Raskošna obnova operetnog žanra

HNK u Osijeku: Emmerich Kálmán, Grofica Marica, red. Damir Lončar, dir. Krešimir Batinić

• 

  U HNK Osijek ove je sezone stigla opereta Grofica Marica autora Emmericha Kálmána, čiji njemački libreto potpisuju Julius Brammer i Alfred Grünwald. Izvornog naziva Gräfin Mariza, ova opereta praizvedena je 1924. godine te se smatra jednim od najuspješnijih Kálmánovih djela. Ponovno je izvedena u osječkom HNK nakon 28 godina pauze. Iza režije stoji Damir Lončar, a za glazbeno vodstvo zadužen je Krešimir Batinić.

  Autor Emmerich Kálmán rodio se u obitelji trgovačkog poduzetnika 1882. godine u Siófoku. Iako su njegovi roditelji htjeli da studira pravo, odlučio se obrazovati na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Budimpešti. Međutim, zbog bolesti se povukao iz prvotnih profesionalnih planova te počinje raditi kao glazbeni kritičar. Uskoro sklada i svoju prvu, iznimno uspješnu operetu pod nazivom Tatárjárás (Najezda Tatara). Potom seli u Beč, gdje nastaje i Grofica Marica. Upravo mješavina mađarskih i austrijskih utjecaja iščitava se iz samog djela, ponajviše u vizualnom identitetu i glazbenom repertoaru. Kálmán je boravio i u Parizu te SAD-u, no posljednje je godine svog života proveo u Parizu.

  Radnja je podijeljena u tri čina. Prvi čin tematizira dogodovštine na Maričinom imanju te publiku upoznaje s profilima glavnih likova. U operetu nas pjesmom uvodi Ciganka Manja (Gordana Kalmar), posebno se istaknuvši snažnim i zvonkim glasom. Jedan od prvih likova koje upoznajemo je grof Tassilo Endrödy-Wittemburg (Matic Zakonjšek), koji se predstavlja pod lažnim imenom Török, kako bi zaradio miraz za svoju sestru Lizu (Jana Pogrmilović Jelečki). Pojavljuju se i sluga Čeko (Vjekoslav Janković), Tassilov prijatelj Karl Stefan Liebenberg (Matko Duvnjak), ali i Dragomir Populescu (Blaž Galojlić), jedan od udvarača grofice Marice. Glavnu nit radnje predstavljaju najavljene zaruke grofice Marice (Ivana Medić) s barunom Kolomanom Županom. Saznaje se da je barun Koloman Župan zapravo izmišljeni lik, kojeg je Marica izmislila kako bi se riješila silnih udvarača. Na iznenađenje svih, barun Koloman Župan (Domagoj Pintarić) ipak se pojavljuje, predstavljajući se kao vlasnik imanja u Varaždinu. Neplaniranim dolaskom Tassilove sestre Lize, radnja se dodatno komplicira.

  

  Scenografiju odlikuje izrazita raskoš, koja stavlja naglasak na društveni status likova. U prvom činu dojmljiva je prisutnost monumentalnih stupova s lukovima u pastelnim, ponajviše plavim i rozim nijansama. Kolorit na sceni komplementaran je s raskošnom kostimografijom koja vjerno evocira estetiku 1920-ih godina. U kostimografiji se ističu razlike između mađarskih folklornih motiva kod kostima Kolomana Župana te austrijske mode tog razdoblja kod ostalih likova. Elegantne haljine i nakit ženskih likova te profinjena odijela muških likova jasno dočaravaju tadašnju modu. Zamjetan je utjecaj art decoa, osobito u koncepciji prostora, što je vidljivo u motivima poput arhitektonskih i ornamentalnih elemenata punih uvijenih dekoracija i floralnih motiva.

  Vokalno se posebno ističe Mia Domaćina Topalušić izvedbom nastupne arije. Jedna od najistaknutijih točaka bila je pjesma Hajd’mo u Varaždin, energična pjesma prožeta humorom i vedrinom, čiju izvedbu predvode Koloman Župan i grofica Marica. Uz ostale vokalne soliste, posebno se istaknuo vokalno dinamičan i scenski uigran zbor koji je u većini scena prisutan na pozornici. Njihova je prisutnost pridodala dojmu raskoši, pojačavajući dojam otmjenog okupljanja. Posebno se ističe činjenica da su se u ovoj opereti uspjeli okupiti većinom osječki glumci, uz manji broj gostujućih izvođača.

  Drugi čin tematski fokus stavlja na razvoj odnosa između Tassila i grofice Marice, ali i romantičnu priču Kolomana Župana i Lize, čime zaruke grofice Marice i Kolomana Župana polako padaju u zaborav. Ciganka Manja ponovno se pojavljuje te proriče budućnost grofici Marici, govoreći da će uskoro pronaći ljubav. Radnja dobiva dramatičan obrat kada Marica saznaje istinu o Tassilu iz njegovog pisma prijatelju Liebenbergu, nakon čega ga otpušta.

