Izazovi dramatizacije opsežnog predloška

17. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: August Šenoa, Kletva, red. Želimir Mesarić, HNK u Zagrebu, 1985., 2/3

  • Sama je dramatizacija podijeljena u 13 slika u kojima se izmjenjuje uspostavljanje bračnih veza između hrvatskih posvađanih obitelji, krhko pomirenje Kaptola i Griča, stvaranje Hrvatske lige te borbe između nekoliko europskih kraljevskih dinastija u srednjem vijeku (Anžuvinci, Kotromanići, Luksemburžani, Mlečani) uz nebrojene zaplete, obrate, intrige i osvete.

    Takav slojeviti tekstualni predložak nije bilo nimalo jednostavno postaviti na scenu pa se prišlo opsežnim pripremama za jednu doista veliku ansambl predstavu u kojoj je sudjelovalo 40 glumaca, uz gosta, koji to zapravo nije bio, jer se samo vratio na scenu gdje je i započeo svoj kazališni put – Relju Bašića.

    U Kletvi je Relja Bašić igrao Živana Benkovića, gradskog suca na Griču i tom je ulogom obilježio četrdeset godina umjetničkog rada. Tijekom tih četrdeset godina glumačkog, redateljskog i ravnateljskog djelovanja, Relja Bašić postao je jedan od najsvestranijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Nakon studija glume, svoje prve profesionalne angažmane ima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u kojem djeluje sve do 1967. Iako je taj dio njegove glumačke karijere manje poznat, važno je naglasiti da je u tih 12 godina na sceni naše najveće nacionalne kazališne kuće glumio u dvadeset predstava, surađujući s redateljima poput Bojana Stupice i Koste Spaića, igrajući s kolegama Vanjom Drachom, Belom Krležom, Mirom Stupicom, Emilom Kutijarom i mnogim drugima. Ukupno je na sceni HNK u Zagrebu nastupio 498 puta! Nakon angažmana u HNK postaje slobodni umjetnik, a 1974. osniva slavnu družinu Teatar u gostima, koji je s nevjerojatnim uspjehom djelovao punih trideset godina, promičući izvaninstitucionalni model kazališta u kojem surađuju glumci po pojedinom projektu, igrajući u velikim i malim mjestima, uvijek s uspjehom, uz bezbrojne domaće i inozemne filmove koje je snimio, TV-drame….

    Povratak na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu bio je i simbolički važan: s jedne strane Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu prihvatilo se obilježavanja značajnoga umjetničkog jubileja ukomponiranog u zahtjevnu predstavu, a s druge, Relja Bašić je ponovo stao na scenu koja ga je dijelom i glumački formirala. 

    U glumačkoj su podjeli bili zastupljeni glumci i glumice Drame HNK u Zagrebu na čelu s Vanjom Drachom, Brankom Cvitković, Krunom Šarićem, Enom Begović, Zlatkom Crnkovićem, Ivom Marjanović, Almom Pricom, Draganom Despotom, zapravo cjelokupnim dramskim ansamblom. Uz njih je i umjetnička ekipa autora, redatelja i suradnika predstave bila impresivna te su svi preduvjeti za značajnu predstavu bili ispunjeni. Scenograf je bio Zlatko Bourek, skladatelj Arsen Dedić, kostimografkinja Diana Kosec Bourek, suradnik za scenski pokret Miljenko Vikić, uz Aleksandra Mondecara kao oblikovatelja rasvjete i druge suradnike.

    Najveći i najteži se zadatak ove dramatizacije sastojao u prenošenju svih tijekova radnje na scenu uz izbjegavanje nedostataka prijašnjeg scenskog uprizorenja Kletve iz 1914. autora Josipa Eugena Tomića i Marije Jurić Zagorke i redatelja Josipa Bacha, kojima su prigovarali na bespotrebnim inzistiranjima na detaljima kao i na zamorno dugoj predstavi. Taj je zadatak u ovoj verziji djelomično obavljen. Naime, u popratnim materijalima predstave, uz kratki sadržaj pojedinih scena navodi se i kronologija važnijih povijesnih događaja (od 1353. do 1437.) u kojima se dobiva uvid u povijesno-politički kontekst borbe raznih dinastija za prevlast u ovom dijelu Europe, da bi krajem tridesetih godina 15. stoljeća za hrvatsko-ugarskog kralja bio izabran Albert Habsburški, čija će obitelj vladati Hrvatskom i velikim dijelom srednje Europe sve do raspada Austro-Ugarske 1918. nakon Prvoga svjetskog rata.

    Uz kronologiju je bio priložen i dio o kraljevskim dinastijama koje su sudjelovale u borbama za hrvatsko prijestolje: od Anžuvinaca, Kotromanića do Luksemburžana i Mlečana s detaljnim genealogijama.

    Onaj dio radnje koji se bavi međusobnim odnosima hrvatskih plemića ukratko je prikazan na dodatnim materijalima uz temeljne informacije o uzrocima sukoba i svađa između Griča i Kaptola. Već se na prvi pogled radilo o iznimno opsežnom i ambicioznom pothvatu. Rezultat je bio ambivalentan. Iako su brzim izmjenama prostora i scena nastojali u što kraćem vremenu prikazati najviše moguće, ipak je praćenje tog vrlo kompliciranog sadržaja bilo otežano. Na velikoj sceni kojom je (u prizorima sukoba Kaptola i Griča) dominirala stilizirana ograda što razdvaja Kaptol od Griča, dok su dvorski prizori s političkim intrigama bili jednostavno naznačeni namještajem, uz stilizirane kostime koji su jasno aludirali na 14. stoljeće, ipak nije došlo do sinergije između paralelnih radnji, tako da je izgledalo kao da se do kraja nije organski povezalo u jednu cjelinu opsežni materijal Šenoina romana.

    Svaka je dramatizacija zahtjevna i svako postavljanje na scenu nekog romana postavlja pred umjetnike vrlo specifične zadatke. Ako se, u najboljoj namjeri, želi na sceni ispričati što je moguće više onoga što je sadržano i u romanu, tada može doći do zagušenja kanala komunikacije, pa je publika preplavljena informacijama u kojima se teško snalazi. Postoje i drugačiji pristupi dramatizacijama koji se temelje na stavljanju fokusa na neke problemske komponente romana, kao i scenskih djela koja se samo vrlo labavo temelje na romanu, odnosno inspiriraju djelom stvarajući originalan tekst.

    Dramatizacija Kletve iz 1985. primjer je klasične obrade romana koja prati tijek radnje, nastojeći obuhvatiti što veći dio romanesknog tkiva. Već je na pokusima bilo vidljivo kako su intimne scene sa ženidbenim križaljkama kao i  svađe Kaptola i Griča iz kazališne perspektive atraktivnije i zanimljivije od dinastijskih borbi. Redatelj je sa suradnicima nastojao stvoriti dramsku napetost u svim scenama, no rezultati nisu bili ujednačeni, jer se pokazalo da kazalište najbolje funkcionira u nepretencioznim scenama gdje glumačko umijeće dolazi do izražaja.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 19. studenog 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam