Uigrani ansambl i precizna režija u svijetu političke groteske
50. Dani satire Fadila Hadžića, SNG Maribor, Slovenija: Branislav Nušić, Gospođa ministrica, red. Veljko Mićunović
-

U cijelosti izložena gledateljevu oku, bez kazališnoga zastora i tajni, scenografija nove gostujuće predstave u Kerempuhu upućivala je na dobru izvedbu i prije njezina početka. Na nakošenoj su sceni scenografkinje Zorane Petrov pravilni nizovi fotelja, dvosjeda, trosjeda, ormarića, čak i po jedan stroj za šivanje u donjem i perilica u gornjem redu, kao i klavir okrenut prema namještaju, segmenti različitih boja, materijala, veličina, koji bi se, drukčije organizirani i posloženi, mogli naći u mnogim stanovima, pa tako i onome nove ministrice. U ovoj su se neobičnoj pravilnosti i naizglednoj simetriji stan(ov)a tako još više potencirale kaotičnosti društva, civilizacijske su se norme i normativi dodatno preispitivali, kao i načini snalaženja u novome društvu.
Vlada je pala na početku i na kraju predstave, a u tome zaluđenome okviru 90 minuta duge predstave dogodile su se promjena odnosa, karaktera, novčanoga statusa, moći Gospođe ministrice satiričnoga Branislava Nušića (1864–1938), srpskoga književnika i pravnika cincarskoga podrijetla koji je rođen kao Alkibijad Nuša i koji je u svoj dramski tekst uključio i neke autobiografske odrednice, kao što su problematiziranje stjecanja i gubitka bogatstva i moći, političke razmirice, društvene funkcije. Tako cijeli politički apsurd u vrlo kratkome vremenu zaposjedne širu i užu obitelj novoga ministra koji se i ne pojavljuje na pozornici kazališnoga života, tako da se čini logičnom ideja da se predstava režira u ionescovskome ključu neočekivanosti, iznenadnih pojavljivanja, izvlačenja iz namještaja, provirivanja iz uskih i dimenzijama i simbolikom ograničenih ormara i ormarića, potonuća u namještaj ili u hodničke rupe, preskakanja dijelova namještaja, uz uvijek nova i neočekivana kostimografska rješenja, što su uigrani i vrlo dobri i energični glumci, vrlo sposoban glumački tim, uspijevali duhovito realizirati. Nenormalno je u tekstu i u predstavi tako postalo normalno, iznenadne promjene vlasti i ministara, karakteristične za različite zemlje na granici su teatra apsurda, tako da je ovaj dramski tekst, pogotovo ovako redizajniran, izvrstan repertoarni potez, a i izbor za slavljeničku godinu Dana satire (što se ne bi moglo reći za drugu slovensku predstavu, predugu i nezanimljivu, kojom su počeli 50. Dani satire, kao ni za kaotičnu crnogorsku predstavu koju smo također imali prigodu gledati).

Predstava Gospođa ministrica (u Zagrebu je titlovana na hrvatski jezik) modernija je nego što bi se moglo pretpostaviti, tekst je pročišćen, rasterećen, reaktualiziran (adaptacija teksta: Slobodan Obradović, Veljko Mićunović; dramaturg: Slobodan Obradović), glazba je vrlo dobro implementirana u predstavu, svira se uživo, kao komentar i/ili intervencija, na klaviru ili trubi (Trubač – Jan Matija Horvat / Miha Mirili) čuje se atmosferska glazba s nekim simboličnim mjestima koji dodatno apostrofiraju teatar apsurda. Predstava je već dobila na Sterijinu pozorju nagradu za autorsku glazbu (skladateljica: Nevena Glušica), scenografiju i kostimografiju. Kostimograf Leo Kulaš vrlo je zanimljivim rješenjima uspio donijeti atmosferu svevremenosti, ponekad diskretno naglašavajući karakterne posebnosti ili pojačavajući karikaturalnost, vodeći računa o nosivosti kostima i preprekama koje glumci i glumice moraju svladavati, dajući ministrici cijeli niz kostima, kao svakoj političkoj dami, dok drugi dobivaju kostimografske detalje kojima mijenjaju društveni status.
U ovoj predstavi svi gledaju sve i svakoga, publika glumce, glumci u posebno stvorenom zrcalnome gledalištu koji ispunjavaju i popunjavaju u različitim formacijama gledaju publiku, mijenjajući pozicije, uvlačeći se jedni drugima u stanove i svjetove, kao što i politika, gotovo antropomorfizirana, postaje sastavnim dijelom svih života i uvlači se u sve pore života, a ljudi je se više ne mogu i ne žele riješiti jer im kroji sudbine. Nitko u tome političkome i obiteljskome ludilu ne ostaje normalan i pribran, gotovo se svi uključuju u zakulisne igre, povećava se broj konzumenata tuđih života, majka želi kćeri naći novoga muža namještajući klopku njezinu zakonitome mužu u dogovoru sa sobaricom u izazovnome kostimu kojoj je jedino novac bitan. Podvala ne uspije, kći se u cijelome tome svijetu drži dosta moralno, a obitelj uz očevu figuru in absentia čini i sin koji s trideset godina još nije završio školu, a i dobiva dijete, čime se uključuju još neke zanimljive današnje konotacije.

Izvrsnu je ulogu u vrlo kvalitetnome i uigranome mariborskom ansamblu ostvarila Ksenija Mišič kao Živka Popović, koja ne odgovara stereotipima, ne glumi primitivno, vulgarno, napadno, nema pretjerivanja koja ne bi bila utemeljena, iako u vrlo kratkome vremenu naraste od domaćice do ministrice. Mišič vrlo dobro argumentira i glumački opravdava svoje trenutno stanje, ostajući iznad cijele političke situacije unatoč nemoralnim tjelesnim ponudama i natpisima u novinama, pametno se uključujući i isključujući u vremenu trenutne svoje moći, potencirane promjenom kostima, znakova političkoga uzdizanja i taštine. U priču se upleću različiti rukavci, labirintski odgovarajući scenografskim rješenjima, tako da mnogi karakteri predvidivo i/ili nepredvidivo ulaze u ministričin život i izlaze iz njega, a ona sve znalački koordinira u situaciji u kojoj se granica između privatnog i političkog opasno briše.
Gledatelji su vrlo lijepo, srdačnim pljeskom ispratili glumce i glumice. Ako vas put nanese u Maribor, predstavu svakako pogledajte; napravljena je s pravom mjerom, vrlo je duhovita i provokativna.

© Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 17. lipnja 2026.
Autorski tim:
Redatelj: Veljko Mićunović
Adaptacija teksta: Slobodan Obradović, Veljko Mićunović
Prevoditeljica: Mojca Marič
Dramaturg: Slobodan Obradović
Scenografkinja: Zorana Petrov
Kostimograf: Leo Kulaš
Skladateljica: Nevena Glušica
Lektorica: Mojca Marič
Inspicijent: Jernej Jerovšek
Šaptačica: Polonca RajšpGlume:
Živka – Ksenija Mišič
Čeda – Kristijan Ostanek
Dara – Julija Klavžar
Anka – Gaja Filač
Raka – Blaž Dolenc
Stric Vasa – Vojko Belšak
Pisar Pera – Žan Koprivnik
Ninković – Petja Labović
Nikaragva – Davor Herga
Kalenić – Viktor Hrvatin Meglič
Teta Savka – Irena Varga
Daca – Minca Lorenci
Soja – Mirjana Šajinović
Panta – Gorazd Žilavec
Trubač – Jan Matija Horvat / Miha Mir
Piše:
VesnaMuhoberac
