Ritualna kazališna transformacija

HNK u Osijeku: William Golding, Gospodar muha, red. Vanja Jovanović

• 

  U osječkom HNK se od prošle godine održava predstava Gospodar muha. Temeljena je na istoimenom romanu Williama Goldinga, za koji je dobio i Nobelovu nagradu. Redateljsku koncepciju ove drame potpisuje Vanja Jovanović, a s dramaturgom Patrikom Gregurecom zaslužan je i za adaptaciju. Iza scenografije stoji Davor Molnar, a kostimograf je Mario Tomašević. Ljudevit Laušin birao je glazbu, dok je dizajn rasvjete radila Anđela Kusić. Melisa Begaj potpisuje koreografiju.

  Tematsko polazište osniva se na stanju svijeta pred izbijanjem nuklearnog rata. Početak događaja predstavlja trenutak u kojem na napušteni otok pada zrakoplov pun djece koja su se trebala skloniti od neprilika. Sveukupno devet dječaka (Ralph, Pajcek, Eric, Sam, Jack, Roger, Simon, Maurice i Bill) zajedničkim snagama moraju pronaći sklonište, hranu i vodu te uspostaviti novu zajednicu.

  Predstava se od samog početka izdvaja po konceptualnom okviru. Publika zaobilazi klasičan ulazak u dvoranu te dolazi izravno na pozornicu, koja je omeđena stolicama za publiku s tri strane. Inovativna pozicija gledatelja izazvala je sumnje prije početka predstave, no nije bilo razloga za brigu, s obzirom na to da publika nije aktivno sudjelovala u predstavi. Položaj gledatelja služio je za pojačavanje intenzivnosti predstave, uz funkcionalnu ulogu u drugom planu. Radnja se odvija na pustom otoku, stoga razmještaj promatrača pridodaje jasnijem praćenju radnje, ali i njenoj uvjerljivosti. Element koji nadalje izdvaja predstavu od uobičajenih jest obraćanje glumaca na početku. Uvodeći svakog gledatelja u radnju, napominju da glume djecu, što olakšava praćenje radnje, ali i stvara prijateljsku atmosferu.

  

  Redateljska koncepcija djelomično je reducirana u odnosu na književni predložak. Primjerice, iz tijeka događaja ne saznajemo izravno da je riječ o stanju svijeta pred izbijanjem nuklearnog rata. Međutim, redukcija radnje se nadoknađuje postavljanjem snažnijeg naglaska na psihološki razvoj likova. Glumci su surađivali s redateljem u izradi pojedinog lika, a njihov razvoj doveden je na viši nivo u odnosu na paralele u književnom predlošku. Ipak, glavni tematski fokus i dalje ostaje na općoj degradaciji morala u cjelokupnom društvu. Temeljna odrednica drame jest preispitivanje funkcioniranja zajednice koja se zatekla bez uređenih pravila. Usredotočuje se na isticanje razlika između dobra i zla te postepenom razvoju radnje – od pronalaženja načina za preživljavanje prema prelasku u kompletnu moralnu otuđenost.

  U uvodnom segmentu, naglašeno je upoznavanje publike s dječacima, a poseban fokus stavljen je na Ralpha, Jacka i Pajceka. Jedna od ključnih crta dramskog sadržaja predstavlja nadmetanje između Ralpha i Jacka. Svaki od njih pokušava osnovati vlastitu družinu, pri čemu nastaje podjela na dvije grupe. Grupa predvođena Ralphom oslanja se na principe dobrote i morala, dok Jackova grupa predstavlja suprotnost: karakteriziraju ih impulzivnost i divljački nagon. Uz nesuglasice Ralpha i Jacka, osjetna je odbojnost dijela dječaka prema Pajceku, kojeg većina društva omalovažava aktivnostima poput guranja u more ili razbijanja njegovih naočala. Njegove fizičke karakteristike poput viška kilograma i naočala izdvajaju ga iz grupe, što propitkuje odnos društva prema drugačijima ili slabijima. Jedini koji uvijek ostaje uz njega je Ralph, simbolizirajući istinsko prijateljstvo. Rivalstvo dvaju grupa vidljivo je u njihovoj verbalnoj interakciji, ali i u njihovim djelima. Ralph pokušava spasiti grupu paleći vatru, koju Jack gasi, čime uskoro propuštaju priliku da ih primijete putnici s broda koji je u međuvremenu prošao.  Predstavu karakterizira izrazita intenzivnost, što posebno dokazuju prikazi svađa između likova, odrađeni s punom koncentracijom i usklađenosti svih glumaca.

  

  Unikatni pristup scenografiji izrazito je efektan. Spojeni stolovi predstavljali su napušteni otok, vjerno dočaravajući ambijent. Podij sačinjen od stolova pokazao se praktičnim, osobito u scenama kad se stolovi miču, odnosno kad je namjera prikazati da se radnja odvija na drugoj lokaciji. Kante s vodom predstavljaju more, a postavljen je i pijesak kao dodatna vizualna predodžba okoline. Ključno mjesto u scenografiji zauzima pozadina iza kulise, lokacije samog Gospodara muha, što kod gledatelja budi emocije straha i nelagode. Prostor oko jezivog Gospodara muha sačinjava tamnu, maglovitu pozadinu uz nekoliko grančica, naglašavajući dramski efekt. Kostimografija se mijenja ovisno o činu predstave, a vrlo je uvjerljiva od samog početka, uz poseban naglasak na lik Pajceka. Oko njegovog struka povezana je tkanina koja dočarava njegov višak kilograma, a bitan detalj su i njegove naočale. Ostali likovi slično su odjeveni: jednostavno, gotovo primitivno, uz neuredne i nepravilne draperije, u skladu s okruženjem u kojem se nalaze. Valja istaknuti da je promjena kostimografije usko povezana s razvojem cjelokupne radnje. Jednostavne kombinacije kasnije zamjenjuju kostimi nalik ratničkima te rekviziti s predimenzioniranim ritualnim nakitom.

  U zaplet se uranja uz potragu za hranom, što progresivno vodi do kulminacije uz pojavu Gospodara muha, ali i tragične događaje koji su uslijedili. Istaknuti element prelaska u divljaštvo jest prvotna odbojnost Jacka prema ideji klanja svinje, koju potom divljački ubija. Tijek događaja dobiva novu dimenziju u trenutku kad se Simonu učinilo da je vidio zvijer, što ostali prvotno nisu povjerovali. Vrhunac radnje događa se pri prvom prikazu Gospodara muha. Takozvani gospodar nije ljudska figura nego antropomorfna silueta na čijem se vrhu nalazi svinjska glava. Gospodar muha simbolizira zlo, nagovještavajući prelazak likova u sferu divljaštva. Uskoro ostatak dječaka počinje vjerovati da je zvijer stigla te je ubijaju štapovima, nakon čega se ispostavlja da je to bio dječak Simon. Naposljetku i Pajcek dobiva tragičan kraj, stradavajući od strane Rogera. Prelazak u nasilje rezultira nepovratnom štetom, odnosno gubitkom života dva dječaka, što ostavlja teret koji ostali moraju nositi kroz život.

  

  Nakon prikaza Gospodara muha, drama se odmiče od deskriptivnosti i naracije prema ritualnosti. Događaje nakon kulminacije obilježava jak ritualni karakter, uz intenzivne povike, ples i brojne rekvizite, gotovo uklanjajući ljudski karakter likova. Doživljaj upotpunjuje i anticipirajuća, mistična glazba, stvarajući zastrašujuću atmosferu. Preživjeli dječaci okome se i na Ralpha, kojeg pokušaju ubiti. On uspije pobjeći, pri čemu u zadnjem trenu zatekne spas od strane ljudi s obližnjeg broda. U tom trenutku dječaci shvaćaju posljedice svojih djela, postajući svjesni nepovratne štete koji su napravili, što označava povratak razuma nakon perioda divljaštva.

  Gospodar muha na pozornicu donosi popularnu priču o prelasku iz dječje nevinosti u potpuno divljaštvo, potaknuto borbom za preživljavanje. U manje od dva sata odrasli glumci uspijevaju ispričati priču o drastičnoj transformaciji iz dječje naivnosti u nepopravljivu tragediju i kolaps razuma. Prodirući u ljudsku psihu, polazeći od bezazlenosti onih najmlađih, predstava uspješno prenosi moralne poruke uz potresnost, intenzivnost i glumačku snagu.

  © Jelena Sedlar, OPERA.hr, 23. listopada 2026.
  © Autor fotografija: Kristijan Cimer

  Autorski tim:

  Redatelj: Vanja Jovanović
  Adaptacija: Patrik Gregurec i Vanja Jovanović
  Dramaturg: Patrik Gregurec
  Scenograf: Davor Molnar
  Kostimograf: Mario Tomašević
  Glazba: Ljudevit Laušin
  Dizajn rasvjete: Anđela Kusić
  Koreografija: Melisa Begaj

  Glumci:

  Vedran Dakić – Ralph
  Antonio Jakupčević – Pajcek
  Duško Modrinić – Eric
  Miroslav Čabraja – Sam
  Ivan Čačić – Jack
  Aljoša Čepl – Roger
  Matko Duvnjak Jović – Simon
  Dominik Karaula – Maurice
  Mirko Ilibašić – Bill

Piše: