U subotu 24. rujna 2011. u Zagrebu je preminula naša suradnica, kazališna kritičarka Marija Grgičević. Posljednji ispraćaj bio je na Krematoriju u Zagrebu 28. rujna, a sveta misa zadušnica služila se 1. listopada u crkvi Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj. Komemoracija je održana 3. listopada u Foajeu HNK-a u Zagrebu, a u Atriju HNK-a u Zagrebu 3. i 4. listopada bila je otvorena knjiga žalosti.
Marija Grgičević rođena je 1. studenoga 1929. u Virju, a odrasla je u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, klasičnu gimnaziju te diplomirala hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu. Tijekom studija, godine 1949, počinje raditi u Ilustriranom vjesniku. Prve kazališne kritike počinje pisati u Večernjem listu krajem 1950-ih. Kritike kazališnih predstava objavljivala je potom i u Vjesniku, Varaždinskim vijestima, Vijencu (2003-2010) i drugdje, a od 2010. bila je stalna suradnica portala Kazalište.hr te članica redakcije i kolumnistica časopisa Hrvatsko glumište. Pisala je tekstove i za radio i televiziju te prevodila s francuskog, talijanskog, ruskog i slovenskog. Dobitnica je godišnje nagrade Društva novinara za reportažu (1952) i nagrade Petar Brečić za kazališnu kritiku (2004).
Marija Grgičević bila je doajenka hrvatske kazališne kritike. Još 1969. u Enciklopediji HNK-a u Zagrebu, pod natuknicom Zagrebačka kazališna kritika, Nikola Batušić je napisao: „Marija Grgičević neprestano je nazočna svojom riječi u svim kazališnim događajima. Objektivna i nepristrana, ona je u mirnim tokovima svojih članaka pedantno i predano bilježila sve uspone i padove zagrebačkih kazališnih umjetnika i njihova ostvarenja, odlikujući se rijetkom iskrenošću i nikada zakulisnom malicioznošću. Kadikad odveć uglađena, ne želeći da nepotrebno uzbuđuje ranjivi i uvijek osjetljiv kazališni organizam, ona je i kroz tako intonirane članke uvijek uspijevala odrediti sve temeljne koordinate kazališne predstave.“
Sama Marija Grgičević u razgovoru sa Zlatkom Vidačkovićem, vođenom u povodu dodjele nagrade Petar Brečić, rekla je: „Najveća je sreća raditi posao koji volite, a kod mene je toga bilo u obilju. Osim toga, u pogledu privlačnosti i dometa kazališnoga života, kojemu ste dio, sve ovisi i o društvenoj klimi, o tome ima li tzv. društvena elita navike intenzivnoga kulturnog života, da li ljudi koji se nalaze na utjecajnim položajima stvarno sami trebaju kazalište, jesu li za sve to iskreno zainteresirani tako da to u svakoj prilici nastoje poduprijeti ili je i kazalište za njih samo fasada, nešto što se ne smije prekinuti, ugroziti, što mora egzistirati u nekom ustajalom miru, koji lako postaje močvara.“
Marija Grgičević pisala je kazališne kritike i o kazalištu gotovo do zadnjeg dana. Njezin posljednji tekst objavljen je na stranicama portala Kazalište.hr sredinom rujna (recenzija monografije o Marinu Cariću). Uvijek tiha, nenametljiva i dobronamjerna, Marija Grgičević bila je suradnik kojeg bi svaka redakcija mogla poželjeti. Njezino enciklopedijsko znanje i velika ljubav prema dramskom kazalištu i njegovim stvarateljima bili su vidljivi iz svakog njezina teksta.
Hvala Vam na svemu, draga Marija!
KAZALIŠTE.hr, 25. rujna 2011.
