Maska smijeha i prostor farse

26. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta II: Komedija šesta Nikole Nalješkovića

• 

  Nalješkovićeva Komedija šesta, napisana u prvoj polovici 16. stoljeća u Dubrovniku, svojom je farsesknom strukturom kao stvorena za ove maškarane dane: diskursom obvijenim psovkom, vulgarnostima, lascivnostima i prikazbom materijalno-tjelesnog „dolje“, ova Nalješkovićeva farsa sjedi u skutu karnevala. Jer poklade su rođene na ulici – na kojoj se kantunska interijerska šaputanja društvenosti pretvaraju u krikove, razuzdanosti, veselja, kulinarsko-erotske specijalitete, vesele tuče što ubijaju smrt da bi se rodio život. Karnevalska gestualnost i slikovnost, pojačana uskličnicima izmeta i mokraće, zato uvijek uokviruje nastajanje a paralizira nestajanje.

  Ipak, Nalješković za svoj strukturni modus ne prihvaća ulicu koja mu se u Dubrovniku, sa svakodnevnom mizanscenom kamenih koraka i trgova, upravo nudi za maškaru farse. I dok je od društvenih konvencija rasterećena ulica ruho većini francuskih farsa što ih je oko 1500. prikupio nepoznati njemački putnik, Nalješkovićeve dvije farse, nastale u strogom i za sluškinje klaustrofobičnom Dubrovniku koje za svoje male ljubavne prijestupe mogu biti kažnjene rezanjem nosa, bičevanjem pred Orlandom, udaranjem žiga u tijelo na ulici, izgonom, ulicu smještaju u kuću dubrovačkog gospara. Te u tako uskom prostoru, vještinom dramatičara koji ne poznaje vitruvijevsku perspektivu ni kazalište renesansnog trga u svom Gradu, ali se sjeća, barem sa slika u dubrovačkih knjižara, matrice simultanog srednjovjekovnog kazališta, uspijevaju se u Komediji šestoj spojiti svi elementi uličnih, nevladinih maškarata: tri žene trudne s istim Gospodarom, karikaturalna slika izobličenih ljudskih figura, i to jedne Vesele, druge Babe-dojilje, treće Tovjernarice; hinjenje umiranja Gospođe nakon spoznaje o bračnoj prijevari pod istim krovom; čaranje-gatanje Hondrčice; Pop koji istjeruje duhove (prva scena spiritističke seanse u hrvatskoj književnosti), završavanje poslova (popu najmlađa djevojka) uz simbolično vino, kapun i pokladnu fritalju što se miješaju s izmetnim govorećim vulgarnostima.     

  U Komediji šestoj („Njeki gospodar... svoju službenicu s babome jednaga i tovjernaricu nabređa, nut vraga“) autorova se krinka iskazuje u Prologu – kao (maskirani) organizator scenskog zbivanja i tvorac kazališne iluzije koji računa sa sudjelovanjem publike u scenskoj igri („I ako mnite vi da ovo ja lažu, sjedite muče svi da vam to ukažu“). Nalješković  stvara masku smijeha ukotvljenu u prostorno gotovo istovjetan gledališni organizam, otkriva lice i prikazivača i recipijenata. Farsa se igra s rampom kućnih prostorija, obrazujući scensku polugu oko zatečenosti dramskih osoba. Smijeh nastaje na njihovu dodiru. Komika kulminira pojavljivanjem nove dramske osobe što traži svoj prostor u tijelom već prenapučenoj (nečijoj) maski (paralelna sceničnost, višeprizornost, iznenadna pojava Tovjernarice). Silnice istovjetnih mizanscenskih odnosa i motiva tendiranju otkrivanju maskirane društvenosti – demaskiranjem (pojava Popa).

  

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

  ©Vesna M. Muhoberac, Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 13. prosinca 2024.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

OSVRTI

• KNJIGE

  Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica.

• ČASOPISI

  Dvobroj Kazališta 97/98 donosi raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja aktualnih kazališnih zbivanja.

• mjuzikl

  Spektakularna premijera mjuzikla Jadnici u izvedbi kazališta Komedije, ispraćena je 10-minutnim ovacijama i sveopćim oduševljenjem publike.

• ESEJI

  Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.