Mario Kovač - Kapital i predstava

• Premijera Kazališne udruge frustriranih redatelja (KUFER) u Dramskom kazalištu Gavella bila je prilično tajnovita – uvrštena u tjedni (mjesečni) program, bez posebnih najava (srećom pomažu osobni kontakti), dovela je u kazalište znance, prijatelje, manijačke profesionalce i one koji su načuli da je premijera, pa su došli na koktel (kojeg nije bilo). Autorski projekt Marija Kovača O iskrenosti ili odgovornost kapitala iznimno je pametna, zgodna, zabavna i bolno iskrena priča o fazama nastajanja i financiranja kazališnih predstava, ukoliko niste institucionalizirani (uhljebljeni) glumci ili redatelji.
  
  Uortačivši se s Anom Franjić, Zrinkom Kušević, Deanom Krivačićem i Ivanom Golićem te za konačni obračun pozvanom Frankom Perković, Mario Kovač transparentno je pokazao faze kazališnog stvaranja – od ideje (za koju nitko ne mari osim, uz malo sreće, Kufer i slični), preko realizacije (nabave novca kroz savjetodavne funkcije Vijeća, što može i ne mora biti uspješno) do premijere (kada se kupuje obleka i dijele honorari). Većina se primjera pokazala uporabom računala (ipak je novac u pitanju), no bio je upriličen i vrlo poetski susret s Majom Kovač koja se odselila u Bilbao. Izuzetno je uspjela scena (zapravo tri scene) kada glumci pričaju o svojim iskustvima – naime, dvije glumice nisu završile Akademiju dramske umjetnosti, a i sjajni Krivačić nikako da dobije žuđeni papir.
  
  Ukratko, iako je predstava trebala prvotnom idejom trajati otprilike školski sat, daske koje život znače su se, za razliku od inače čestih gnjavaža, pokazale vrlo životne, pa smo se nevoljko rastali. Bravo Mario!
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 8. ožujka 2009.