Tijela koja pamte, glasovi koji se opiru

Festival Perforacije, Sounded Bodies, Udruga Domino, Zagreb: When I saw the Sea, režija i koreografija Ali Chahrour

• 

  Nova gostujuća predstava u ZKM je dovela začudnu, tužnu dokumentarnu predstavu u kojoj tri Etiopljanke pričaju svoje životne priče koje su ih s Roga Afrike odvele u Libanon – Švicarsku Srednjeg istoka, na Sredozemno more. Na početku se čuju off glasovi, dijalog koji problematizira strah, ratno stanje, granatiranja, neizvjesnost, zračne uzbune, što je sve pokrenulo ljude na egzodus u nepoznato, u bolji i sigurniji život. Nakon dugoga su putovanja prvi put vidjele more koje ih je potpuno obuzelo, ali socijalna i emotivna situacija izgnanstva i ostavljanja obitelji egzistencijalno i tjelesno im je nanosila samo bol. U monološkim formama čuli smo ispovijedi triju žena o problematičnome odnosu prema njima u kućama u koje su došli, o izolaciji, gladi, ugovorima koji su im zabranjivali bilo kakav kontakt s obiteljima, govorile su o bjegovima, samoubojstvu, obiteljskome nasilju, zlostavljanju, rasnoj diskriminaciji, udajama, rađanju djece i odlascima od problematičnih muževa, a metateatralno i o sadašnjoj životnoj situaciji u kojoj rade do 23 sata, a onda idu na probu predstave koju smo gledali.

  U središtu je ove predstave na granici fikcije i fakcije, zbilje i kazališta, s obzirom na motrište s kojega se promatra svijet, odnos prema majkama, pa tako svoju majku jedna od izvođačica nikad nije vidjela, odrasla je u sirotištu, ne zna je li majka živa ili mrtva i navodi sve moguće scenarije kako je živjela i/ili kako je umrla, nadajući se da će je možda jednom iz gledališta prepoznati i javiti joj se. Redateljski domišljeno jedna izvođačica zaista ustaje iz gledališta i silazi na pozornicu. Saznaju se grozote izrabljivanja, govori o nepostojanju dokumenata, spominje se prostitucija, silovanja, rađanje neželjene i ostavljene djece, kao i to da su dvije kćeri jedne od protagonista danas na sveučilištu, a ona se brine za sina koji i nije njezino biološko dijete nego ga odgaja umjesto prijateljice koja to ne može.

  

  Predstavom dominiraju glasovi izvođačica i atmosferska glazba koja pojačava stanja izgubljenosti, nemira, napuštenosti, koja se čuje u offu ili je izvode izvrsni glazbenik i glazbenica, Abed Kobeissy i Lynn Adib, na samoj scenskoj konstrukciji u dubini pozornice sastavljenoj od dasaka koje asociraju na brod, državu za kojom čeznu i koja ih doziva glazbom i zvukovima, kuću. Na velikom je prednjem dijelu pozornice samo praznina koju izvođačice popunjavaju pokretom i glasom.

  Izvođačice su u ovoj predstavi hrabre žene koje su uspjele preživjeti u Libanonu, a sad su aktivistice i poetskom se i egzistencijalističkom predstavom bore za prava migrantskih obitelji vrlo izražajno, artikulirano i jasno govoreći svojim materinskim jezikom u svojim životima (titlovi su na engleskome i hrvatskome jeziku vrlo jasni i čisti, za razliku od nekih drugih predstava). Mizanscena je osmišljena do u detalje, kao i njihova koreografirana kretanja i zajedničke umjetničke skulpture koje čine dvije ili tri osobe i u kojima tijela glumica, izvođačica, dobivaju neke potpuno nove dimenzije. Pokazuju se i kao izvrsne plesačice začudnih pokreta, urođenoga ritma, nezaustavljivoga u trajanju, jer ritam je dio njihovih života i osjeća se i nakon trajanja predstave, a u pokretima se sluti stalna žudnja za muškarcima koji ih ostavljaju. „Rođen u Bejrutu, koreograf i plesač Ali Chahrour osmišljava pokret oslobođen zapadnjačkih kodova i modela, koji djeluje kao odraz njegove kulture te političkog, društvenog i religijskog konteksta u kojem se razvija.“

  

  Na kraju svega je smrt koju ritualno prikazuju nošenjem tijela koje spuštaju na tlo ispred publike i pokrivaju platnom. Velikim platnom smrti prije toga pokrivaju i scenografske elemente i instrumente, sve zašuti, a etnoelementi tkanine pritom omogućuju osvješćivanje trenutka boli i izgubljenosti čovječanstva.

  Izvođačice Zena Moussa, Tenei Ahmad, Rania Jamal u predstavi se koriste vlastitim imenima, spominjući u negativnome kontekstu promjenu imena u Libanonu, kao pokušaj izmjene njihova podrijetla i identiteta. Osobna su im imena simbolična i etimološki vrlo zanimljiva. Zena (ukras, lijepa) hipokoristik je imena Azemina, znači i uzvišena, a ima i korijenje u grčkome jeziku – Xena, što znači gost ili strankinja, a osobe s ovim imenom često se opisuju kao snažne, jedinstvene i upečatljive. Ime Tenei u pojedinim afričkim kulturama znači Blagoslov ili Blagoslovljeni, a i sama nam izvođačica govori o ljepoti toga imena kojim ju je zvala njezina majka i o njegovu nježnome zvuku. Rania je ime koje na indijskome jeziku znači kraljica ili ona koja gleda/promatra, na arapskome jeziku gledanje, promatranje ili slušanje, a ponekad se povezuje i s ljepotom i blagošću.

  

  Ako uspijete, svakako pogledajte ovu potresnu predstavu koja se bori protiv nepravde i otpora, represije i rasizma u Bejrutu, pružajući uvid u političku i društvenu stvarnost kazališnim jezikom i scenskim alatima.

  © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 24. listopada 2026.

  Autorski i izvođački tim:

  Režija i koreografija: Ali Chahrour
  Izvođačice: Zena Moussa, Tenei Ahmad, Rania Jamal
  Glazbu skladali i izvode: Lynn Adib, Abed Kobeissy
  Asistent režije i koreografije: Chadi Aoun
  Oblikovanje svjetla i tehničko vodstvo: Guillaume Tesson
  Asistent tehničkog vodstva: Pol Seif
  Oblikovanje zvuka: Benoît Rave
  Scenografija: Guillaume Tesson, Ali Chahrour
  Komunikacija: Chadi Aoun
  Fotografija: Lea Skayem
  Grafičko oblikovanje: Christina Atik
  Urednica teksta: Hala Omran
  Prijevod teksta: Marianne Noujeim
  Producent: Ali Chahrour
  Voditelji produkcije: Christel Salem, Chadi Aoun

  Koprodukcija: Le Festival d’Avignon / Ibsen Scope / HAU Hebbel am Ufer, Berlin / Arab Fund for Arts and Culture (AFAC) / Al Mawred al Thaqafi / DeSingel, Antwerpen / Domino, Zagreb / Perforations Festival / Holland Festival / Zürcher Theater Spektakel / Al Madina Theater

  Uz potporu: Beryte Theater / L’Institut Français de Beyrouth / Wicked Solutions / WASL Productions / Beit el Laffé / Raseef, Beirut / Houna Center / Orient 499

   

Piše: