Mislavu Čavajdi Orlando za Edipa
-
Nagrada Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 62. Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljena je Mislavu Čavajdi, za ulogu Edipa, u Sofoklovom Kralju Edipu, premijerno prikazanom 24. kolovoza u parku Umjetničke škole, u režiji Eduarda Milera i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla. Čavajda je svojom kreacijom naslovne uloge u Kralju Edipu obilježio i samu predstavu i sveukupni dramski program.
Nakon što je odgledao sve predstave dramskog programa 62. Dubrovačkih ljetnih igara Ocjenjivački sud Nagrade Orlando u sastavu: Željka Turčinović - predsjednica, te Hrvoje Ivanković i Davor Mojaš – članovi, jednoglasno je odlučio dodijeliti Nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 62. Dubrovačkih ljetnih igara Mislavu Čavajdi, za ulogu Edipa, u Sofoklovom Kralju Edipu, premijerno prikazanom 24. kolovoza 2011., u režiji Eduarda Milera, te izvedbi Festivalskog dramskog ansambla.
U obrazloženje nagrade, žiri je naveo: "Grčki su se bogovi još jednom cinično poigrali s ljudskom sudbinom, odlučivši suprotiva volji Eduarda Milera da se njegov Edip mora očigledno nositi s bolom ranjenih nogu, točno onako kako su oni odredili a Sofoklo zapisao, no onda se ipak javila božica Talija, davši svom štićeniku, Mislavu Čavajdi, dovoljno unutarnje snage i prkosa, da neugodu pretvori u prednost te iznese pred nas lik moćan u iskazu, uvjerljiv u sumnji i postojan u bolu. Njegova kreacija Edipa, zajedno je sa scenografskim ostvarenjem Branka Hojnika, obilježila i ovu predstavu i sveukupni dramski program ovogodišnjih Ljetnih igara, pokazavši kako se suvremeni glumački senzibilitet može učinkovito spojiti s modelom klasičnog iskaza.
Precizan, razgovjetan i sugestivan u govorenju Čavajda je emocionalna stanja i dvojbe koje razdiru njegovog Edipa jednako učinkovito iskazao grčevitim govorom tijela i ekspresivnom mimikom lica, nadomjestivši unutarnjim intezitetom igre planiranu mizanscensku dinamiku. Bio je on, pri tom, podjednako uvjerljiv u silovitoj prikazi vlasti, neurasteničnoj prigušenosti čovjeka koji sumnja, te tragici smrtnika koji u začudnom spoju prizemne boli i herojske uzvišenosti podnosi svoju žrtvu, otvarajući svojom glumom i niz asocijacija što sežu sve do suvremenosti i različitih junaka i antijunaka našega doba. Njegov Edip je stoga imao i životnu punoću i problemsku artikuliranost i mitsku oreolu tragičkog junaka, dižući svakom svojom pojavom tenziju predstave, te dajući partnerima sjajne šlagvorte za gotovo sve ono dobro što se u ovom Kralju Edipu dogodilo ili se moglo dogoditi. Zato smo sigurni da ovogodišnji Orlando, nakon čudnih obrata sudbine, ide u prave ruke; ruke glumca koji je u teškim okolnostima iskazao svu snagu svog talenta i racionalnost svog glumačkog bića."Kazalište.hr, 26. kolovoza 2011.