Jedna od omiljenih predstava zagrebačke publike

23. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Ivo Vojnović, Maškarte ispod kuplja, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 2012., 3/3

  • U ovome tekstu Vojnović se ponovno dohvatio svoje najplodonosnije teme – dubrovačke smrti, na društvenom (Dubrovačke republike u Dubrovačkoj trilogiji) i na intimnom planu (ljubavna, moralna ili fizička smrt), uvijek u dosluhu s govorom mrtvih stvari koje Vojnovića potiču na dijalog. Neposredna inspiracija za pisanje ovog pokladnog teksta bio je balet Petruška Igora Stravinskog, kojeg je Vojnović gledao u Monte Carlu 1921. (u izvođenju slavne trupe Ruskog baleta Sergeja Djagiljeva), gdje se radnja odvija u doba poklada u Petrogradu te praćenje karnevala u Nici koji ga je oduševio, kao i njegovu teško bolesnu majku. Na njezin nagovor piše tekst isprva nazvan Carneval, kojeg kasnije preimenuje u Maškarate ispod kuplja. Rukopis šalje Ivi Andriću, čiji su dojmovi vrlo pozitivni te ih kasnije prosljeđuje i u Zagreb, Josipu Bachu na čitanje (prva dva čina). Bacha je ta priča podsjetila na djelo Svibanjski ples tada vrlo popularnog tirolskog dramatičara Karla Schonnehra. Vojnović uvjerava Bacha da mu je tu priču ispričala baka iz vremena dubrovačke vlastele.

    Iako je Vojnovićevu inspiraciju moguće potražiti u sličnim komadima toga doba, Luko Paljetak smatra da je temelj svega bio grad Dubrovnik. Osim toga, ovaj tekst ima važan prolog u kojem autor objašnjava dubrovačke običaje koji se odnose na služinčad (mlada djevojka koja od sedme do sedamnaeste godine besplatno služi u vlastelinskim kućama i zove se kozica, poslije se naziva spravljenica, te se mogla udati ili promijeniti službu). I ovdje je prisutna tema smrti, kao i u svim njegovim djelima. Za Vojnovića je Smrt u ovom tekstu sveprisutna i svevremena te predstavlja suočavanje pobunjenog čovjeka s dekadencijom i smrti hedonizma.

    Andrija Tunjić u Vijencu kazuje kako Kunčević u ovoj (trećoj) režiji Maškarata ispod kuplja i prvoj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu „više ne ustrajava na nijansama Aničina umiranja, nego na njezinom otimanju života od smrti….“  Ples, snoviđenja, maštanja, samo su neki elementi kojima se dočarava taj samrtni hropac mlade, umiruće djevojke. Nadalje govori kako je riječ o smetlištu potrošenog vremena, čija smo mi obična vješalica za hedonistički oklop na kojem će „netko poslije nas odsvirati posljednji ton…“ Tunjić  je mišljenja da ta dramaturški dobro smišljena koncepcija nije dobro funkcionirala u predstavi. Naime, živi glumci su uspjeli oživjeti vojnovićevski svijet, no lutkari su se jednostavno „izgubili u prostoru velike pozornice, jer animacija lutaka nije uspjela dočarati sve nijanse koje je nudila atmosfera poklada…..“ Žali što ova predstava nije postala velika predstava, jer se neke ideje nisu podrobnije razradile.

    Bilo kako bilo, uza sve prilično različite kritike, recepcija ove predstave Ivice Kunčevića kojom se oprostio od svog dugogodišnjeg stalnog rada u Hrvatskome narodnom kazalištu bila je iznenađujuća. Naime, iako sama premijera nije bila popraćena ovacijama, tijekom izvođenja u idućim mjesecima, Maškarate ispod kuplja postale su jedna od omiljenih predstava ne samo zagrebačke publike koja je uživala u glumačkim kreacijama velikom većinom ženskog ansambla, pa se doista može reći kako je jedna intimna i mala predstava bila pravo iznenađenje, pokazavši da nam Ivo Vojnović i danas može biti zanimljiv.

    U svakom slučaju, ako su se kritičari i sporili oko nekih redateljskih rješenja, svi (i publika i kritika) potvrdili su da je riječ o zaista i više nego dostojnom oproštaju redatelja Ivice Kunčevića od velike scene Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

    Pročitajte prethodni nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 6. prosinca 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam