Dramaturgija pastoralnih elemenata i renesansnih proturječja u Vetranovićevim prikazanjima

29. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta II: Mavro Vetranović i crkvena tematika; Kako bratja prodaše Jozefa, red. Joško Juvančić, Dubrovnik, 1990.

  • Mavro Vetranović, <em>Kako bratja prodaše Jozefa</em>, red. Joško Juvančić, Dubrovnik, 1990.

    Prikazanje po način od komedije K/kako bratja prodaše Jozefa veliko je fabulativno prikazanje prepleteno pastoralnim elementima, nastalo  dramatizacijom motiva iz starozavjetne Prve knjige Mojsijeve o Jakovljevim sinovima i Abrahamovim unucima o zavidnoj braći koji Josipa najprije bace u jamu, pa se predomisle i prodaju ga trgovcima, odnosno o Josipu i njegovim pustolovinama, o putu i putovanju. Stalna izmjena velikoga broja prostora povezuje ga sa strukturom pikarskih romana. Sudske scene u prizorima sa Zulejkom, Putifarkom i Josipom,  s aferom oko strgnutih halja, vezuju ga uz dramu pravednosti. Poticaj za ovo prikazanje Vetranović je mogao dobiti u Ferrari. Neznanje dijela osoba i svemoć Josipovih scenskih informacija osnovni je dramatizacijski kotač, odvojen od misnoga monogovora, a otvoren rađanju  dijaloga moderne drame, odnosno svijesti o novovjekoj hrvatskoj publici, različitoj od jedinstvene identifikacije liturgijske srednjovjekovne mase. Priča o čovjeku koji uz pomoć mehanizma sna pristupa prostorima vlasti, da bi vladao kao da ne poznaje realnost sna, intrigantna je tema svačije suvremenosti.  

    Dramu na temu Isusova rođenja Prikazanje O/od poroda Jezusova po načinu od komedije iz ciklusa prikazanja božićnoga kruga, s naglašenim pastoralnim elementima, izvodi družina mladih plemića u crkvi Male braće u Dubrovniku, na Božiću 1537. Fiksirani su odjeci dramskoga toposa Ordo prophetarum. Prema mišljenju nekih autora prvo je poznato dubrovačko glazbeno-scensko djelo izvedeno uz solističko i zborno pjevanje i sviranje; ali i prvi hrvatski dramotvor u koji su na samom početku, prije Prologa, umetnuti prozni dijelovi (početni razgovor pastira na plandištu), realistički intonirani, da bi se glavno događanje (drama o porodu s novozavjetnim figurama Josipom i Bogorodicom, ekloški prizori s pastirima i Remetom, prorokom) vratilo stihu.

    U Vetranovićevim prikazanjima prevladava “zračenje svijetle perspektive”. Pastirsko-seljački ugođaj u opisima prirode arkadijske podloge svjedoči i o kretanju glumačke interpretacije od jednoplošno-plačljive do složenije i bliže svakodnevlju, kao što se i drama bližila suvremenosti.

    U drugom razdoblju nastaje i najveći dio Vetranovićeve poezije: nabožna poezija, nadgrobnice, moralističko-poučni stihovi. Često je ozračje iskrenoga zanosa i, osobito u “Remeti”, živosti u opisima prirode i pustinjačkog života te smisao za humor. Vetranović piše i refleksivnu poeziju,  sa sklonosti filozofskom razmatranju svijeta, i s naglašenom individualnom perspektivom. Iskazuju se unutrašnji prijepori, renesansna proturječja, suočenost s hrvatskom i svjetskom zbiljom. Političko-satirička odnosno rodoljubna poezija usmjerena je na moralnu izopačenost vlastita vremena.    

    Procesija glumaca u sklopu izvedbe Vetranovićeve predstave <em>Kako bratja prodaše Jozefa</em>, red. Joško Juvančić, Dubrovnik, 1990.

    Treće razdoblje Vetranovićeva stvaralaštva traje od 1549./1550., a obilježeno je mističnošću, okrenutošću životnoj sintezi, pitanju prolaznosti, ali i “zrelom ushićenošću” čudom života i suživotom čovjeka i prirode. Osim epa Piligrin tad nastaje sedamnaest pjesama pod naslovom Pjesni razlike.  Sve pjesme nastale u zadnjim godinama života spoj su životne tuge i čežnje za izlazom iz mraka, za svijetom mira i sreće, s naznakom utopijskoga projekta bez boli i rata.  

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Vesna M. Muhoberac, Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 16. prosinca 2024.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam