Ruski klasici iz Omska

Gostovanje: Državno dramsko kazalište iz Omska (Омский академический театр драмы), Rusija: Anton Pavlovič Čehov, Višnjik i Maksim Gorki, Na ljetovanju, red. Evgenij Marčelli (u HNK u Zagrebu)

• 
  Kada je direktorica Drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta Sanja Ivić najavila gostovanje Državnog dramskog kazališta iz Omska (Омский академический театр драмы, utemeljena 1874. godine, a zgrada u kojoj djeluje otvorena je 24. listopada 1905.) sa čak šest predstava (tri iz klasičnog repertoara i tri iz Laboratorija suvremene ruske drame), jako sam se razveselila. Naime, smatram da je bez obzira na kvalitetu predstava, dobro imati uvid u glumački ansambl i pristup dramskom tekstu (mada se u slučaju tri odrasle predstave radi o istom redatelju Evgeniju Marčelliju), a broj izvedbi doista je impresivan. Budući da je kazalište poteglo iz Sibira i gostuje po europskim gradovima, mudra je odluka da se dobro naigraju u Zagrebu (neće im ni naši ostati dužni!).
  
  Prva dva dana (22. i 23. rujna 2009.) na sceni Hrvatskog narodnog kazališta odigrane su dvije drame čehovljanskog ugođaja – Višnjik Antona Pavloviča Čehova i Na ljetovanju Maksima Gorkog. Marčelli je na sličan način osmislio obje inscenacije – koncentracija na pojedinca, komična potka (iako se inače takve drame igraju gotovo tragično), govorni dijelovi isprekidani glazbenim, čak pjevanim intervalima, naglo paljenje svjetala u gledalištu kao završetak pojedinog čina (u Višnjiku čak tri stanke, u Na ljetovanju svjetlosni intermeco i jedna stanka). Nenavikla publika svaki se put pomalo šokirala, a odlasci na stankama pokazuju da smo se odvikli od pripovjedačkog, polaganog kazališnog načina izvedbe (nije bolje prošla ni Dodinova predstava u sklopu Festivala svjetskog kazališta). Možda smo očekivali nešto spektakularno, divlje, neočekivano?! Marčelli umjerenim korakom hoda kroz obiteljsko propadanje, izdizanje novih bogataša na početku divljeg kapitalizma i prvi puta nisam imala sućuti za razmaženu Ranjevsku (krasna Irina Gerasimova). Višnjik je postao svakodnevica… Iako bismo mogli raspravljati o redateljskom neinterveniranju, valja istaknuti zaista dojmljive glumačke minijature, prelijepe kostime (Jana Bouden) i možda ozbiljnije prihvatiti Čehovljevu naznaku da se radi o komediji.
  
  Ladanjska drama Maksima Gorkog Na ljetovanju često se uspoređuje s likovima o kakvima piše Čehov, no ta je usporedba često na štetu Gorkoga. Ne znam zašto, budući da se u stvaranju ozračja, međuljudskih odnosa i dijaloga Gorki prilično dobro približio uzoru (valjda i Gorki smije ponekad biti malčice opušten). Možda zato taj izbor nije bio najsretniji, ali su sve dobre odlike ansambla i ovdje došle do izražaja – osjećaj za smiješno, neporecivi glumački šarm, lagani slijed scena, dobri kostimi (Fagilja Seljskaja).
  
  HNK se potrudilo obje predstave opskrbiti prijevodom, što je dakako dvoznačne vrijednosti – bez prijevoda većina gledatelja ne bi mogla u potpunosti slijediti tekst, no s druge strane, čitajući tekst gubite kontinuitet u praćenju glumaca. U predstavi Na ljetovanju bilo je problema s prijevodom, točnije, u drugom dijelu predstave nije ga niti bilo (pa smo mogli buljiti u zgodne glumice i zabavne glumce).
  
  Ukratko, nakon prva dva dana gostovanja kazališta iz Omska možemo reći: dobro, tradicionalno kazalište bez senzacionalnih redateljskih rješenja, s dobrim glumcima i malo drugačijim Čehovima.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 25. rujna 2009.

Piše: