Izvedba koja je iskupila dramaturške nedostatke predloška

26. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Tomislav Bakarić, Hasanaga, red. Marin Carić, HNK u Zagrebu, 1999., 2/4

  • MArin Carić, redateljKritike nakon premijere bile su različitih tonova. Branka Čokljat u Glasu Slavonije kaže kako se djelo bavi tematikom narodne balade, pitajući se o motivima postupaka i djelovanja likova, uz vrlo preciznu psihološku analizu. Predstavlja likove u sukobu ili kontaktu općih filozofskih ideja koji ipak ne gube svoju osobnost i ljudsku uvjerljivost. U predstavi se isprepliću moralne dvojbe kršćana i muslimana, no samo kao kulise vječnim i jačim dvojbama filozofije života i smrti, boga i čovjeka. Ovaj Hasanaga je daleko od bilo kakvih sentimentalnih i nostalgičnih folklornih doživljaja. Iako okrutan krvnik, Hasanaga je zapravo žrtva. U očišćenoj scenografiji Zlatka Kauzlarića Atača i stiliziranim kostimima Mirjane Zagorec mi pratimo priču o jednom ratniku koji pred nama odumire. „Režija je nenametljivo pratila radnju, pružajući glumcima široku slobodu, dok su intermeca bila popunjena zvukovima Zlih Bubnjara (skladatelj Igor Savin). Dragan Despot je odigrao Hasanagu snažno i sigurno, zrelo vodeći predstavu u spoznajnoj gradaciji, a zapažena je i uloga Ivana Brkića kao fra Lovre, Dušana Gojića i Mladena Vulića.“

    Lada Čale Feldman u zagrebačkom Zarezu kazuje kako „Bakarić ne piše, poput Ogrizovića, djelo koje umjetnički ostvaruje željenu integraciju, već piše obični, dramaturški presvučen politički pamflet.“ Kada govori o tekstu koji je po njoj jedina svjetla točka predstave, Bakarić ipak nije u svemu uspio, jer nije uspio uništiti Ogrizovićev predložak. Dramski duel što ga Hasanaga vodi s Pintorović begom i imotskim kadijom, osim što nema nikakva uporišta u baladnom sižeu, u kojem se imotski kadija spominje tek tri puta, ne donosi ništa novo i neuobičajeno. „Ukratko, dugočasne pauze među tim generalizatorskim, pseudofilozofskim i pseudodogmatskim banalnim patetičnim replikama, tijekom predstave nam krati unikatna jeza nad agitacijskim formulama koje se serviraju izravno s velike pozornice našeg vodećeg duhovnog hrama.“ Završava zaključkom da cijelom zemljom pušu povjetarci medijskog sela, dok Hrvatskom narodnom kazalištu doista samo Bog može biti na pomoći.

    Hrvoje Ivanković u Slobodnoj Dalmaciji kaže da je „Bakarićev Hasanaga u Carićeovj postavi izrastao u dramu pojedinca što poražen ili uzvišen, svejedno, ostaje nedorečen i užasnut nad količinom boli i patnje što ih je doživio ili sam prouzročio. Otuda inzistiranje na praznim divovskim dimenzijama okoliša u kojima se čovjek smanjuje na veličinu svog čina.“ No, njegova kritika je pozitivna, pa tako hvali sjajne glumačke kreacije Dragana Despota kao Hasanage, koji je u „svojoj igri ujedinio sve impulse na kojima drama počiva: čvrsta vanjština i beskompromisni stavovi i unutarnje dvojbe...“ Mladen Vulić pak za njega igra s čistom emocijom, Ivan Brkić svojom glumom razara stereotip mučenika, Zijad Gračić kao imotski kadija očajnički vapi za razumom. Uvjerljive su bile i ženske glumice poput Mirte Zečević i Ive Marjanović.

    Sam redatelj Marin Carić je u najavama naglašavao kako se radi o visokopoetskoj drami koja govori o toleranciji. „Za nju je radilo i vrijeme jer se dogodio rat koji je svima pojasnio skrivenu tamu komada. No, ljubavna priča je ipak u prvom planu.“

    Iva Marjanović, Darko Ćurdo, Ivan Brkić i Dušan Gojić

    U Jutarnjem listu Dubravka Lampalov-Malešević piše kako je izvrsna izvedba spasila tekst. Opisuje kako je Tomislav Bakarić napisao tu dramu nakon desetogodišnje spisateljske tišine. Pisac u središte zbivanja postavlja Hasanagu, zapovjednika vezirove vojske u Krajini i marljiva izvršitelja njegovih naredbi. „Senzibilitet dramskog lica Hasanage Tomislav Bakarić iskušava u mreži odnosa s majkom Mejrom, tragičnost ljubavnog odnosa s Ljubom svojom koju igra Mirta Zečević, okrutnost, zbunjenost i milosrđe u odnosu sa zarobljenim fratrom Lovrom kojeg igra Ivan Brkić.“ Naglašava kako su najuspješniji prizori u drami na premijeri popraćeni pljeskom na otvorenoj pozornici, a riječ je o duelu Hasanage i Pintorović bega. Pljesak je dobila i grupa Zlih bubnjara koji su nastupili kao Agini bojovnici. Završava riječima: „Dramaturški nedostaci teksta, bezrazložno jednolični, spora ritma, istovjetan emocionalni intenzitet bez uzleta i poniranja predstavu su učinili gotovo negledljivom, ali režija Marina Caraića i izuzetna scenografija Zlatka Kauzlarića Atača, kostimi Mirjane Zagorec i posebno glazba Igora Savina spasili su estetsku cjelinu Hasanage.“

    Dragan Despot, Kruno Šarić i Duško Gojić

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 8. prosinca 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

     
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam