Veliki povratak Šenoinog epa i Relje Bašića u HNK Zagreb

15. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: August Šenoa, Kletva, red. Želimir Mesarić, HNK u Zagrebu, 1985., 1/3

  • Premijerom dramatizacije Šenoina romana Kletva, HNK u Zagrebu započinje novu kazališnu sezonu 1985/'86. Povijesni roman o buni hrvatskih velikaša protiv hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda prati i borbe između biskupskog Kaptola i građanskog Griča u 14. stoljeću. Pred Božić 1396. biskup Pavao je na građane Griča bacio kletvu, koja je skinuta 12. travnja 1397. Pod tim simboličnim naslovom pisac obrađuje povijesne događaje tijekom 14. stoljeća koji su utjecali na status, razvoj i političku sudbinu Hrvatske.

    August Šenoa, jedan od izuzetno značajnih hrvatskih književnika, između ostalog, svojim romanima Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes kanonizirao je roman kao književnu vrstu u hrvatskoj književnosti i tako odgojio brojnu čitateljsku publiku. Svoje posljednje romaneskno djelo pod naslovom Kletva nije uspio dovršiti. Roman je počeo objavljivati 1880. u Narodnim novinama, ali ga je smrt spriječila (1881.) u završetku djela. Na osnovu njegovih spisa roman je dovršio Josip Eugen Tomić.

    U svojim povijesnim romanima Šenoa slijedi model Waltera Scotta, istražujući povijesne izvore, koristeći originalne dokumente, a sve u svrhu pokazivanja kako političke borbe utječu na svakodnevni život malih ljudi.

    Autor dramatizacije romana Kletva bio je Nino Škrabe, uz Želimira Mesarića kao suradnika i redatelja predstave. O toj suradnji pišu: „….odjednom smo se našli pred odgovornim i primamljivim zadatkom-adaptacijom, dramatizacijom i režijom Kletve Augusta Šenoe. Dogodilo se to u vrijeme trenda dramatiziranja romana u europskim kazalištima i u suglasju sa svjetskom kinematografijom (Kraljica Margot, Hrabro srce, Rob Roy), koja se kostimiranim filmovima uspješno brani od cinizma….. Uronili smo dakle u Šenoinu nedovršenu kompoziciju u kojoj se usporedo vode dva tijeka radnje, javni i privatni…..“

    Autori su, prema njihovim riječima, nastojali jezikom 19. stoljeća progovoriti o Hrvatskom proljeću u 14. ali i 20. stoljeću, uz  blizinu smrti i tragičke spoznaje koje dominiraju ovim romanom. Ukratko, nastojali su na scenu prenijeti sve bogatstvo Šenoina djela ne bježeći pred suvremenim konotacijama.

    Sama je dramatizacija podijeljena u 13 slika u kojima se izmjenjuje uspostavljanje bračnih veza između hrvatskih posvađanih obitelji, krhko pomirenje Kaptola i Griča, stvaranje Hrvatske lige te borbe između nekoliko europskih kraljevskih dinastija u srednjem vijeku (Anžuvinci, Kotromanići, Luksemburžani, Mlečani) uz nebrojene zaplete, obrate, intrige i osvete.

    Takav slojeviti tekstualni predložak nije bilo nimalo jednostavno postaviti na scenu pa se prišlo opsežnim pripremama za jednu doista veliku ansambl predstavu u kojoj je sudjelovalo 40 glumaca, uz gosta, koji to zapravo nije bio, jer se samo vratio na scenu gdje je i započeo svoj kazališni put – Relju Bašića.

    U Kletvi je Relja Bašić igrao Živana Benkovića, gradskog suca na Griču i tom je ulogom obilježio četrdeset godina umjetničkog rada. Tijekom tih četrdeset godina glumačkog, redateljskog i ravnateljskog djelovanja, Relja Bašić postao je jedan od najsvestranijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Nakon studija glume, svoje prve profesionalne angažmane ima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u kojem djeluje sve do 1967. Iako je taj dio njegove glumačke karijere manje poznat, važno je naglasiti da je u tih 12 godina na sceni naše najveće nacionalne kazališne kuće glumio u dvadeset predstava, surađujući s redateljima poput Bojana Stupice i Koste Spaića, igrajući s kolegama Vanjom Drachom, Belom Krležom, Mirom Stupicom, Emilom Kutijarom i mnogim drugima. Ukupno je na sceni HNK u Zagrebu nastupio 498 puta! Nakon angažmana u HNK postaje slobodni umjetnik, a 1974. osniva slavnu družinu Teatar u gostima, koji je s nevjerojatnim uspjehom djelovao punih trideset godina, promičući izvaninstitucionalni model kazališta u kojem surađuju glumci po pojedinom projektu, igrajući u velikim i malim mjestima, uvijek s uspjehom, uz bezbrojne domaće i inozemne filmove koje je snimio, TV-drame….

    Povratak na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu bio je i simbolički važan: s jedne strane Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu prihvatilo se obilježavanja značajnoga umjetničkog jubileja ukomponiranog u zahtjevnu predstavu, a s druge, Relja Bašić je ponovo stao na scenu koja ga je dijelom i glumački formirala. 

    U glumačkoj su podjeli bili zastupljeni glumci i glumice Drame HNK u Zagrebu na čelu s Vanjom Drachom, Brankom Cvitković, Krunom Šarićem, Enom Begović, Zlatkom Crnkovićem, Ivom Marjanović, Almom Pricom, Draganom Despotom, zapravo cjelokupnim dramskim ansamblom. Uz njih je i umjetnička ekipa autora, redatelja i suradnika predstave bila impresivna te su svi preduvjeti za značajnu predstavu bili ispunjeni. Scenograf je bio Zlatko Bourek, skladatelj Arsen Dedić, kostimografkinja Diana Kosec Bourek, suradnik za scenski pokret Miljenko Vikić, uz Aleksandra Mondecara kao oblikovatelja rasvjete i druge suradnike.

    Pročitajte sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 18. studenog 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam