Premijera u svečarskom tonu i blagonaklone kritike i publika

17. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: August Šenoa, Kletva, red. Želimir Mesarić, HNK u Zagrebu, 1985., 3/3

  • Sama premijera protekla je u svečanom tonu. Tisak je naglašavao: „….cijeli se Zagreb okupio kako bi odao počast sjajnom umjetniku Relji Bašiću, kojemu je nakon premijere uručen i orden reda Danica hrvatska s likom Marka Marulića“. Slavljeniku je tadašnji intendant HNK u Zagrebu, Georgij Paro darovao sliku Mersada Berbera, dok su se u ime Hrvatskog udruženja dramskih umjetnika i ansambla HNK Relji Bašiću zahvalili Zvonko Torjanac i Vanja Drach. Hrvatsko narodno kazalište tiskalo je posebnu brošuru u kojoj su navedene umjetničke kreacije slavljenika – od kazališta do filma i televizije, detaljno navodeći uloge, režije i nagrade. Relja Bašić oduvijek je bio miljenik publike. Njegove su uloge oduševljavale generacije gledatelja, da bi status prave zvijezde zaslužio u nezaboravnom filmu Tko pjeva zlo ne misli  u režiji Kreše Golika, ulogom gospodina Fulira, uz partnerice Miju Oremović i Mirjanu Bohanec te Alojza Majetića.

    Cijela atmosfera prije, tijekom i nakon premijere bila je svečarska, uz dobronamjernu publiku. I kritike su bile u sličnom tonu.

    Najopširniju kritiku piše Marija Grgičević u Večernjem listu, naglašavajući već u naslovu Na ugodan starinski način, karakter predstave. Nastup Relje Bašića ocjenjuje šarmantnim, da bi (opravdano) primijetila: „…kako su nosioci velikog spektakla sposobnog zaokupiti i zabaviti gledatelje svih uzrasta s naglaskom na najmlađima, propustili jedinstvenu priliku završiti predstavu 6. slikom drugog dijela, umjesto da je kroz preostale četiri silaznim putem vuku do smrtno ozbiljnog raspleta koji će Šenoinu (nedovršenu) priču ispričati do kraja dekorativnom procesijom, stvarajući raskorak između lakoće i brzine prethodnih prizora koji su držali publiku u napetosti.“

    Marija Grgičević hvali diskretne reinterpretacije povijesnih situacija koje se lako povezuju s današnjim vremenom, kao i najuspjeliju scenu – 6. sliku koja nosi naslov Prišlinov kraj uz pomoć teatra u teatru s parafrazom Držićeva Dunda Maroja, gdje se postiže vrhunac vedrine, punoće i glumačke superiornosti. Nadalje, ističe slikovitost scenografije Zlatka Boureka, blistave kostime Dijane Kosec Bourek koji su uz glazbu Arsena Dedića bili ravnopravni dionici povijesne panorame krvavih borbi za jednog ili drugog stranog vladara uz tragične žrtve onih koji su težili samostalnosti Hrvatske. Zaključuje da se uza sve pohvale glumcima radi o predstavi temeljenoj na strukturi stripa, koja je propustila dublje analizirati razne aspekte Šenoina romana.

    I u drugim se napisima uz općenite opaske pohvaljuju glumice Alma Prica, Ena Begović, Mirta Zečević, Branka Cvitković, Ivka Dabetić i Saša Dabetić, te glumci Siniša Popović, Vanja Drach, Vedran Mlikota, Zlatko Crnković, Zvonimir Zoričić, Tomislav Stojković, Joško Ševo (kao gost) i Ivan Katić uz slavljenika Relju Bašića kao dostojanstvenoga gričkog suca, nemoćnog zaštitnika pravednih i progonjenih.

    Hrvatsko narodno kazalište je ovom predstavom nastojalo dostojno obilježiti važan umjetnički jubilej uz veliki napor i svesrdni angažman svih sudionika. Iako Kletva nije bila senzacionalna predstava, ona je zajedničkim umjetničkim htijenjem stvorila proživljen kazališni događaj.

    Pročitajte prethodni nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 20. studenog 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam