Kad se skinu rukavice

Kazalište Virovitica: Lutz Huebner, Srce boksača, red. Dražen Ferenčina

• Kazališni repertoar vrlo se često sastoji od ravnoteže između dobro poznatih, takoreći klasičnih tekstova i onih čiju praizvedbu nestrpljivo čekamo, posebice kad nam je autor otprije poznat. U drugu skupinu ubrajamo njemačkog dramatičara Lutza Huebnera, budući da je najnovija predstava Srce boksača premijerno izvedena krajem veljače u Kazalištu Virovitica treći prevedeni tekst ovog njemačkog suvremenog dramatičara. Tvrdnju da su manje kazališne sredine spremnije na eksperimente i inovacije potvrđuje i činjenica da su od tri Huebnerova prevedena teksta dva doživjela hrvatsku praizvedbu upravo u virovitičkom kazalištu. (Gretica str. 98. i sada Srce boksača, dok su Brijačice postavljene u zagrebačkom kazalištu Mala scena).
  
  Drama Srce boksača u prijevodu Damira Mađarića, režiji Dražena Ferenčine te u izvedbi iskusnog Draška Zidara (Leo) i mladog stipendiste virovitičkog kazališta Mladena Kovačića (Jojo) namijenjena je mlađoj publici, no toplinom i lako prepoznatljivim problemima starih i mladih, prihvatljiva je svim generacijama. Priča se bavi slučajnim susretom ostarjelog boksača u staračkom domu i momka optuženog za krađu, koji se prihvatio krečenja sobe, dakle društveno korisnog rada, kako bi izbjegao zatvor.
  
  Početna je komunikacij šepava, budući da se radi o klasičnom stajalištu mladih o suvišnosti staraca, no vrlo brzo se pokaže (kao u narodnim pričama) da mudrost i zrelost jednog te entuzijazam i pokretljivost drugog, obojici donosi ispunjenje želja. Upravo njihova uzajamna simpatija i pomaganje te dosizanje žuđenog cilja, čini mi se, ne bi trebala likovima davati epitet gubitnici. Jer, kako priča odmiče, oni su sve više na dobitku (moralnom, pa čak i materijalnom).
  
  Iskusni Draško Zidar osmislio je boksača s malo gesti i puno mudrosti, dok je Mladen Kovačić zastao u oblikovanju dečka s ulice, prvenstveno zbog manjkave artikulacije. Naime, poput brojnih mladih glumaca, ni on ne govori dovoljno razgovijetno, a i sleng kojim govori nije do kraja osmišljen. No, mlad je i pokazao se dobrim na nedavnoj virovitičkoj premijeri Woyzecka, a Srce boksača igranjem će dobiti na kvaliteti, pa malo pričekajmo.
  
  U osmišljavanju predstave pridonijeli su scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Vanda Grba, skladatelj Igor Karlić i oblikovatelj svjetla Damir Gvojić.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 7. ožujka 2009.

Piše: