Čudnovate zgode čudnovatog Hlapića
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku: Ivana Brlić Mažuranić, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, red. Ivan Leo Lemo
-
Nakon Pepeljuge s indijskim početkom i Tablice dijeljenja s egzotičnim vilenjakom, mogli smo samo očekivati neobičnog Hlapića u režiji Ivana Lea Lema na premijeri Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića u Dječjem kazalištu Branko Mihaljević u Osijeku. I nismo prevareni – tamnoputi visoki Japanac Kazuhiro Tamari, smiješnog izgovora no na vrlo topao način, utjelovljuje Hlapića. Zbog animiranog filma o Hlapiću, djecu se uoči predstave upozoravalo: "Pazi, Hlapić nije miš nego dječak", da bi mališane ipak začudio izgled glavnoga junaka. Na pitanje redatelju, zašto baš Tamari, bez Akademije i uz loš hrvatski jezik, odgovor leži u Hlapićevoj obiteljskoj situaciji: siroče bez oca i majke. Nedovoljno, no valja priznati da Kazuhiro Tamari plijeni srdačnošću i nesumnjivo postaje omiljeni lik, tim više što Hlapićeva dobrota kao da i nije od ovoga svijeta.
Roman o dobrom šegrtu Hlapiću Ivane Brlić Mažuranić omiljen je predložak za kazališne predstave, no nije uvijek ispričan na dostupan način – ono što odrasli prepoznaju, djeci je još novost. Ana Tonković Dolenčić izuzetno je razumljivo i mudro dramatizirala tekst, tako da doista nema dvojbe tko je tko i što radi. Najbolji dio uprizorenja jest koreografija Tamare Curić, tako da se vrlo precizno mogu pratiti promjene u ozračju zbivanja. Sjajna i duhovita scenografija Vesne Režić istovremeno omogućuje suptilne preobrazbe te doziva duh prostora i vremena nastanka romana. Mirjana Zagorec odlično je osmislila kostime, budući da iste osobe igraju različite likove, pa se brzo treba preobraziti (primjerice sjajan prijelaz iz lika krave u gusku), no doista ne znam zašto Hlapić nema zelene hlače.
Djevojčicu Gitu igraju dvije studentice osječke Umjetničke akademije, a premijerna je izvedba povjerena Petri Kurteli koja je krhkošću i pokretljivošću dočarala malenu cirkusanticu. Vrlo je uvjerljiv pas Bundaš u interpretaciji Alesandre Colnarić, dok je, kao i uvijek, fantastična Areta Ćurković u raznim likovima (pet uloga) ljudi i životinja.
Ukratko, uz neke dvojbe oko odabira glavnog glumca i pomalo egzotične glazbe (Zvonimir Dusper), osječki Hlapić je dinamična i razumljiva predstava, pa joj samo možemo poželjeti dug život i brojnu publiku.
© Olga Vujović, KULISA.eu, 16. veljače 2009.
Piše:

Vujović