIGE

  Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica.

• ČASOPISI

  Dvobroj Kazališta 97/98 donosi raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja aktualnih kazališnih zbivanja.

• mjuzikl

  Spektakularna premijera mjuzikla Jadnici u izvedbi kazališta Komedije, ispraćena je 10-minutnim ovacijama i sveopćim oduševljenjem publike.

• ESEJI

  Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.