Kada čuva viša sila

33. dani satire, Zagreb: Beogradsko dramsko pozorište, Srbija, Simon Bent, Elling, red. Marko Manojlović

  • Beogradsko dramsko pozorište, Srbija, Simon Bent, Elling, red. Marko ManojlovićDrugo inozemno gostovanje na 33. danima satire u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh bilo je ono Beogradskog dramskog pozorišta, s dramom Simona Benta Elling u režiji mladog redatelja Marka Manojlovića. Saznavši da predstava traje dva i pol sata, malo sam se lecnula, ali moram priznati da sam uživala u svakoj minuti – odličan tekst, pametna režija i izvrsni glumci.

    Beogradsko dramsko pozorište, Srbija, Simon Bent, Elling, red. Marko ManojlovićPriča je istodobno obična i neobična: dvojicu muškaraca, cimera, vidimo neposredno prije izlaska iz duševne bolnice, pred uključenje u društvo normalnih pod paskom socijalnog radnika. Pratimo njihove strahove od svijeta normalnih – od nejavljanja na telefon i odlaska u trgovinu do uspostavljanja vlastitih kriterija prema kojima počinju prihvaćati ljude. Dok slutimo krah, oni uspješno brode svojim novim svijetom, čuva ih neka viša sila i kada učine prvu ružnu stvar u dobroj namjeri (ispovraćaju stubište nakon pijanstva kojim slave rođenje djevojčice svoje susjede) prihvaćeni su u svijetu normalnih. Kroz detalje pratimo njihovo snalaženje odnosno nesnalaženje, njihov uvrnuti način gledanja na stvari i upravo takve male stvari pokazuju da ono što bespogovorno prihvaćamo bez čuđenja ipak zaslužuje pomnu analizu.

    Beogradsko dramsko pozorište, Srbija, Simon Bent, Elling, red. Marko ManojlovićRedatelj Marko Manojlović, scenografkinja Marija Kalabić i kostimografkinja Lana Cvijanović posložili su elemente igre i prostora bez suvišnih pokreta i rekvizita – premještanjem namještaja stvaraju se novi ambijenti i nitko ne dvoji oko novih situacija. Naslovni lik Elling prepun je strahova, mamin sin i pomalo asocijalan, izuzetno pronicljiv i neposredan, pa su smješni i tikovi kojima glumac Pavle Pekić dočarava tog, saznajemo, underground pjesnika. Iako se smiješimo gledajući ga, osjećamo puno simpatije za njegov put iz izolacije koju je nametnuo sam sebi.

    Beogradsko dramsko pozorište, Srbija, Simon Bent, Elling, red. Marko ManojlovićNjegov krupni prijatelj Kjell Bjarne (Ljubomir Bandović), koji za sebe tvrdi da je orangutan, pokazuje meko srce, posebice kada valja pomoći bližnjem. Čak i socijalni radnik (Ivan Tomić) ima odlike dobra čovjeka, bez obzira na to što mu je briga o dvojici prijatelja profesija. Zanimljivo je kako cijeli ugođaj predstave, kao i likovi, šalju izrazito pozitivne vibracije, pa se onaj satirični(?) odnosno smiješan dio pamti kao sastavnica dobre atmosfere, a ne kao podrugljivost.

    I za kraj, mala posebnost: tijekom izvedbe, razdraganost i smijeh publike pomaknuli su glumce iz njihovih uloga i zajedničkim smijehom preskočena je rampa. Vrlo brzo vratili su se u uloge, ali mi se taj trenutak čini najboljim dokazom užitka glumaca i publike u dobroj predstavi.

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 18. lipnja 2009.

Piše:

Olga
Vujović