Ruski klasici iz Omska

Gostovanje: Državno dramsko kazalište iz Omska (Омский академический театр драмы), Rusija: Anton Pavlovič Čehov, Višnjik i Maksim Gorki, Na ljetovanju, red. Evgenij Marčelli (u HNK u Zagrebu)

  • (Омский академический театр драмы), Rusija: Anton Pavlovič Čehov, Višnjik, red. Evgenij Marčelli
    Kada je direktorica Drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta Sanja Ivić najavila gostovanje Državnog dramskog kazališta iz Omska (Омский академический театр драмы, utemeljena 1874. godine, a zgrada u kojoj djeluje otvorena je 24. listopada 1905.) sa čak šest predstava (tri iz klasičnog repertoara i tri iz Laboratorija suvremene ruske drame), jako sam se razveselila. Naime, smatram da je bez obzira na kvalitetu predstava, dobro imati uvid u glumački ansambl i pristup dramskom tekstu (mada se u slučaju tri odrasle predstave radi o istom redatelju Evgeniju Marčelliju), a broj izvedbi doista je impresivan. Budući da je kazalište poteglo iz Sibira i gostuje po europskim gradovima, mudra je odluka da se dobro naigraju u Zagrebu (neće im ni naši ostati dužni!).

    Prva dva dana (22. i 23. rujna 2009.) na sceni Hrvatskog narodnog kazališta odigrane su dvije drame čehovljanskog ugođaja – Višnjik Antona Pavloviča Čehova i Na ljetovanju Maksima Gorkog. Marčelli je na sličan način osmislio obje inscenacije – koncentracija na pojedinca, komična potka (iako se inače takve drame igraju gotovo tragično), govorni dijelovi isprekidani glazbenim, čak pjevanim intervalima, naglo paljenje svjetala u gledalištu kao završetak pojedinog čina (u Višnjiku čak tri stanke, u Na ljetovanju svjetlosni intermeco i jedna stanka). Nenavikla publika svaki se put pomalo šokirala, a odlasci na stankama pokazuju da smo se odvikli od pripovjedačkog, polaganog kazališnog načina izvedbe (nije bolje prošla ni Dodinova predstava u sklopu Festivala svjetskog kazališta). Možda smo očekivali nešto spektakularno, divlje, neočekivano?! Marčelli umjerenim korakom hoda kroz obiteljsko propadanje, izdizanje novih bogataša na početku divljeg kapitalizma i prvi puta nisam imala sućuti za razmaženu Ranjevsku (krasna Irina Gerasimova). Višnjik je postao svakodnevica… Iako bismo mogli raspravljati o redateljskom neinterveniranju, valja istaknuti zaista dojmljive glumačke minijature, prelijepe kostime (Jana Bouden) i možda ozbiljnije prihvatiti Čehovljevu naznaku da se radi o komediji.

    (Омский академический театр драмы), Rusija: Maksim Gorki, Na ljetovanju, red. Evgenij MarčelliLadanjska drama Maksima Gorkog Na ljetovanju često se uspoređuje s likovima o kakvima piše Čehov, no ta je usporedba često na štetu Gorkoga. Ne znam zašto, budući da se u stvaranju ozračja, međuljudskih odnosa i dijaloga Gorki prilično dobro približio uzoru (valjda i Gorki smije ponekad biti malčice opušten). Možda zato taj izbor nije bio najsretniji, ali su sve dobre odlike ansambla i ovdje došle do izražaja – osjećaj za smiješno, neporecivi glumački šarm, lagani slijed scena, dobri kostimi (Fagilja Seljskaja).

    HNK se potrudilo obje predstave opskrbiti prijevodom, što je dakako dvoznačne vrijednosti – bez prijevoda većina gledatelja ne bi mogla u potpunosti slijediti tekst, no s druge strane, čitajući tekst gubite kontinuitet u praćenju glumaca. U predstavi Na ljetovanju bilo je problema s prijevodom, točnije, u drugom dijelu predstave nije ga niti bilo (pa smo mogli buljiti u zgodne glumice i zabavne glumce).

    Ukratko, nakon prva dva dana gostovanja kazališta iz Omska možemo reći: dobro, tradicionalno kazalište bez senzacionalnih redateljskih rješenja, s dobrim glumcima i malo drugačijim Čehovima.

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 25. rujna 2009.

Piše:

Olga
Vujović