Kazališni događaj desetljeća

10. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Marin Držić, Dundo Maroje, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981., 1/2

  • Marin Držić <em>Dundo Maroje</em>, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981.

    U Hrvatskom narodnom kazalištu 14. ožujka 1981. premijerno je izvedena predstava Dundo Maroje Marina Držića, u režiji Ivice Kunčevića. Iako se već prije premijere pronosio glas kako je riječ o drugačijem Držiću koji će donijeti neke nove uvide u to remek-djelo renesansne komedije, te su večeri svi u gledalištu naše najstarije i najveće nacionalne kazališne institucije postali svjedoci velikog, antologijskoga kazališnog događaja kojim će HNK u Zagrebu dospjeti u središte pažnje javnosti ne samo u Zagrebu, nego i u cijeloj Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Ne samo zbog vrlo jasne redateljske koncepcije koja se odmakla od uobičajenog pristupa Držićevom najboljem djelu, nego i zbog nezaboravnih glumačkih kreacija na čelu s doista fenomenalnim Pometom Mustafe Nadarevića, isto tako s Petrunjelom Mire Furlan, Laurom Neve Rošić, Dundom Zlatka Crnkovića i svih drugih sudionika koji su doprinijeli sjajnom uspjehu predstave koji je trajao sve do 1986. kada je odigrana posljednja, 88. izvedba, uz brojna gostovanja u zemlji i inozemstvu: od Rijeke, Pazina, Slavonskog broda, Ljubljane, Novog Sada, Beograda do Splita i Sarajeva, te pregršt nagrada glumcima, redatelju i predstavi u cjelini.

    Marin Držić <em>Dundo Maroje</em>, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981.A kako je sve to izgledalo? Na zapravo praznoj sceni (uz korištenje rotacijske pozornice) bili su razbacani kovčezi i sanduci te kola koja su bila dom kurtizane Laure (scenograf Zvonko Šuler). Takva, ogoljena pozornica (zapravo bezvremenska) bila je u skladu s redateljevom koncepcijom, pa se nije iscrpljivala u oponašanju renesansnih lukova, oštarija ili pejsaža, nego je tražila malo mračnije slojeve u Držićevu tekstu odmaknuvši se od lepršavosti i dajući višedimenzionalni pristup svim protagonistima predstave kojih je bilo trideset.

    Na pozornici bez namještaja, zavjesa, raznih dekorativnih elemenata, sitne rekvizite i drugih svih mogućih kazališnih pomagala, glumci su osvajali prostor u nezaustavljivom ritmu, bez sekunde predaha. Kako je Petar Brečić naglasio: „Scena je stilizirana kao mjesto odlaska ili povratka. Stići, otići, doći, susresti-to su glagoli koji kruže u beznadnoj radnji na ukletom mjestu snuždenih Stranaca…..Gotovo u scenska čuda spadaju detalji, unutrašnji bljeskovi….Dio po dio, bez praznog mjesta i umrtvljena hoda, svaki je glumac došao po svoje. Najkraće rečeno, pokazalo se kako je dramski ansambl HNK izvanredan skup umjetnika….Nekolicina njih se izdvojila antologijskim ulogama: Neva Rošić kao Laura, Mira Furlan kao Petrunjela, Miodrag Krivokapić kao Tripče.

    A dugo će se pamtiti i vjerojatno u kazališnu povijest ući igra Mustafe Nadarevića u ulozi Pometa, novog Pometa koji je u jedinstvo iste igre ugradio životni da i ne, i kojemu su se smijali u sućuti, ili ga sažalijevali u smijehu.“

    Poveznica s Držićevim vremenom dana je kostimografijom Diane Kosec Bourek, uz glazbu Nevena Frangeša, koreografiju Miljenka Vikića i maske Zlatka Boureka. Važno je naglasiti kako se u ovoj predstavi nije koristio niti jedan nadopisani kraj. Ona završava kao i u Držićevu tekstu, a glumci polako odlaze s rotacijske pozornice, vukući prtljagu.

    Marin Držić <em>Dundo Maroje</em>, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981.

    Ta velika ansambl-predstava ponudila je novi pristup Dundu Maroju koji je pobudio golemi interes i publike i kritike. U Dnevnim novostima piše: „U hrvatskom narodnom kazalištu sinoć je izvedena komedija Marina Držića Dundo Maroje, jedno od najslavnijih djela u cijeloj našoj književnosti. Već desetljećima ta je drama pozvini znak i ispitni primjer za scenske umjetnike. Učestalim postavljanjem stvorili su se stanoviti standardi interpretacije, određena izvedbena metrika, pa čak i gotove sheme. Sinoć je na pozornici naše središnje kazališne kuće bilo sve drugačije. Grupa umjetnika, gotovo cijeli ansambl Drame HNK s režiserom Ivicom Kunčevićem, odlučio se za nove pristupe i nove izazove… Publika je sinoć toliko pljeskala da je aplauzom pokrila i scensku glazbu. A kad se spustio zastor čule su se ovacije ansamblu i režiseru.“

    Pročitajte sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 20. listopada 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam