Život koji nastaje među prstima

59. Međunarodni festival kazališta lutaka – PIF, 11. – 17.9.2026., Compañía Javier Aranda, Teatro y Títeres: Vida (Život), autor i redatelj Javier Aranda

• 

  Vida, druga predstava za odrasle na ovogodišnjemu PIF-u, donijela je potpuno drukčiju lutkarsku tehniku, lutkarski žanr i estetiku, ali bila je također izvrsna kao i francuski Pierre prvi dan. Glumac-lutkar Javier Aranda, umjetnik iz Aragonije školovan u Kazališnoj školi u Zaragozi, godinama nastupa na uglednim festivalima i u kazalištima u Španjolskoj i u više od 15 drugih zemalja, a njegova Kazališna trupa Javier Aranda od 2015. godine radi na eksperimentiranju s različitim materijalima, spajajući glumu s manipulacijom predmet(im)a. Predstava Život počinje kratkim narativnim dijelom, prologom u kojemu, uz nešto hrvatskih riječi, lutkar na engleskome jeziku objašnjava poticaje za nastanak predstave. Narator govori kako mu je majka bila krojačica i kako je uvijek oko sebe imala zanimljive predmete i košaru s potrebnim stvarčicama (s) kojima se oduvijek igrao. Izvadi košaru od pruća i scenska igra može početi, poigravanje objektima (object puppetry).

  Ruke su mu osnovno pomagalo, savršenstvo od remek-djela, pokazuje ih, kruži iznad košare, čarobira i vrlo brzim i sigurnim pokretima stvara iluziju. Na prste jedne ruke stavlja male prstene koji postaju cipele, njegovi prsti noge, oko zgloba je obješena tkanina koja postaje mali kazališni kostim, u drugu ruku uzima malu četku nalik onoj za prašinu, formira nos, spaja ruke brzo i spretno i u sljedećoj sekundi nastaje djevojka, pa žena koja govori, pjeva, kreće se, a lutkar stoji iza maloga stola na kojemu je košara kao mala pozornica, kuća lutaka i kuća bitka. Nakon djevojke i novih majstorskih mini-zahvata na mini-scenu dolazi mladić na drugoj ruci, muškarac, pomalo zbunjen, karakterno različit, ali zaljubljuju se, pjevaju, kreiraju čak mini-predstavu u predstavi, govoreći Shakespearea, košara se ljulja stvarajući život i ljuljajući duhovito osmišljeno dijete koje odrasta u pomalo problematičnoga mladića s posebnim otkačenim naočalama i stavom, koji na kraju odleti držeći se za balon jer stremi visinama, a roditelji umiru tako da ih postupno lutkar skida s ruku i ostaju prazni dlanovi, a njihovi se kostimi slažu u košaru.

  Kad predstava završi, lutkar ostavlja još manju lutku sina da se vrti viseći na balonu, a na platnu je njegova sjena, tako da predstava kontinuirano traje. Cijelo vrijeme predstave lutkar se poigrava i teatrom sjena, jer se njegova i figure lutaka stalno vide povećane i na zidu, pojačavajući začudnost.

  Svoj mali kazališni laboratorij kreira sam, pojačava i smanjuje svjetla, predmete vješa na kuke, pušta glazbu i zvukove, a u središtu je svega njegovo umjeteonstvo jer izvrsno manipulira (s) lutkama u vrlo zahtjevnome položaju ruku, a govori tako da mu se gotovo ne razaznaje otvaranje usta, mijenjajući glasove i artikulaciju, tako da još uvjerljivije funkcionira lutkarova komunikacija sa svojim lutkama, prigušen govor, ali i neverbalna komunikacija s publikom, kojoj vedro i veselo ukazuje na svoje lutke, veseli se kreaciji i čarobnome svijetu svojih ručno izrađenih lutaka.

  

  Na završetku predstave koja prikazuje cijeli luk od rođenja do smrti lutkar okreće košaru publici kako bi vidjela da nema nikakvih posebnih rekvizita, da bez njegove kreacije ne postoje lutke kojima udahnjuje život. Tako se predstava kružno vraća maminome stroju za šivanje koji vraća zvuk sjećanja, kreirajući nove komade odjeće i novi svijet sličan onome novome kazališnome svijetu koji lutkar kreira na svoj poseban način.

  Savjet: predstavu svakako pogledati ako uspijete negdje po Europi, a ako ne uspijete, u današnjemu vremenu automatizma i tehnički savršenih igračaka, probajte se poigrati stvarima oko sebe i udahnuti im pokret i dušu na zadovoljstvo svoje i svojih obitelji – potencijalnih gledatelja.

   © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 18. rujna 2026.

  Autorski tim:

  Autor predstave: Javier Aranda
  Savjetovanje u produkciji: Alfonso Pablo, Pedro Rebollo
  Kostimi: Pilar Gracia
  Grafički dizajn: Val Ortego
  Prostor za probe i radionica: Teatro Arbolé
  Zahvale: Lucía Bernal, Estelle Hi, Rafa, Clara, Rosa, Merce, Teatro Bicho, Le Bateau des Fous, Cabanyal Intim
  Fotografije: Ana Jimenez

  Glumi: Javier Aranda

Piše: