Žiri za Nagradu Judita 57. Splitskog ljeta u sastavu Eda Vujević, urednica rubrike Kultura Slobodne Dalmacije i književnica, Jasna Malec, dramska glumica i dr. Vlatko Perković, teatrolog i književnik, donio je jednodušno sljedeći odluku da se nagrada „Judita“ za najbolji umjetnički rezultat u Dramskom programu 57. Splitskog ljeta dodjeljuje dramskom glumcu Marku Mandiću za njegovu kreaciju u predstavi MA and AL u režiji Ivice Buljana.
U obrazloženju se navodi da gostujuća predstava MA and AL u produkciji Hotel Bulić iz Zagreba i Mini teatra iz Ljubljane, iako u svom temelju nije imala cjelovito djelo, nego tek dijelove teksta iz Koltèsovih i Salingerovih djela, ipak se na glumačkoj razini dovinula do uzorne punoće rijetkog umjetničkog doživljaja zahvaljujući nevjerojatnoj glumačkoj ekspresiji Marka Mandića. Ovaj vrijedni glumac u dugačkom monologu, koji je u stvari drugi dio predstave, posvjedočio je upravo začuđujuću snagu glumačkog izraza. Mandić je u zamku svoje čarolijske moći uhvatio svu pozornost gledateljstva i uvukao je u misli svog lika, u treptaje njegova uznemirena duha, u nevjerojatnu osjećajnu eskalaciju dramske osobe koja izmiče nadzoru te iste osobe. Potom bi se umjetnik poradi dodatnog i važnog smisla svog kazivanja s vremena na vrijeme poigrao i s nabojem svog lika i s opčinjenošću gledatelja. Na trenutak bi prekinuo silinu ekspresije i ponešto intimno dobacio gledalištu ili glazbenom pratitelju. On je jednostavno to mogao činiti jer je kao majstor znao da to može činiti bez ikakve bojazni od teškoće svog ponovnog zalaska u dinamiku lika ili da će publiku izbaciti iz njezine predanosti za njegova nova svjedočenja sebe.
Ali ne samo to: umjetnik tim kratkim iskakanjima upozorava sve svoje ovisnike da on sam, glumac Marko Mandić, nije pomahnitao, da njegovo stanje i kazivanje nije puki gubitak identiteta, kako bi pokoji gledatelj mogao već uplašeno pomisliti da jest, nego da je to tek gluma glumca koji iz svojih osjećajnih trezora pred publikom rasprostire njihovo blago – vazda pod nadzorom i poticanjem intelekta.
Tako vibrirajući na dva plana, sebe kao glumca i sebe kao integralne dramske osobe, on je upozoravao na samu glumu kao umjetničku čaroliju u kojoj i on sam i gledateljstvo nalazi svoje pročišćenje u stvaranju i primanju umjetničkog čina. Bila je to, dakle, gluma i posvemašnje punoće izraza i u isto vrijeme filozofsko estetski komentar njezine moći i njezina svojstva. Od srca čestitamo gospodinu Marku Mandiću i izražavamo zadovoljstvo što smo imali privilegij da nešto takva i doživimo, naglašava Žiri.
Porčitajte kritiku ove predstave nastalu prilikom njene premijere u Zagrebu.
KAZALISTE.hr, 14. kolovoza 2011.