  

  Element humora jedan je od ključnih aspekata operete, a na ovom se planu posebno ističu barun Koloman Župan i Dragomir Populescu, konstantno zabavljajući publiku. Dragomir Populescu bori se s visokim krvnim tlakom, a publici je najzabavnija bila njegova poštapalica „Mir, mir, Dragomir!”. Barun Koloman Župan predstavlja nestašan komičan lik koji se odlično slaže s Lizom, klasičnom operetnom soubrette. Zbunjeni sluga Čeko još je jedna od komičnih figura, a njegov nastup karakterizira povremena zbunjenost, što također daje humorističnu notu njegovim scenama.

  Treći čin donosi rasplet, a biva obilježen dolaskom Tassilove tete, šarmantne kneginje Cuddenstein (Petra Bernarda Blašković). Uz nju stiže i njen lakaj Wurzinger (Dominik Karaula), dodajući još jedan humoristični sloj priči. Upravo kneginja igra ključnu ulogu u raspletu, skidajući hipoteku s Tassilovih imanja, čime nestaju barijere njegovoj vezi s groficom Maricom. Ovime opereta dobiva sretan kraj, a svi zaljubljeni pronalaze sreću. U zaključnom činu scenografija dobiva manje izmjene, odnosno postaje svjetlija i jednostavnija. Iako i dalje zadržava principe art decoa, oni su u ovom dijelu suptilniji, s manje dekorativnih elemenata.

  U orkestralnoj izvedbi pod vodstvom Krešimira Batinića istaknula se solo dionica Michaela Kurine, svirajući cimbal između drugog i trećeg čina, na koju je publika posebno dobro reagirala te se uključila ritmičnim pljeskanjem. Snažna orkestralna pratnja ostavlja moćan dojam te većinski ima poletni karakter, dok u pojedinim scenama dočarava nježniju atmosferu. Zborska pratnja je precizna i disciplinirana te pruža kvalitetnu podršku vodećim izvođačima. Dominiraju vokalna i instrumentalna preciznost, uz vješto prenošenje doživljaja. Vokalne su dionice prilagođene naravi likova. Primjerice, dionice Kolomana Župana prožete su humorom i nestašnošću, dok grofica Marica odiše odlučnošću i samouvjerenošću.

  

  Redateljska koncepcija izostavlja detaljnu analizu psiholoških profila likova i usredotočuje se na njihove međusobne odnose te same događaje i razvoj radnje. Struktura radnje sastoji se od jasnih prijelaza, bez nedorečenih događaja. Ovaj pristup omogućava brze prijelaze između prizora te stavlja naglasak na dinamiku izvedbe, zabavu, humor i opušteniji pristup. Glumački, glazbeni i plesni elementi ukomponirani su u produkcijski zahtjevan program, koji istovremeno publici pruža priliku da lako prati radnju.

  Iako operete u posljednje vrijeme nisu uključene u stalni repertoar osječkog HNK, ova je izvedba potvrdila bezvremenski status Grofice Marice te je poslužila kao pravo osvježenje na pozornici HNK. Dvorana puna do zadnjeg sjedala potvrđuje veliki interes publike te dokazuje uspješnost ponovnog prikaza operete na slavonskoj kazališnoj sceni.

  © Anica Miličević, OPERA.hr, 2. lipnja 2026.

  Autorski tim:
  
  E. Kálmán: Grofica Marica
  Premijera: 15. svibnja 2026.
  Dirigent: Krešimir Batinić
  Redatelj: Damir Lončar
  Koreograf: Dejan Jakovljević
  Scenograf i kostimograf: Neven Mihić
  Oblikovatelj svjetla: Tomislav Kobia
  Koncertni majstor: Attila Berentes
  Baletni majstor: Vuk Ognjenović
  Zborovođa: Slobodan Cvetinčanin
  Korepetitori: Damir Šenk i Igor Valeri
  Inspicijentica: Irena Budak
  Šaptačica: Ivana Klaić
  Mentor pjevanja: Slobodan Cvetinčanin

  Uloge:
  
  Grofica Marica: Mia Domaćina Topalušić (15., 19. i 20. 5.) / Ivana Medić (16. i 18. 5.)
  Tassilo Endrödy-Wittemburg: Igor Krišto (15., 18. i 20. 5.) / Matic Zakonjšek (16. i 19. 5.)
  Lisa, Tassilova sestra: Andrea Paić Ružić (15., 18. i 19. 5.) / Jana Pogrmilović Jelečki(16. i 20. 5.) / (Katarina Šarić, studijska)
  Barun Zsupán Koloman: Robert Adamček (15., 18. i 20. 5.) / Domagoj Pintarić (16. i 19. 5.)
  Manja, Ciganka: Gordana Kalmar (16. i 19. 5.) / Ema Bel (15., 18. i 20. 5.) / (Lana Čeko, studijska)
  Dragomir Populescu: Blaž Galojlić
  Čeko, sluga: Vjekoslav Janković
  Kneginja Božena Cuddenstein: Petra B. Blašković
  Wurzinger, Boženin lakaj: Dominik Karaula
  Karl Stefan Liebenberg, Tassilov prijatelj: Matko Duvnjak

Piše: