Upečatljive žene i mlaki muškarci
Kazališna družina Pinklec, Čakovec: Vladimir Stojsavljević, Nikola Sedmi, red. Roman Bogdan (koprodukcija s Centrom za kulturu Čakovec i HNK u Varaždinu)
-
Suradnjom Centra za kulturu Čakovec i Kazališne družina Pinklec iz Čakovca te Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu nastala je kazališna predstava Nikola sedmi spisatelja Vladimira Stojsavljevića u režiji Romana Bogdana, čime se narušila legendarna priča o nesnošljivosti dva grada s obje strane Drave. Stari čakovečki grad, obitavalište Zrinskih, već je bio pozornica Stojasavljevićevih povijesnih drama vezanih uz ovu velikašku hrvatsku obitelj, pa je vjerojatno tim slijedom i u ovoj kazališnoj suradnji prva premijera održanau Čakovcu (4. prosinca), a slijedi i ona u Varaždinu (9. prosinca 2008.).
Ono što je uobičajena praksa u drugim sredinama, polako postaje nužnost i u hrvatskom glumištu – novac i glave na kup, da vidimo što možemo (u ovom slučaju kaj moremo) skup… I sve je to zgodno mišljeno, da nema onog fatalnog zova snimanja, pa time i malo vremena za kazalištarije!Stojsavljevićeva drama o braći Petru i Nikoli Zrinskom i njihovim političkim promišljanjima nagrađena je Trećom nagradom Marin Držić za 2008. i zaista se radi o, barem na sceni prikazanom, vrlo zanimljivom i inteligentnom tekstu. Redatelj Romano Bogdan sa svojim Pinklecima pripada među istinska kazališna osvježenja (već dvadeset godina), ali mu zacrtani tekst i fiksirani likovi očito nisu tako inspirativni kao njegova vlastita produkcija. Na prvoj čakovečkoj izvedbi muški dio ansambla bio je prilično mlak, pa umjesto da osjetimo silovitost ideja zbog kojih su se pripremali na prevratničke akcije, sve je bilo pomalo salonski (Igor Golub i Janko Popović Volarić kao Nikola i Petar Zrinski). Zato su glumice bile upečatljive – odlične Sunčana Zelenika Konjević i Judita Franković, te vrlo dojmljiva mlada Karolina Horvat kao kći Zora.
Iako prilično voluminozna, scenografija Dragutina Broza bila je neprimjetna, pa gotovo i nepotrebna, a promjena je bilo toliko da se pitam zašto nam se nisu došli pokloniti i scenski radnici – dečki su se fest nadelali (a za ništa). Kostimografkinje Jasna Ranić i Marjeta Masten vrlo su neujednačeno odjenule glumce – sinovi Adam i Ivan su skoro u oklopima, žene su polugole (figurativno), a grofovi u čudnim haljetcima…
Ukratko, u dobrom tekstu uz više proba i poleta s jasnijom redateljskom koncepcijom dobili bismo gledljivijeg Nikolu sedmog.
© Olga Vujović, KULISA.eu, 5. prosinca 2008.
Piše:

Vujović